Sveci koji su položili živote u ime Hrista postali su simboli nepokolebljive vere i hrabrosti u doba surovih progona. Njihova priča, ispunjena čudesima i verom, i danas inspiriše vernike da istraju na putu pravde i istine, uprkos svim iskušenjima.
Danas, kada Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici s poštovanjem i molitvom obeležavaju praznik posvećen Svetim mučenicima Fotiju, Anikiti i svima koji su s njima postradali, sećamo se veličine njihove vere, koja je bila toliko snažna da su pred njom ustuknule sve sile ovoga sveta. Ovi svetitelji, koji su živeli i stradali u vreme carovanja bezdušnog Dioklecijana, ostavili su nam primer nepokolebljive hrabrosti i potpunog predanja Hristu, Gospodu našem.
Sveti Anikita, jedan od gradonačelnika Nikomidije, otvoreno je pred carem ispovedio svoju veru u Hrista i ukorio idole kao gluvo i nemo kamenje nedostojno poštovanja. Njegova reč, iako se car Dioklecijan potrudio da je silom uguši, nije mogla biti zaustavljena, jer je Bog osnažio svoga slugu. Čak i kada mu jezik bi odsečen, Anikita je nastavio da govori, a poslanog lava Gospod ukroti. Taj prizor nije ostao neprimećen, pa se Fotije, srodnik Anikitin, pridružio u ispovedanju vere, osudivši carsku idolopokloničku zabludu.
SPC
Ikona Svetih mučenika Fotija i Anikita
Car, razjaren, naredi da Fotija pogube, ali Gospod pokaza još jedno znamenje – dželat podiže ruku da poseče sveca, no u istom trenutku sam sebe udari mačem i pade mrtav. Posle dugih muka, Anikita i Fotije bili su zatvoreni u tamnicu, gde su tri godine provodili u molitvi i trpljenju, sve do trenutka kada ih izvedoše i baciše u užarenu peć. Međutim, nisu sami stupili u oganj; mnogi drugi hrišćani, uključujući žene i decu, svesno su ih sledili, pevajući Bogu u trenucima svoga stradanja, zahvaljujući mu za dar mučeničke smrti.
Sveti mučenici Fotije i Anikita, sa svima onima koji su s njima postradali, ostaju u molitvama vernog naroda kao zaštitnici, prizivani pri svetim obredima jeleosvećenja i vodoosvećenja. Njihov primer, i danas, vekovima kasnije, osvetljava put pravoslavnim vernicima, koji s verom pristupaju Bogu, tražeći blagodat i milost.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Sveti Oci upozoravaju da nije svaki san poruka niti svaka misao otkrovenje, već da je za razlikovanje Božje opomene od zablude neophodno duhovno rasuđivanje.
Tokom susreta u Patrijaršijskom dvoru istaknuta je spremnost za nastavak saradnje i jačanje veza između pravoslavlja i američkih hrišćanskih zajednica.
U svom teološkom osvrtu arhijerej Grčke pravoslavne crkve upozorava na širenje praksi koje, prema pravoslavnom učenju, mogu dovesti do duhovne obmane i udaljavanja od Crkve.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Sveta Teodosija Tirska, koju Srpska pravoslavna crkva slavi 11. juna, svojim životom i čudesnim stradanjem pokazala je snagu vere koja ne zna za strah – i ostavila večni trag u duhovnom pamćenju hrišćanstva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.