Sveci koji su položili živote u ime Hrista postali su simboli nepokolebljive vere i hrabrosti u doba surovih progona. Njihova priča, ispunjena čudesima i verom, i danas inspiriše vernike da istraju na putu pravde i istine, uprkos svim iskušenjima.
Danas, kada Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici s poštovanjem i molitvom obeležavaju praznik posvećen Svetim mučenicima Fotiju, Anikiti i svima koji su s njima postradali, sećamo se veličine njihove vere, koja je bila toliko snažna da su pred njom ustuknule sve sile ovoga sveta. Ovi svetitelji, koji su živeli i stradali u vreme carovanja bezdušnog Dioklecijana, ostavili su nam primer nepokolebljive hrabrosti i potpunog predanja Hristu, Gospodu našem.
Sveti Anikita, jedan od gradonačelnika Nikomidije, otvoreno je pred carem ispovedio svoju veru u Hrista i ukorio idole kao gluvo i nemo kamenje nedostojno poštovanja. Njegova reč, iako se car Dioklecijan potrudio da je silom uguši, nije mogla biti zaustavljena, jer je Bog osnažio svoga slugu. Čak i kada mu jezik bi odsečen, Anikita je nastavio da govori, a poslanog lava Gospod ukroti. Taj prizor nije ostao neprimećen, pa se Fotije, srodnik Anikitin, pridružio u ispovedanju vere, osudivši carsku idolopokloničku zabludu.
SPC
Ikona Svetih mučenika Fotija i Anikita
Car, razjaren, naredi da Fotija pogube, ali Gospod pokaza još jedno znamenje – dželat podiže ruku da poseče sveca, no u istom trenutku sam sebe udari mačem i pade mrtav. Posle dugih muka, Anikita i Fotije bili su zatvoreni u tamnicu, gde su tri godine provodili u molitvi i trpljenju, sve do trenutka kada ih izvedoše i baciše u užarenu peć. Međutim, nisu sami stupili u oganj; mnogi drugi hrišćani, uključujući žene i decu, svesno su ih sledili, pevajući Bogu u trenucima svoga stradanja, zahvaljujući mu za dar mučeničke smrti.
Sveti mučenici Fotije i Anikita, sa svima onima koji su s njima postradali, ostaju u molitvama vernog naroda kao zaštitnici, prizivani pri svetim obredima jeleosvećenja i vodoosvećenja. Njihov primer, i danas, vekovima kasnije, osvetljava put pravoslavnim vernicima, koji s verom pristupaju Bogu, tražeći blagodat i milost.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.
Vernici svih generacija dobijaju priliku da zakorače u novi život po Hristovoj milosti - sveštenici pozivaju zainteresovane da se prijave do Velikog petka i pripreme sve što je potrebno za Svetu tajnu
Dok jedni izvori tvrde da je povod bila koreografija sa likom Svetog Simeona, drugi ukazuju na niz disciplinskih prekršaja, a različita tumačenja dodatno podgrevaju sumnje u kriterijume evropske kuće fudbala.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Sveta Teodosija Tirska, koju Srpska pravoslavna crkva slavi 11. juna, svojim životom i čudesnim stradanjem pokazala je snagu vere koja ne zna za strah – i ostavila večni trag u duhovnom pamćenju hrišćanstva.
Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetе mučenike Hrisanta i Dariju po starom i Svetu Mariju Egipćanku po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Huga iz Grenobla, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.
Poglavar Rimokatoličke crkve poziva lidere da se vrate dijalogu, upozorava na stradanje nevinih i najavljuje lično učešće u Krsnom putu na Veliki petak kao simbol solidarnosti sa svima koji pate.