Tanjug/Vladimir ŠporčićJerej Stevan Jovanović navodi da su dva glavna i sasvim opravdana razloga iz kojih srpska javnost očekuje veći društveni i javni angažman
Nejasna i štura pravila starijih izdanja Pravopisa dovela su do konfuzije i neujednačenosti u pisanju imena svetitelja i naziva bogomolja, dok novija izdanja nude jasne normative koje moramo poštovati da bi očuvali tačnost i jasnoću u jeziku.
Nedoumice i greške u pisanju imena verskih objekata koji u svom nazivu sadrže imenicu poput “crkva”, “manastir”, ili “hram”, zajedno s imenom svetitelja, posledica su toga što u starijim izdanjima Pravopisa nije bilo dovoljno precizirano kako treba pisati veliko početno slovo verskih objekata. Međutim, nova izdanja Pravopisa Matice srpske, jedinog zvaničnog našeg pravopisa, tek od 2010. godine nude jasna pravila. Ključna izmena u novim izdanjima je da se imenice "crkva", “manastir”, “hram” i slično pišu velikim početnim slovom kada su neodvojivi deo naziva bogomolje, bez obzira da li su prva reč u nazivu. Ovo pravilo se odnosi i na atribute poput "sveti", “blaženi, “hazereti”. Dakle, ispravno je Sveti Franjo Asiški, Blaženi Jerolim, Hazreti Alija… A kada izraz kao celina ima karakter vlastitog imena, onda pišemo: Sveta braća (Ćirilo i Metodije), Sveta Prečista (Bogorodica), Sveto trojstvo.
Printscreen
Pravopis Matice srpske
Nazivi crkava, hramova i manastira treba da se pišu kao: Crkva Svetoga Marka, Hram Svetoga Save, ili Manastir Uspenja Presvete Bogorodice. Ove imenice nisu izostavljivi deo imena, kao što se može videti iz konstrukcija kao što su “Bio sam u Hramu Svetog Nikole”, “Liturgija u Crkvi Svetog Vasilija Ostroškog” ili “Litija kreće ispred Crkve Vaznesenja Gospodnjeg”. Normative koje nudi Pravopis ne treba mešati sa crkvenim pravilima u obraćanju sveštenstva i monaštva.
Prethodna pravila su se samo naslućivala na osnovu starijih izdanja Pravopisa u kojima je bilo uopšteno naznačeno da se imena građevina, objekata i spomenika uvek pišu velikim početnim slovom, kao što su “Beli dvor” ili “Spomenik Neznanom junaku”. Međutim, nova pravila sada jasno definišu ove pojmove.
ST/Dragan Kadić
Crkva Svetog Marka
Jedna od najčešćih grešaka koje se prave jeste korišćenje neodgovarajućeg padeža uz imenice “crkva”, "manastir", ili “hram”. Ispravno je reći "Crkva Svetog Marka" umesto "Crkva Sveti Marko", kako se može čuti u nekonvencionalnoj konverzaciji. Još jedna česta greška je korišćenje iskaza “Velike vrednosti je Crkva Sveti Marko”. U ovom slučaju, umesto “Sveti Marko”, treba koristiti genitivni oblik imena svetitelja: “Crkva Svetog Marka”, jer crkva se ne zove Sveti Marko, već je posvećena Svetom Marku. Važno je da pratimo i poštujemo pravila pisanja imena svetaca i naziva verskih objekata, kako bismo izbegli česte greške i očuvali tačnost i jasnoću u jeziku.
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
Kako je naglasio, to se pre svega može postići ulaganjem u porodicu, zasnovanu na stabilnoj zajednici između muškarca i žene, "malo, ali pravo društvo, a pre svega građansko društvo".
Eparhija budimljansko-nikšićka uzdignuta na status Mitropolije budimljansko-nikšićke i tu odluku je donio Sabor Srpske pravoslavne crkve na redovnom majskom zasedanju.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
Reči ruskog sveca iz njegove knjige „Misli za svaki dan u godini“ podsećaju nas da je prava sloboda dar koji nam donosi Gospod, oslobađajući nas od lanaca neznanja, strasti i uznemirenosti – put ka unutrašnjem miru i večnoj radosti.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.