Na praznik Svete Nedelje, nakon čina osveštavanja svetinje, episkop budimljansko-nikšićki služio je arhijerejsku liturgiju, obavio čin krštenja i miropomazanja, posle čega je u sabranju usledila trpeza ljubavi, ispunjena radošću i duhovnim zajedništvom, uz bogat kulturno-umetnički program.
Selo Tupan u Banjanima nedaleko od Nikšića, na praznik Svete mušenice Nedelje doživelo je dan ispunjen duhovnom radošću i ponosom. Episkop budimljansko-nikšićki Metodije osveštao je obnovljenu Crkvu Svetog Jovana Krstitelja, koju je bratstvo Komnenović posvetilo svom nebeskom zaštitniku. Ovaj svečani čin nadomak Nikšića okupio je sveštenstvo i monaštvo eparhija Budimljansko-nikšićke i Zahumsko-hercegovačke i primorske, ali i mnogobrojne vernike koji su došli da prisustvuju ovom značajnom događaju.
SPC/Eparhija budimljansko-nikšićka
Episkop Metodije oscećuje Hram Svetog Jovana Krstitelja
Banjani, staro-hercegovačko i dinarsko pleme, nosi sa sobom bogatu istoriju ispunjenu duhovnom i kulturnom snagom. U vreme turske okupacije, pripali su Hercegovačkom sandžakatu, a danas su ponosni deo savremene Crne Gore. Pre dolaska Turaka, ovo pleme zauzimalo je središnji prostor između Nikšića i Bileće, protežući se od reke Trebišnjice do vrhova Njegoša, gde su u selu Muževice živeli preci crnogorske Dinastije Petrović-Njegoš, čuvajući tako neprocenjivo nasleđe svojih predaka.
Nakon osvećenja hrama, vladika Metodije je služio svetu arhijerejsku liturgiju. Tokom Liturgije, svetu tajnu krštenja i miropomazanja primio je novoprosvećeni sluga Božji, Vukan Komnenović, unoseći tako novu duhovnu snagu u bratstvo Komnenovića.
SPC/Eparhija budimljansko-nikšićka
Vladika Metodio krstio je malog Vukana Komnenovića
Protojerej-stavrofor Dražen Tupanjanin, paroh trebinjski i potomak bratstva Komnenović, obratio se sabranima pastirskom besedom. Njegove reči su odzvanjale dušama prisutnih, podsećajući ih da je sveta liturgija slika onoga što očekujemo i senka nebeske stvarnosti, ikona onoga što dolazi.
Episkop Metodije je u svojoj liturgijskoj propovedi istakao važnost obnove i osvećenja drevnog hrama, podsećajući verni narod na jevanđeljsku priču o značenju Crkve i Božje zajednice. Svojom porukom o važnosti čistog srca, opraštanja i ljubavi prema bližnjima, episkop Metodije je dirnuo srca svih prisutnih:
- Gospod da nam očisti srca naša blagodaću i milošću svojom, da se mi potrudimo da oprostimo bližnjima svojim, da ih zagrlimo i kažemo da ih volimo i da sve što možemo učinimo za njih i da tako ovaj svet napravimo i učinimo makar malo podnošljivijim mestom za život.
SPC/Eparhija budimljansko-nikšićka
Obnovljeni Hram Svetog Jovana Krstitelja
Nakon liturgije, sabranje je nastavljeno uz trpezu bratske ljubavi, gde su se sabrani uz osveženje radovali ponovnom zajedništvu. Prof. Veselin Matović govorio je o bratstvu Komnenović, naglašavajući da su crkvu podigli pre više od pet vekova, nakon pada Hercegovine, kada su Turci i islam preplavili Balkan. Na banjskom kamenu, Komnenovići su utvrdili temelj svog identiteta, postavši nebokaze i zemljokaze sebi i potomcima. Vremenom su se rasuli širom sveta, noseći druga prezimena, ali duh bratstva ostao je nepromenjen.
Predsednik Opštine Tivat, Željko Komnenović, pozdravio je sabrane u ime bratstva i Crkvenog odbora, izražavajući ponos i radost zbog obnove hrama i obnavljanja zajedništva u mestu porekla Komnenovića.
Kulturno-umetnički i folklorni program upotpunio je ovaj svečani dan. Nastupili su narodni guslar Đorđije Koprivica, interpretator etno pesama Jelena Koprivica, mladi guslar Ognjen Koprivica, izvorna muška pevačka grupa „Banjani“ i guslar Goran Komnenović, čije su pesme i muzika oživeli duh prošlih vremena i povezali generacije.
Osvećenje Crkve Svetog Jovana Krstitelja u Tupanima nije samo čin obnove jednog hrama, već i simbol duhovne snage, zajedništva i ljubavi koji će vekovima osvetljavati put bratstvu Komnenović i svim vernicima ovog blagoslovenog kraja.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
U Vašingtonu, Srpkinja Tatjana Rajić i Amerikanac Kristofer Rou pronašli su zajednički put kroz pravoslavnu veru, spajajući tradiciju i novu porodicu u jedinstvenom venčanju koje je okupilo prijatelje i porodicu, jačajući mostove između dva kontinenta.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.