Tanjug/Vladimir ŠporčićJerej Stevan Jovanović navodi da su dva glavna i sasvim opravdana razloga iz kojih srpska javnost očekuje veći društveni i javni angažman
Nejasna i štura pravila starijih izdanja Pravopisa dovela su do konfuzije i neujednačenosti u pisanju imena svetitelja i naziva bogomolja, dok novija izdanja nude jasne normative koje moramo poštovati da bi očuvali tačnost i jasnoću u jeziku.
Nedoumice i greške u pisanju imena verskih objekata koji u svom nazivu sadrže imenicu poput “crkva”, “manastir”, ili “hram”, zajedno s imenom svetitelja, posledica su toga što u starijim izdanjima Pravopisa nije bilo dovoljno precizirano kako treba pisati veliko početno slovo verskih objekata. Međutim, nova izdanja Pravopisa Matice srpske, jedinog zvaničnog našeg pravopisa, tek od 2010. godine nude jasna pravila. Ključna izmena u novim izdanjima je da se imenice "crkva", “manastir”, “hram” i slično pišu velikim početnim slovom kada su neodvojivi deo naziva bogomolje, bez obzira da li su prva reč u nazivu. Ovo pravilo se odnosi i na atribute poput "sveti", “blaženi, “hazereti”. Dakle, ispravno je Sveti Franjo Asiški, Blaženi Jerolim, Hazreti Alija… A kada izraz kao celina ima karakter vlastitog imena, onda pišemo: Sveta braća (Ćirilo i Metodije), Sveta Prečista (Bogorodica), Sveto trojstvo.
Printscreen
Pravopis Matice srpske
Nazivi crkava, hramova i manastira treba da se pišu kao: Crkva Svetoga Marka, Hram Svetoga Save, ili Manastir Uspenja Presvete Bogorodice. Ove imenice nisu izostavljivi deo imena, kao što se može videti iz konstrukcija kao što su “Bio sam u Hramu Svetog Nikole”, “Liturgija u Crkvi Svetog Vasilija Ostroškog” ili “Litija kreće ispred Crkve Vaznesenja Gospodnjeg”. Normative koje nudi Pravopis ne treba mešati sa crkvenim pravilima u obraćanju sveštenstva i monaštva.
Prethodna pravila su se samo naslućivala na osnovu starijih izdanja Pravopisa u kojima je bilo uopšteno naznačeno da se imena građevina, objekata i spomenika uvek pišu velikim početnim slovom, kao što su “Beli dvor” ili “Spomenik Neznanom junaku”. Međutim, nova pravila sada jasno definišu ove pojmove.
ST/Dragan Kadić
Crkva Svetog Marka
Jedna od najčešćih grešaka koje se prave jeste korišćenje neodgovarajućeg padeža uz imenice “crkva”, "manastir", ili “hram”. Ispravno je reći "Crkva Svetog Marka" umesto "Crkva Sveti Marko", kako se može čuti u nekonvencionalnoj konverzaciji. Još jedna česta greška je korišćenje iskaza “Velike vrednosti je Crkva Sveti Marko”. U ovom slučaju, umesto “Sveti Marko”, treba koristiti genitivni oblik imena svetitelja: “Crkva Svetog Marka”, jer crkva se ne zove Sveti Marko, već je posvećena Svetom Marku. Važno je da pratimo i poštujemo pravila pisanja imena svetaca i naziva verskih objekata, kako bismo izbegli česte greške i očuvali tačnost i jasnoću u jeziku.
Kroz biblijske primere od Eve i Kaina do Jude, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 5. sedmice Velikog posta pokazuje da se svako delo vraća kao posledica u svoje vreme, bez izuzetka i zaborava.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Julijana Tarsanina po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Andrej Kritski. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Elizabete Portugalske, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Kroz biblijske primere od Eve i Kaina do Jude, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 5. sedmice Velikog posta pokazuje da se svako delo vraća kao posledica u svoje vreme, bez izuzetka i zaborava.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Sveti Oci upozoravaju da nije svaki san poruka niti svaka misao otkrovenje, već da je za razlikovanje Božje opomene od zablude neophodno duhovno rasuđivanje.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.