Episkop Varnava, svetovnog imena Vojislav Nastić, rođen je 31. januara 1914. godine u gradu Geri, u Sjedinjenim Američkim Državama. Već sa osam godina, zajedno sa roditeljima, preselio se u Sarajevo gde je nastavio svoje školovanje. Nakon završetka osnovne i gimnazije, sa višim tečajnim ispitom, Vojislav je zajedno sa ocem otišao u Ohrid kod episkopa Nikolaja Velimirovića da zatraži blagoslov za upis na Bogoslovski fakultet u Beogradu. Njegov put ka duhovnom zvanju bio je ispunjen iskušenjima, ali i čudesima koja su potvrđivala njegovu veru.
Printscreen/youtube/predrat
Porodična fotografija episkopa Varnave sa majkom, ocem i dva mlađa brata
Jedan od najznačajnijih trenutaka u njegovom životu dogodio se 1929. godine, kada je kao učenik četvrtog razreda gimnazije oboleo od teškog šarlaha. Epidemija koja je tada harala Sarajevom pogodila je i episkopa Varnavu, dovodeći ga na ivicu života i smrti. Kuća njegove porodice bila je zapečaćena zbog zaraze, a njegova majka, u očaju i dubokoj veri, obratila se Svetom Vasiliju Ostroškom za pomoć.
www.profimedia.rs
Manastir Ostrog
Nekoliko meseci pre nego što se upokojio, u jula 1964. godine episkop hvostanski Varnava pristupio je moštima Svetog Vasilija, a nakon poklonjenja moštima svetitelja, ispričao je slučaj svog isceljenja svetom vodicom iz manastira Ostrog. Kada je ispričao ovaj istiniti događaj, episkop Varnava umoljen je da ga i pismeno izloži, što je on učinio.
- Bio sam u četvrtom razredu gimnazije. Bilo je to u zimu 1929. godine. U Sarajevu je vladala epidemija šarlaha. A bilo je i na par dana pred Svetog oca Nikolaja, naše krsne slave. U kući se užurbano spremalo za slavu. Majka je mesila posne kolače i spremala bakalar. Naša kuća držala se svetih pravila i zakona, moj otac bio je spreman pre i da ne slavi, nego da omrsi na Svetog Nikolaja.
Printscreen/youtube/predrat
Posle gimnaije, episkop Varnava upisao je Bogoslovski fakultet u Beogradu
I tada je grom udario iz vedra neba. Ja sam se toga dana jedva vratio iz škole. Odmah sam legao u postelju. Ali već sutra ujutru, kola za hitnu pomoć odvezla su me u bolnicu. Šarlah. Kuća je naglo izmenila ceo izgled, iz gradskog fizikata došli su ljudi i na kućna vrata stavili cedulju sa natpisom: „Zarazna bolest“. Na plakatu je bila naslikana mrtvačka glava, znak smrtne opasnosti za posetioce.
Sveti otac Nikola te godine došao je našoj kući tužno. Kuća je bila zaključana. Jedina briga ukućana bila je moje zdravlje i moj život. Bio sam najteži bolesnik u celom zaraznom odeljenju. Već su me morali i vezati. U vrućini i bunilu hteo sam da skačem kroz prozor.
Printscreen/youtube/predrat
Monahinja Manastira Beočin pred ikonom Svetog Varnave Hvostanskog Isposnika
Kad je doktorima izgledalo da je sve svršeno i izgubljeno, dopustili su da majka dođe da bude sa mnom u poslednjim časovima moga zemaljskog života.
Kad je majka došla nisam je prepoznao. Već sam bio primio kamfor injekciju. Poslednju pomoć. I tada, kad su se sestre i bolničari razišli, kad je majka ostala sama sa mnom, izvadila je iz svoje tašne jednu malu bočicu. U njoj je bila sveta vodica ostroška. Duboko, žarko i potresno, kako samo majka može, moja mila majka molila se Bogu, Svetoj Majci Božijoj i svetome Čudotvorcu Ostroškom.
Wikipedia
Episkop hvostanski Varnava
Ja se nisam mogao sam podići. Majka me je tri puta zapojila svetom vodicom , darom Svetog Vasilija Ostroškog i ja sam otvorio oči. Prepoznao sam svoju dragu roditeljku i moliteljku, svoju suznu molitvenicu.
Pomogla mi je da se pridignem i prekrstim. Zajedno sa njom očitao sam Oče naš, i pao u slatki, okrepljujući san, koji mi je doneo zdravlje i život do današnjeg dana. Tako je sveti Čudotvorac Vasilije Ostroški učinio ono što sva medicina nije mogla - zapisao je u svom svedočanstvu episkop Varnava, koji je posle isceljenja svetom vodom sa Ostroga, zajedno sa svojim ocem otišao u Ohrid kod episkopa Nikolaja (Velimirovića) da zatraži blagoslov za upis na Bogoslovski fakultet u Beogradu.
Printscreen/youtube/predrat
Grob episkopa Varnave
Ovo čudesno isceljenje nije bilo samo fizičko spasenje, već i duhovno obnavljanje koje je učvrstilo episkopa Varnavu u njegovoj veri. Posle tog trenutka, njegov život bio je posvećen služenju Bogu i crkvi, a on sam postao je svetionik vere i nade mnogima koji su se našli u teškim trenucima. Posle upokojenja, kanonizovan je kao Sveti Varnava Hvostanski Ispovednik, njegove mošti počivaju u Manastiru Beočin, a SPC ga proslavlja 12. novembra.
Paroh prve nevesinjske parohije, jerej Mladen Čalija potvrđuje reči svoje sugrađanke Zvjezdane Kijac koja pred kamerama govori o čudotvornom isceljenju i priseća se noći u kojoj su svetlost i svetost obasjali njen dom i omogućili joj da, posle godina provedenih u postelji, ustane na svoje noge.
Iako se praznik ove svetiteljke obeležava 29. septembra, na dan kada je mučenički postradala, danas se molitveno sećamo i proslavljamo čudotvorstvo njenih moštiju projavljeno za vreme održavanja Četvrtog vaseljenskog sabora u Halkidonu 451. godine.
Sveti Teofan Zatvornik nas 14. subote po Pedesetnici podstiče da, ukoliko želimo biti najveći, preuzmemo odgovornost za brigu o svima oko nas. U porodici, to znači stavljati potrebe drugih ispred svojih, brinući se za blagostanje svakog člana. U širem smislu, u zajednici, pravi lider je onaj koji je posvećen služenju, posvećujući se dobrobiti svih u svom okruženju.
Tradicije hrišćanske vere na dva kontinenta: dok Etiopljani slave uz plamen, Srbi praznuju u molitvi i postu, ujedinjeni istom svetinjom.
Uživajte u dirljivim scenama svetih tajni i podržite učesnike koji su podelili svoje najvažnije trenutke – glasanje je otvoreno do ponoći 6. oktobra!
Sveti Teofan Zatvornik nas podseća da istinsko zadovoljstvo dolazi iz samospoznaje i unutrašnjeg mira, a ne iz pohvala drugih. Naša duša treba da teži ka autentičnosti, a ne ka vidljivom sjaju. Kroz ovu poruku, poziva nas da se fokusiramo na svoje unutrašnje vrednosti i da tražimo Božiju milost, a ne ljudsku slavu.
Ova ikona je naručena od strane ruske emigrantkinje Ije Dmitrijevne Šmit u Sjedinjenim Američkim Državama, nakon što je imala san o liku ovog cara.
Vladika niški Arsenije zamonašio je aprila 2021. godine igumaniju Temačkog manastira mati Efrosiniju u treći i najviši stepen monaštva Veliku shimu. Ovaj najviši stepen monaštva sleduje nakon Čina odevanja rase i kamilavke i Čina male shime.
Crkveni propisi kroz vekove nude smernice za pravi trenutak obavljanja Svete tajne krštenja. Iako roditelji često bivaju u nedoumici, crkveno učenje donosi jasnoću i sigurnost u donošenju te odluke.
Svaka žena koja se gologlava moli Bogu sramoti svoju glavu, isto tako i muškarac, ako se pokrivene glave moli Bogu sramoti sebe.
Ovaj plemeniti gest simbolizuje snagu zajedništva i ljubavi u teškim vremenima.