U ovoj drevnoj afričkoj zemlji, istočno hrišćanstvo predstavlja živu riznicu vere, tradicije i kulture, koja uprkos svim izazovima ostaje čvrsto ukorenjena u svojoj bogatoj istoriji i duhovnosti, koja je preživela vekove i koja će, bez sumnje, nastaviti da blista i u budućnosti.
Koreni pravoslavlja u Etiopiji potiču još iz perioda ranog hrišćanstva, iz 4. veka, kada je Sveti Frumentije, misionar i prvi episkop Etiopije, doveo svetlost hrišćanstva u ovu drevnu zemlju. Prema predanju, Sveti Frumentije je stigao u Etiopiju nakon brodoloma i ubrzo je postao učitelj i savetnik cara Ezane, koji je prihvatio hrišćanstvo i proglasio ga zvaničnom religijom carstva. Od tada, pravoslavna vera se širi i ukorenjuje duboko u etiopskoj kulturi i tradiciji.
Amanuel Sileshi / AFP / Profimedia
Vernici Etiopiske pravoslavne crkve na vaskršnjoj liturgiji 2024.
Duhovni stubovi i svetinje
Etiopska pravoslavna crkva pripada orijentalno-pravoslavnim crkvama, zajedno sa Eritrejskom orijentalno-pravoslavnom crkvom, Jermenskom orijentalno-pravoslavnom crkvom, Koptskom orijentalno-pravoslavnom crkvom sa sedištem u Aleksandriji, Malankarskom orijentalno-pravoslavnom crkvom u južnoj Indiji i Sirijskom orijentalno-pravoslavnom crkvom sa nominalnim sedištem u Antiohiji i stvarnim sedištem u Damasku. Etiopska pravoslavna crkva poznata je po svojim jedinstvenim liturgijskim praksama, koje uključuju bogatu ikonografiju, prelepe crkvene pesme i specifične obrede. Crkve poput one u Lalibeli, izgrađene u steni, predstavljaju čuda arhitekture i simbol vere koja je preživela vekove. Lalibela, sa svojim monolitnim crkvama, je samo jedno od mnogih svetih mesta koje privlače hodočasnike iz celog sveta.
Amanuel Sileshi / AFP / Profimedia
Vernici Etiopiske pravoslavne crkve na vaskršnjoj liturgiji 2024.
Osmo svetsko čudo
Crkva Svetog Đorđa u Lalibeli, u Etiopiji, često se naziva osmim svetskim čudom. Ova monolitna crkva, isklesana iz jednog komada stene, predstavlja svetište neizmerne duhovne vrednosti i mesto hodočašća za vernike Etiopske pravoslavne crkve. Smeštena u regiji Amhara, Crkva Svetog Đorđa je pod zaštitom UNESCO-a kao mesto svetske baštine. Njeni kameni zidovi odišu svetlošću i nadom, pružajući utočište i inspiraciju svim posetiocima koji dolaze da se poklone i duhovno uzdignu u ovom svetom mestu.
Michele Spatari / AFP / Profimedia
Crkva Svetog Đorđa u Lalibeli
Pravoslavna zajednica danas
Danas, pravoslavna zajednica u Etiopiji broji preko 40 miliona vernika, što je čini jednom od najvećih pravoslavnih zajednica na svetu. Ova zajednica je zadržala svoje duhovne tradicije i običaje, dok se istovremeno suočava sa savremenim izazovima i promenama.
Etiopska pravoslavna crkva igra ključnu ulogu u društvenom i kulturnom životu zemlje. Crkva pruža obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i humanitarnu pomoć mnogima kojima je potrebna. Posebno su značajne crkvene škole, gde se pored osnovnog obrazovanja, deca uče i duhovnim vrednostima i tradicijama.
Jacques Witt / Sipa Press / Profimedia
Crkva Svetog Đorđa u Lalibeli
Pravoslavlje u odnosu na druge religije u Etiopiji
Etiopija je zemlja religijskog pluralizma, sa pravoslavljem koje čini oko 43,5% populacije. Osim pravoslavlja, značajne religijske zajednice uključuju islam, koji čini oko 33,9% stanovništva, i protestantizam sa oko 18,6% vernika. Preostali deo stanovništva prati druge religije ili su nereligiozni. Ova raznovrsnost religija doprinosi bogatstvu etiopske kulture i predstavlja izazov, ali i priliku za međureligijski dijalog i zajednički rad na društvenim pitanjima.
Liturgijski život i praznici
Liturgijski život Etiopske pravoslavne crkve bogat je i raznovrstan. Praznici poput Božića (Gena) i Vaskrsa (Fasika) slave se s velikom radošću i svečanošću. Posebno je značajan praznik Timkat, koji obeležava krštenje Isusa Hrista, kada se vrši svečano obnavljanje zaveta i krštenja, uz svečane povorke i bogosluženja.
Amanuel Sileshi / AFP / Profimedia
Liturgija u Etiopiskoj pravoslavnoj crkvi
Izazovi i nade za budućnost
Iako se Etiopska pravoslavna crkva suočava sa brojnim izazovima, uključujući ekonomske teškoće i političku nestabilnost, vera i duh zajednice ostaju nepoljuljani. Crkva se trudi da očuva svoj identitet i da odgovori na potrebe vernika u savremenom društvu.
Jedan od ključnih izazova je očuvanje mladih u crkvi i njihovo uključivanje u duhovni život. Crkva ulaže napore u edukaciju i stvaranje programa koji će privući mlađe generacije, kako bi se osiguralo da plamen vere nastavi da gori kroz naredne vekove.
Srpska pravoslavna crkva 10. januara molitveno se seća hiljada vernika - muškaraca, žena, devojaka i dece, koji nisu odustali od Hrista i ostavili večni trag hrabrosti i vere.
Predanje otkriva kako slučajno skretanje broda i molitva Device Marije stvoriše mesto gde Majka Božja bdi nad monasima i tišinom hiljadugodišnjeg duhovnog sveta.
U Sabornoj crkvi Hrista Spasitelja danas se oseća snaga vere i tradicije, dok predstojatelj Srpske pravoslavne crkve podseća da vera živi u srcima ljudi i povezuje narod u teškim vremenima.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Predanje otkriva kako slučajno skretanje broda i molitva Device Marije stvoriše mesto gde Majka Božja bdi nad monasima i tišinom hiljadugodišnjeg duhovnog sveta.
U besedi za 31. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća kako predanost, molitva i veličanje Boga mogu učiniti svaki trenutak života svetim i ispunjenim Božjom milošću.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Polijevkt. Katolici ne slave veći praznik, kao ni muslimani i Jevreji.
U pouci sveca krije se oštra i neprijatno snažna opomena: vera nije privatni zaklon, već obaveza koja se prepoznaje upravo onda kada je najteže stati i reći - ovo me se tiče.