Tanjug/Vladimir ŠporčićJerej Stevan Jovanović navodi da su dva glavna i sasvim opravdana razloga iz kojih srpska javnost očekuje veći društveni i javni angažman
Nejasna i štura pravila starijih izdanja Pravopisa dovela su do konfuzije i neujednačenosti u pisanju imena svetitelja i naziva bogomolja, dok novija izdanja nude jasne normative koje moramo poštovati da bi očuvali tačnost i jasnoću u jeziku.
Nedoumice i greške u pisanju imena verskih objekata koji u svom nazivu sadrže imenicu poput “crkva”, “manastir”, ili “hram”, zajedno s imenom svetitelja, posledica su toga što u starijim izdanjima Pravopisa nije bilo dovoljno precizirano kako treba pisati veliko početno slovo verskih objekata. Međutim, nova izdanja Pravopisa Matice srpske, jedinog zvaničnog našeg pravopisa, tek od 2010. godine nude jasna pravila. Ključna izmena u novim izdanjima je da se imenice "crkva", “manastir”, “hram” i slično pišu velikim početnim slovom kada su neodvojivi deo naziva bogomolje, bez obzira da li su prva reč u nazivu. Ovo pravilo se odnosi i na atribute poput "sveti", “blaženi, “hazereti”. Dakle, ispravno je Sveti Franjo Asiški, Blaženi Jerolim, Hazreti Alija… A kada izraz kao celina ima karakter vlastitog imena, onda pišemo: Sveta braća (Ćirilo i Metodije), Sveta Prečista (Bogorodica), Sveto trojstvo.
Printscreen
Pravopis Matice srpske
Nazivi crkava, hramova i manastira treba da se pišu kao: Crkva Svetoga Marka, Hram Svetoga Save, ili Manastir Uspenja Presvete Bogorodice. Ove imenice nisu izostavljivi deo imena, kao što se može videti iz konstrukcija kao što su “Bio sam u Hramu Svetog Nikole”, “Liturgija u Crkvi Svetog Vasilija Ostroškog” ili “Litija kreće ispred Crkve Vaznesenja Gospodnjeg”. Normative koje nudi Pravopis ne treba mešati sa crkvenim pravilima u obraćanju sveštenstva i monaštva.
Prethodna pravila su se samo naslućivala na osnovu starijih izdanja Pravopisa u kojima je bilo uopšteno naznačeno da se imena građevina, objekata i spomenika uvek pišu velikim početnim slovom, kao što su “Beli dvor” ili “Spomenik Neznanom junaku”. Međutim, nova pravila sada jasno definišu ove pojmove.
ST/Dragan Kadić
Crkva Svetog Marka
Jedna od najčešćih grešaka koje se prave jeste korišćenje neodgovarajućeg padeža uz imenice “crkva”, "manastir", ili “hram”. Ispravno je reći "Crkva Svetog Marka" umesto "Crkva Sveti Marko", kako se može čuti u nekonvencionalnoj konverzaciji. Još jedna česta greška je korišćenje iskaza “Velike vrednosti je Crkva Sveti Marko”. U ovom slučaju, umesto “Sveti Marko”, treba koristiti genitivni oblik imena svetitelja: “Crkva Svetog Marka”, jer crkva se ne zove Sveti Marko, već je posvećena Svetom Marku. Važno je da pratimo i poštujemo pravila pisanja imena svetaca i naziva verskih objekata, kako bismo izbegli česte greške i očuvali tačnost i jasnoću u jeziku.
Jedan od najpoštovanijih duhovnika Ruske pravoslavne crkve u 20. veku upozorava na duhovnu slepoću i podseća zašto ni uspeh, ni glasnost, ni osuda ne mogu zameniti izgubljeni smisao.
Na predavanju u Kosovskom Pomoravlju episkop novobrdski naglasio dvostruko značenje ispovesti – pokajanje i slavljenje Boga i objasnio kako ona čisti savest i jača veze unutar crkvene zajednice.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Jedan od najpoštovanijih duhovnika Ruske pravoslavne crkve u 20. veku upozorava na duhovnu slepoću i podseća zašto ni uspeh, ni glasnost, ni osuda ne mogu zameniti izgubljeni smisao.
Na predavanju u Kosovskom Pomoravlju episkop novobrdski naglasio dvostruko značenje ispovesti – pokajanje i slavljenje Boga i objasnio kako ona čisti savest i jača veze unutar crkvene zajednice.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
U Jevanđelju po Mateju opisano je kako će Sin čovečiji razdvojiti ljude "kao pastir što razdvaja ovce od jaradi", te će jednima reći: "Hodite, blagosloveni Oca mojega", a drugima: "Idite od mene".
Zapis iz starog "Srbskog kuvara" donosi slatkiš od svega nekoliko osnovnih sastojaka, bez aditiva i trikova, ali sa ukusom koji pamte i deca i odrasli.
Pozdravljajući sabrane, patrijarh srpski Porfirije podsetio je da ova institucija od osnivanja 1826. godine traje zahvaljujući spoju ljubavi, odgovornosti i služenja zajedničkom dobru, ostajući oslonac duhovnog i kulturnog pamćenja srpskog naroda.