UZALUD I KUĆE I BOGATSTVO, AKO DECI NISTE OSTAVILI OVO! Prota Miroslav otkriva šta obavezno morate potomstvu dati u nasledstvo da bi vas i posle smrti poštovali!
Dok razmišljamo o materijalnom bogatstvu koje ćemo im ostaviti, često zaboravljamo da postoji nasledstvo koje nema cenu.
Svaki roditelj nastoji da svojoj deci obezbedi što bolju budućnost, pa se tokom života trudi da im ostavi nešto u nasledstvo.
Neko štedi novac, neko gradi kuću, kupuje stan ili zemlju, a mnogi najveći deo svog radnog veka posvete tome da deci stvore sigurnost i olakšaju im život.
Ipak, dok razmišljamo o materijalnom bogatstvu koje ćemo im ostaviti, često zaboravljamo da postoji nasledstvo koje nema cenu i koje ne može da nestane protokom vremena.
Upravo na to podseća prota Miroslav Živković, ističući da roditeljska briga ne bi trebalo da se završi na tome da deci ostavimo krov nad glavom i materijalnu sigurnost.
Ground Picture/Shutterstock
Najveća investicija za večnost jeste dete koje nas neće zaboraviti pred Bogom
Mnogo važnije od svega što možemo da im prepišemo, poklonimo ili ostavimo jeste da ih od malih nogu naučimo veri, molitvi i poštovanju svojih upokojenih.
- Možemo svojoj deci ostaviti kuće, zemlju i bogatstvo, ali najveće što im možemo ostaviti jeste vera u Boga i molitva u srcu. Ako ih naučimo da se prekrste, da zapale sveću, da odu na groblje i pomole se za svoje upokojene, onda smo uložili u nešto što ni smrt ne može uništiti - navodi prota Miroslav.
Doći će dan, kako ističe, kada nas više neće biti. Drugi će živeti u našim kućama, drugi će trošiti ono što smo sticali.
- Ali ako naše dete stane kraj našeg groba, zapali sveću i izgovori: "Gospode, upokoj dušu mojih roditelja", tada će naša ljubav nastaviti da živi kroz njegovu molitvu. Zato ne ostavljajmo deci samo ono od čega će živeti, nego ih naučimo i da se mole za one od kojih su život primili - naglašava on i nastavlja:
- Jer najveća investicija za večnost jeste dete koje nas neće zaboraviti pred Bogom.
Porodični dom trebalo bi da bude mesto u kojem dete uči da ljubav nije samo reč, već i spremnost da se oprosti, pomogne, sasluša i podnese teret drugoga.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.