EVO ZAŠTO LAŽI I NEVERICA NIKADA NE MOGU NA KRAJU POBEDITI: Odbijanje nije kraj puta
Ajeti sure 61:5–8 objašnjavaju kako Božija svetlost vodi one koji istrajavaju, čak i kada ih ljudi ne razumeju.
Pravoslavna zajednica u Homer Glenu ovom manifestacijom proslavlja srpsku kulturnu baštinu uz muziku, igre i tradicionalnu kosidbu.
Na imanju Crkve Svetog Jovana Krstitelja u Čikagu, održava se prva kosidba, događaj od velikog značaja za očuvanje tradicije i okupljanje srpske zajednice. Ovaj događaj, održan u naselju Homer Glen, bio je prilika da se potraže i naoštre stare kose koje su decenijama čuvane u garažama kao podsetnik na zavičaj.
U okviru crkve Svetog Jovana Krstitelja u Čikagu aktivno deluju Kolo Srpskih Sestara, nedeljna škola, folklorna grupa "Oplenac" i crkveni hor, pod parohijom protojereja Save Bosanca. Sve ove grupe doprinose očuvanju srpske kulture i tradicije među iseljenicima.
Svetozar Dančuo iz Udruženja "Prelo" istakao je značaj manifestacije rekavši:
- Jedna od kosa je i kod Kordunaša Pere Stanojčića koji danas živi u Južnom Čikagu - rekao je Svetozar, prenosi Tanjug.
Stanojčić ima čast da prvim otkosom otvori ovu manifestaciju, što je simbolički akt vraćanja tradiciji.
Organizatori, udruženja "Prelo" i "Hercegovac", sa ponosom su najavili da će kosidba postati redovna aktivnost. Dušan Magazin iz Udruženja "Hercegovac" doneo je pre nekoliko godina iz Trebinja u Čikago nekoliko kosa kovanica sa kosištima, omogućivši tako i onima koji nemaju svoje kose da učestvuju u kosidbi na tradicionalan način.
Manifestacija je obogaćena kulturno-umetničkim programom u koje učestvuju ženske i muške pevačke grupe, zdravičari, kao i sportske igre poput bacanja kamena s ramena, nadvlačenja konopca i balotanja. Ovaj događaj ne predstavlja samo oživljavanje običaja, već i osnažuje zajedništvo i duh srpske zajednice u Čikagu, podsećajući na vrednosti i tradicije koje povezuju generacije.

Jerej Srpske pravoslavne crkve ističe da se krsna slava ne obeležava radi običaja, već radi očuvanja vere i kontinuiteta.
Meštani Samaila i gosti iz okolnih gradova ispunili portu crkve Svetog Pantelejmona, uživajući u liturgiji, lomljenju slavskog kolača i programu koji su uveličali najmlađi folkloraši.
Služeći liturgiju na praznik Svete mučenice Agripine, mitropolit šumadijski podsetio je da vera bez dela ostaje prazna i upitao vernike da li im je vera istinska ili samo puka tradicija.
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog.
Reči starca Josifa Isihaste bez ulepšavanja otkrivaju zašto se blagodat ne daje onima koji odustaju na prvoj prepreci i kako se prava snaga vere proverava upravo u danima teskobe i unutrašnjih lomova.
Iako su zajedno slavili jubilej Nikejskog sabora i istakli jedinstvo, odsustvo drugih pravoslavnih poglavara i izbor liturgijskog jezika izazvali su debatu u crkvenim krugovima.
Zašto je Božićni post mnogo više od uzdržanja od hrane, kako nas uči sporosti, milosrđu i tihom iščekivanju, i zbog čega Badnji dan predstavlja vrhunac puta ka Rođenju Gospoda Isusa Hrista.
Otac Andrej smatra da uzrok nije samo fizičke prirode, već da se dešava susret čoveka sa nečim mnogo dubljim.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili, istakao je otac Goran.
Jednostavan, dekorativan i hranljiv recept koji spaja prirodne ukuse i kreativnost u danima posta.
Rođen kao Johen Bunge, odrastao bez žive vere, danas živi povučeno u italijanskom delu Švajcarske, noseći u sebi put koji je započeo među ratnim zgarištima i rimskim katakombama.