Velikodostojnik SPC prošao je mučenički put od teške bolesti do svetiteljstva, a pred upokojenje poklonio se moštima Svetog Vasilija, nakon čega je zapisao svedočanstvo o čudu koje mu je spasilo život.
Episkop Varnava, svetovnog imena Vojislav Nastić, rođen je 31. januara 1914. godine u gradu Geri, u Sjedinjenim Američkim Državama. Već sa osam godina, zajedno sa roditeljima, preselio se u Sarajevo gde je nastavio svoje školovanje. Nakon završetka osnovne i gimnazije, sa višim tečajnim ispitom, Vojislav je zajedno sa ocem otišao u Ohrid kod episkopa Nikolaja Velimirovića da zatraži blagoslov za upis na Bogoslovski fakultet u Beogradu. Njegov put ka duhovnom zvanju bio je ispunjen iskušenjima, ali i čudesima koja su potvrđivala njegovu veru.
Printscreen/youtube/predrat
Porodična fotografija episkopa Varnave sa majkom, ocem i dva mlađa brata
Jedan od najznačajnijih trenutaka u njegovom životu dogodio se 1929. godine, kada je kao učenik četvrtog razreda gimnazije oboleo od teškog šarlaha. Epidemija koja je tada harala Sarajevom pogodila je i episkopa Varnavu, dovodeći ga na ivicu života i smrti. Kuća njegove porodice bila je zapečaćena zbog zaraze, a njegova majka, u očaju i dubokoj veri, obratila se Svetom Vasiliju Ostroškom za pomoć.
www.profimedia.rs
Manastir Ostrog
Nekoliko meseci pre nego što se upokojio, u jula 1964. godine episkop hvostanski Varnava pristupio je moštima Svetog Vasilija, a nakon poklonjenja moštima svetitelja, ispričao je slučaj svog isceljenja svetom vodicom iz manastira Ostrog. Kada je ispričao ovaj istiniti događaj, episkop Varnava umoljen je da ga i pismeno izloži, što je on učinio.
- Bio sam u četvrtom razredu gimnazije. Bilo je to u zimu 1929. godine. U Sarajevu je vladala epidemija šarlaha. A bilo je i na par dana pred Svetog oca Nikolaja, naše krsne slave. U kući se užurbano spremalo za slavu. Majka je mesila posne kolače i spremala bakalar. Naša kuća držala se svetih pravila i zakona, moj otac bio je spreman pre i da ne slavi, nego da omrsi na Svetog Nikolaja.
Printscreen/youtube/predrat
Posle gimnaije, episkop Varnava upisao je Bogoslovski fakultet u Beogradu
I tada je grom udario iz vedra neba. Ja sam se toga dana jedva vratio iz škole. Odmah sam legao u postelju. Ali već sutra ujutru, kola za hitnu pomoć odvezla su me u bolnicu. Šarlah. Kuća je naglo izmenila ceo izgled, iz gradskog fizikata došli su ljudi i na kućna vrata stavili cedulju sa natpisom: „Zarazna bolest“. Na plakatu je bila naslikana mrtvačka glava, znak smrtne opasnosti za posetioce.
Sveti otac Nikola te godine došao je našoj kući tužno. Kuća je bila zaključana. Jedina briga ukućana bila je moje zdravlje i moj život. Bio sam najteži bolesnik u celom zaraznom odeljenju. Već su me morali i vezati. U vrućini i bunilu hteo sam da skačem kroz prozor.
Printscreen/youtube/predrat
Monahinja Manastira Beočin pred ikonom Svetog Varnave Hvostanskog Isposnika
Kad je doktorima izgledalo da je sve svršeno i izgubljeno, dopustili su da majka dođe da bude sa mnom u poslednjim časovima moga zemaljskog života.
Kad je majka došla nisam je prepoznao. Već sam bio primio kamfor injekciju. Poslednju pomoć. I tada, kad su se sestre i bolničari razišli, kad je majka ostala sama sa mnom, izvadila je iz svoje tašne jednu malu bočicu. U njoj je bila sveta vodica ostroška. Duboko, žarko i potresno, kako samo majka može, moja mila majka molila se Bogu, Svetoj Majci Božijoj i svetome Čudotvorcu Ostroškom.
Wikipedia
Episkop hvostanski Varnava
Ja se nisam mogao sam podići. Majka me je tri puta zapojila svetom vodicom, darom Svetog Vasilija Ostroškog i ja sam otvorio oči. Prepoznao sam svoju dragu roditeljku i moliteljku, svoju suznu molitvenicu.
Pomogla mi je da se pridignem i prekrstim. Zajedno sa njom očitao sam Oče naš, i pao u slatki, okrepljujući san, koji mi je doneo zdravlje i život do današnjeg dana. Tako je sveti Čudotvorac Vasilije Ostroški učinio ono što sva medicina nije mogla - zapisao je u svom svedočanstvu episkop Varnava, koji je posle isceljenja svetom vodom sa Ostroga, zajedno sa svojim ocem otišao u Ohrid kod episkopa Nikolaja (Velimirovića) da zatraži blagoslov za upis na Bogoslovski fakultet u Beogradu.
Printscreen/youtube/predrat
Grob episkopa Varnave
Ovo čudesno isceljenje nije bilo samo fizičko spasenje, već i duhovno obnavljanje koje je učvrstilo episkopa Varnavu u njegovoj veri. Posle tog trenutka, njegov život bio je posvećen služenju Bogu i crkvi, a on sam postao je svetionik vere i nade mnogima koji su se našli u teškim trenucima. Posle upokojenja, kanonizovan je kao Sveti Varnava Hvostanski Ispovednik, njegove mošti počivaju u Manastiru Beočin, a SPC ga proslavlja 12. novembra.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sretenje Gospodnje po starom i Svetog apostola Onisima po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Klaudija la Columbierea, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.