Sveci koji su položili živote u ime Hrista postali su simboli nepokolebljive vere i hrabrosti u doba surovih progona. Njihova priča, ispunjena čudesima i verom, i danas inspiriše vernike da istraju na putu pravde i istine, uprkos svim iskušenjima.
Danas, kada Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici s poštovanjem i molitvom obeležavaju praznik posvećen Svetim mučenicima Fotiju, Anikiti i svima koji su s njima postradali, sećamo se veličine njihove vere, koja je bila toliko snažna da su pred njom ustuknule sve sile ovoga sveta. Ovi svetitelji, koji su živeli i stradali u vreme carovanja bezdušnog Dioklecijana, ostavili su nam primer nepokolebljive hrabrosti i potpunog predanja Hristu, Gospodu našem.
Sveti Anikita, jedan od gradonačelnika Nikomidije, otvoreno je pred carem ispovedio svoju veru u Hrista i ukorio idole kao gluvo i nemo kamenje nedostojno poštovanja. Njegova reč, iako se car Dioklecijan potrudio da je silom uguši, nije mogla biti zaustavljena, jer je Bog osnažio svoga slugu. Čak i kada mu jezik bi odsečen, Anikita je nastavio da govori, a poslanog lava Gospod ukroti. Taj prizor nije ostao neprimećen, pa se Fotije, srodnik Anikitin, pridružio u ispovedanju vere, osudivši carsku idolopokloničku zabludu.
SPC
Ikona Svetih mučenika Fotija i Anikita
Car, razjaren, naredi da Fotija pogube, ali Gospod pokaza još jedno znamenje – dželat podiže ruku da poseče sveca, no u istom trenutku sam sebe udari mačem i pade mrtav. Posle dugih muka, Anikita i Fotije bili su zatvoreni u tamnicu, gde su tri godine provodili u molitvi i trpljenju, sve do trenutka kada ih izvedoše i baciše u užarenu peć. Međutim, nisu sami stupili u oganj; mnogi drugi hrišćani, uključujući žene i decu, svesno su ih sledili, pevajući Bogu u trenucima svoga stradanja, zahvaljujući mu za dar mučeničke smrti.
Sveti mučenici Fotije i Anikita, sa svima onima koji su s njima postradali, ostaju u molitvama vernog naroda kao zaštitnici, prizivani pri svetim obredima jeleosvećenja i vodoosvećenja. Njihov primer, i danas, vekovima kasnije, osvetljava put pravoslavnim vernicima, koji s verom pristupaju Bogu, tražeći blagodat i milost.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U svojoj knjizi za petak Sedmice bludnog sina, Sveti Teofan Zatvornik ostavio je snažno svedočanstvo o prolaznosti sveta i ljudskih želja, ukazujući na jedini temelj postojanosti – hod po volji Božijoj.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi 30. ponedeljka po Pedesetnici podseća nas na snagu nade u Gospoda, koji nas nikada ne ostavlja, čak ni u trenucima kada ne vidimo izlaz iz teškoća.
U svojoj pouci za 28. petak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik ističe ključne posledice zanemarivanja Božijeg u odnosu na zemaljske vrednosti, ukazujući na opasnost od duhovne erozije i sekularizacije društva.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.