Tanjug/Vladimir ŠporčićJerej Stevan Jovanović navodi da su dva glavna i sasvim opravdana razloga iz kojih srpska javnost očekuje veći društveni i javni angažman
Nejasna i štura pravila starijih izdanja Pravopisa dovela su do konfuzije i neujednačenosti u pisanju imena svetitelja i naziva bogomolja, dok novija izdanja nude jasne normative koje moramo poštovati da bi očuvali tačnost i jasnoću u jeziku.
Nedoumice i greške u pisanju imena verskih objekata koji u svom nazivu sadrže imenicu poput “crkva”, “manastir”, ili “hram”, zajedno s imenom svetitelja, posledica su toga što u starijim izdanjima Pravopisa nije bilo dovoljno precizirano kako treba pisati veliko početno slovo verskih objekata. Međutim, nova izdanja Pravopisa Matice srpske, jedinog zvaničnog našeg pravopisa, tek od 2010. godine nude jasna pravila. Ključna izmena u novim izdanjima je da se imenice "crkva", “manastir”, “hram” i slično pišu velikim početnim slovom kada su neodvojivi deo naziva bogomolje, bez obzira da li su prva reč u nazivu. Ovo pravilo se odnosi i na atribute poput "sveti", “blaženi, “hazereti”. Dakle, ispravno je Sveti Franjo Asiški, Blaženi Jerolim, Hazreti Alija… A kada izraz kao celina ima karakter vlastitog imena, onda pišemo: Sveta braća (Ćirilo i Metodije), Sveta Prečista (Bogorodica), Sveto trojstvo.
Printscreen
Pravopis Matice srpske
Nazivi crkava, hramova i manastira treba da se pišu kao: Crkva Svetoga Marka, Hram Svetoga Save, ili Manastir Uspenja Presvete Bogorodice. Ove imenice nisu izostavljivi deo imena, kao što se može videti iz konstrukcija kao što su “Bio sam u Hramu Svetog Nikole”, “Liturgija u Crkvi Svetog Vasilija Ostroškog” ili “Litija kreće ispred Crkve Vaznesenja Gospodnjeg”. Normative koje nudi Pravopis ne treba mešati sa crkvenim pravilima u obraćanju sveštenstva i monaštva.
Prethodna pravila su se samo naslućivala na osnovu starijih izdanja Pravopisa u kojima je bilo uopšteno naznačeno da se imena građevina, objekata i spomenika uvek pišu velikim početnim slovom, kao što su “Beli dvor” ili “Spomenik Neznanom junaku”. Međutim, nova pravila sada jasno definišu ove pojmove.
ST/Dragan Kadić
Crkva Svetog Marka
Jedna od najčešćih grešaka koje se prave jeste korišćenje neodgovarajućeg padeža uz imenice “crkva”, "manastir", ili “hram”. Ispravno je reći "Crkva Svetog Marka" umesto "Crkva Sveti Marko", kako se može čuti u nekonvencionalnoj konverzaciji. Još jedna česta greška je korišćenje iskaza “Velike vrednosti je Crkva Sveti Marko”. U ovom slučaju, umesto “Sveti Marko”, treba koristiti genitivni oblik imena svetitelja: “Crkva Svetog Marka”, jer crkva se ne zove Sveti Marko, već je posvećena Svetom Marku. Važno je da pratimo i poštujemo pravila pisanja imena svetaca i naziva verskih objekata, kako bismo izbegli česte greške i očuvali tačnost i jasnoću u jeziku.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Jevstatija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita. Katolička crkva obeležava Svetog Dionizija Areopagita, Jevreji obeležavaju Šmini aceret, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.