ŠTA KAD TE GOSPOD POZOVE PO IMENU: Vladika Nikolaj otkriva šta je gore od tišine groba
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu siropusne sedmice razotkriva istinu o tome da ne vaskrsava svako koga Bog po imenu prozove.
Sedme subote posle Pedesetnice, Sveti Zatvornik nas podseća na značaj dobročinstva i pomoći, ističući da vrednost našeg dela ne zavisi od onoga koji prosi, već od čistote naših misli i namera.
Koji prima proroka u ime proročko, platu proročku primiće; i koji prima pravednika u ime pravedničko, platu pravedničku primiće (Mt.10,41). Time se razrešavaju sve nedoumice pri davanju milostinje.
Spremnost na davanje siromasima se preseca ili znatno umanjuje pitanjima: „Ko prosi“ i „Gde će otići milostinja?“ Gospod takvima govori: „Tvoja nagrada će biti srazmerna načinu na koji primaš onoga koji prosi i pomažeš mu. Ne gledaj na onoga koji prosi, nego obrati pažnju na svoje pomisli. Kakve budu tvoje pomisli, takva će biti i vrednost tvog dela“.
Misli, pak, o bednom se određuju drugom rečju: Koji miluje ništeg, Bogu daje u zajam, ili – kad učiniste jednome od ove najmanje braće, meni učiniste. I tako, primaj svakog koji ima potrebu kao Gospoda. Učini za njega šta možeš učiniti, sa mišlju da činiš za Boga, te ćeš dobiti ne samo proročku i pravedničku, nego i Gospodnju nagradu.
U vremenu kada nam neprijatelj stalno šapuće da ne pružimo ruku onima kojima je pomoć potrebna, reči Svetog Teofana Zatvornika osme nedelje posle Pedesetnice podsećaju nas na milosrđe koje je Bog pokazao kada je čudesno nahranio pet hiljada ljudi, ne praveći razliku među njima.
Jedan od najdubljih pravoslavnih mislilaca, u svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“ daje odgovor na pitanje kako živeti u svetu punom nepravde, mržnje i zlobe – i ostati miran, pa čak i srećan.
Šta znači gledati čistim očima i zašto ruski svetitelj poručuje da „pogled nije greh, ako srce ostane čisto“? Duboko i lekovito tumačenje Gospodnjih reči iz Jevanđelja po Mateju, za četvrtak prve nedelje po Duhovima.
Snažna poruka ruskog sveca za sredu prve nedelje po Duhovima otkriva da samo istinsko sjedinjenje vere, srca i dela vodi ka spasenju – a ne puko znanje ili spoljašnja ispravnost.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu siropusne sedmice razotkriva istinu o tome da ne vaskrsava svako koga Bog po imenu prozove.
Jedan od najpoštovanijih duhovnika Ruske pravoslavne crkve u 20. veku upozorava na duhovnu slepoću i podseća zašto ni uspeh, ni glasnost, ni osuda ne mogu zameniti izgubljeni smisao.
Protojerej Aleksandar Djagilev otkriva psihološke i duhovne uzroke razlaza supružnika i savetuje kako sačuvati bračnu zajednicu u današnje vreme.
Na predavanju u Kosovskom Pomoravlju episkop novobrdski naglasio dvostruko značenje ispovesti – pokajanje i slavljenje Boga i objasnio kako ona čisti savest i jača veze unutar crkvene zajednice.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
U Jevanđelju po Mateju opisano je kako će Sin čovečiji razdvojiti ljude "kao pastir što razdvaja ovce od jaradi", te će jednima reći: "Hodite, blagosloveni Oca mojega", a drugima: "Idite od mene".
Zapis iz starog "Srbskog kuvara" donosi slatkiš od svega nekoliko osnovnih sastojaka, bez aditiva i trikova, ali sa ukusom koji pamte i deca i odrasli.
Pozdravljajući sabrane, patrijarh srpski Porfirije podsetio je da ova institucija od osnivanja 1826. godine traje zahvaljujući spoju ljubavi, odgovornosti i služenja zajedničkom dobru, ostajući oslonac duhovnog i kulturnog pamćenja srpskog naroda.