U Sremskim Karlovcima bogoslovi i vernici proslavili su značajan jubilej kroz molitvu, koncert i nadahnutu besedu mitropolita Vasilija.
Na praznik svetih mučenica Minodore, Mitrodore i Nimfodore, u Sremskim Karlovcima je svečano obeležen jedan od najznačajnijih događaja u istoriji srpske pravoslavne prosvete – 230 godina od osnivanja Karlovačke bogoslovije. U duhovnoj i istorijskoj prestonici srpskog naroda, u Sremskim Karlovcima, ova svetinja vere i znanja ostaje stub duhovnosti i prosvetiteljstva, okupljajući generacije bogoslova, sveštenoslužitelja i vernika.
Večernje, kojim je započeto obeležavanje ovog velikog jubileja, predvodili su arhimandrit Gavrilo, iguman manastira Ozrena, zajedno sa sveštenstvom Karlovačke bogoslovije. Veliki broj sveštenika i bogoslova, nekadašnjih učenika ove ustanove, okupio se da molitvom izrazi zahvalnost Bogu i svom duhovnom domu. U prisustvu mitropolita sremskog Vasilija, te umirovljenih arhijereja Konstantina i Georgija, molitveno sabranje postalo je svetionik koji osvetljava put bogoslovima svih generacija.
SPC
Vladika sremski Vasilije
Ova svetla proslava kulminirala je na glavnom trgu Sremskih Karlovaca, gde su profesori i učenici priredili svečani koncert pod nazivom „Divne pesme, divni običaji“. Kroz zvuke duhovnih i narodnih pesama, publika je bila svedok povezanosti tradicije i vere, koju su generacije karlovačkih bogoslova negovale i čuvale. Posebno se istakao hor bogoslovije, izvevši niz kompozicija zapisanih u notama prote Nenada Baračkog, koji je i sam bio đak ove škole.
Centralni događaj proslave održan je narednog dana, na praznik Prepodobne Teodore Aleksandrijske, kada je mitropolit sremski Vasilije služio svetu arhijerejsku liturgiju. Uz njega su služili i umirovljeni arhijereji Konstantin i Georgije, a prisustvovali su i mnogobrojni bogoslovi i sveštenoslužitelji koji su prošli kroz Karlovačku bogosloviju. Prota Miloš Vesin, jedan od najuglednijih duhovnika naše Crkve, održao je nadahnutu besedu, naglašavajući važnost posvećenosti i vere u životu svakog bogoslova.
Nakon liturgije, svečani ručak u kompleksu bogoslovije ujedinio je nekadašnje i sadašnje bogoslove, profesore i prislužitelje. Vladika Vasilije je u svojoj toploj i nadahnutoj besedi podsetio sve prisutne na važnost duhovnog poziva, rekavši: „Opredeljujući se za sveštenički poziv, vi na svoja mlada pleća primate veliki i težak krst i počinjete da koračate trnovitim putem koji vam je pokazao sam Gospod Isus Hristos. Služiti oltaru Boga Višnjega jeste najuzvišenija i najsvetija služba koju ljudsko biće može prineti svom Tvorcu.“
Proslava jubileja Karlovačke bogoslovije ne predstavlja samo sećanje na prošlost, već i simbol budućnosti. Mitropolit Vasilije je u svojoj besedi podvukao da su „bogoslovi svetlost ovog doma“, ističući da ova ustanova ne samo da obrazuje buduće pastire Crkve Hristove, već im usađuje i ljubav prema vrlini i moralnoj disciplini, kako bi postali istinski svedoci vere. On je naglasio da je bogoslovska služba „najsvetija i najuzvišenija“ i da bogoslovi ne nose samo odgovornost za sebe, već i za sve one kojima će duhovno služiti.
Karlovačka bogoslovija, osnovana daleke 1794. godine, bila je i ostala tvrđava vere, prosvete i srpske duhovnosti. Kroz vekove, ovaj hram mudrosti obrazovao je mnoge velikane duha i uma, čije ime i delo ostavljaju neizbrisiv trag u srpskoj Crkvi i društvu. Obrazovanje koje su stekli u ovoj bogosloviji predstavlja svetlost koja ih vodi kroz trnovite staze duhovnog života i službe.
Wikipedia
Karlovačka bogoslovija
Ova proslava bila je svojevrsni podsetnik na neiscrpnu snagu vere i duhovnosti koja prožima svaki kutak ove svete ustanove. Kao što reče mitropolit Vasilije:
- Vi ste misionari, vesnici Jevanđelja, poslati kao ovce među vukove, ali znajte da će na tom strašnom zadatku i Gospod biti sa vama, Gospod koga ste primili upravo u svom porodičnom gnezdu i ovom domu.
Karlovačka bogoslovija ostaje mesto gde se duhovnost i znanje prepliću, oblikujući generacije koje će, vođene ljubavlju Hristovom, širiti svetlost vere i mudrosti kroz svet. Neka i budućnost donese nove plodove, utemeljene na steni vere koja, kroz dva veka postojanja ove ustanove, sija kao svetionik narodu i Crkvi Hristovoj.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
Opaki Adrijan saznavši da su i Ipatije i Teodul postali hrišćani pod uticajem Leontija, naredi o je da ih bez poštede biju, a potom da im glave odseku.
Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene.