NEVEROVATNA PRIČA O MUČENIKU, KOJI JE U ZAŠIVENOM DŽAKU BAČEN U MORE, ZBOG VERE U HRISTA! Danas je Sveti Julijan Tarsijski!
Celu godinu vodao ga je namesnik carski za sobom iz grada u grad, mučeći ga i nagovarajući, da se odrekne Hrista.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za četvrtu nedelju posle Pedesetnice ističe primer kapetanove vere, koja je zadivila samog Gospoda i predstavlja ključ za spasenje i blagodat Svevišnjeg.
Kakva je samo vera kapetana! Zadivila je i samog Gospoda (Mt 8, 5). Njena suština je u ispovedanju Gospoda kao Boga svega, svemoćnog Vladara i Naredbodavca svemu što postoji. Zbog toga je i molio: „Samo reci reč i ozdraviće sluga moj. Verujem da se tebi sve potčinjava i da sve sluša tvoje naredbe.“
Takvu veru Gospod traži od svih. Takvu veru i od nas očekuje. Ko ima takvu veru, ni u čemu neće oskudevati i dobiće sve što traži. Tako je obećao sam Gospod. O, kada bismo i mi pošli za takvom verom! No, i ona je dar, i taj dar treba tražiti, i to opet – sa verom.
Tražimo je, u krajnjoj meri, iz osećaja potrebe za njom, tražimo je stalno, sa naporom, potpomažući njeno razvijanje u nama odgovarajućim razmišljanjem, a iznad svega poslušnošću zapovestima Božijim.
Upouci za četvrtak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj nas podseća na Hristovo obećanje koje ne vara, ali i razotkriva zašto ga ne doživljavamo: „Savest nam ne daje da očekujemo bilo kakvu milost.“
U subotu pete sedmice po Vaskrsu oslušnimo mudrost svedoka večne istine – svetitelja koji nas podseća da dela Gospodnja i danas govore, ako smo spremni da ih vidimo.
U svom razmatranju o neophodnosti vere u Božje čudo, ruski svetitelj ukazuje na opasnosti koje donosi odbacivanje tajne spasenja.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, Sveti Teofan Zatvornik u Nedelji mesopusnoj poziva nas na trenutnu promenu, pre nego što bude prekasno.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Pravoslavna duhovnost uči da je govor dar koji mora služiti dobru - da izgrađuje, poučava, teši i moli.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Metropola nudi bezbroj mogućnosti, pa tako i onih koje nas mame da skrenemo sa puta spasenja i predamo se raznim porocima.
Posebno zanimljiv detalj je papir sa dvojezičnom Gospodnjom molitvom, a evo kako molitva "Oče naš" izgleda na nemačkom jeziku.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
Metropola nudi bezbroj mogućnosti, pa tako i onih koje nas mame da skrenemo sa puta spasenja i predamo se raznim porocima.
Na praznik srpskog jedinstva, episkop osječkopoljski i baranjski poručio da lažne vrednosti kao otrov razaraju narod, udaljavajući ga od Hrista i večnog smisla života.