ONA JE BILA ROĐENA SESTRA DVA VELIKA SVETITELJA, PREMINULOM ZARUČNIKU OSTALA VERNA DO SMRTI! Sutra slavimo Prepodobnu Makrinu!
Prepodobna Makrina bila je najstarija sestra velikih crkvenih otaca – Svetog Vasilija Velikog i Svetog Grigorija Niskog.
Sedme subote posle Pedesetnice, Sveti Zatvornik nas podseća na značaj dobročinstva i pomoći, ističući da vrednost našeg dela ne zavisi od onoga koji prosi, već od čistote naših misli i namera.
Koji prima proroka u ime proročko, platu proročku primiće; i koji prima pravednika u ime pravedničko, platu pravedničku primiće (Mt.10,41). Time se razrešavaju sve nedoumice pri davanju milostinje.
Spremnost na davanje siromasima se preseca ili znatno umanjuje pitanjima: „Ko prosi“ i „Gde će otići milostinja?“ Gospod takvima govori: „Tvoja nagrada će biti srazmerna načinu na koji primaš onoga koji prosi i pomažeš mu. Ne gledaj na onoga koji prosi, nego obrati pažnju na svoje pomisli. Kakve budu tvoje pomisli, takva će biti i vrednost tvog dela“.
Misli, pak, o bednom se određuju drugom rečju: Koji miluje ništeg, Bogu daje u zajam, ili – kad učiniste jednome od ove najmanje braće, meni učiniste. I tako, primaj svakog koji ima potrebu kao Gospoda. Učini za njega šta možeš učiniti, sa mišlju da činiš za Boga, te ćeš dobiti ne samo proročku i pravedničku, nego i Gospodnju nagradu.
U vremenu kada nam neprijatelj stalno šapuće da ne pružimo ruku onima kojima je pomoć potrebna, reči Svetog Teofana Zatvornika osme nedelje posle Pedesetnice podsećaju nas na milosrđe koje je Bog pokazao kada je čudesno nahranio pet hiljada ljudi, ne praveći razliku među njima.
Jedan od najdubljih pravoslavnih mislilaca, u svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“ daje odgovor na pitanje kako živeti u svetu punom nepravde, mržnje i zlobe – i ostati miran, pa čak i srećan.
Šta znači gledati čistim očima i zašto ruski svetitelj poručuje da „pogled nije greh, ako srce ostane čisto“? Duboko i lekovito tumačenje Gospodnjih reči iz Jevanđelja po Mateju, za četvrtak prve nedelje po Duhovima.
Snažna poruka ruskog sveca za sredu prve nedelje po Duhovima otkriva da samo istinsko sjedinjenje vere, srca i dela vodi ka spasenju – a ne puko znanje ili spoljašnja ispravnost.
Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao.
U vremenu kada se brak često posmatra kroz prolazna osećanja ili spoljašnje okolnosti, pravoslavna vera podseća da je njegova snaga u zavetu koji se daje pred Bogom.
Posle višegodišnjeg duhovnog traganja, životni put oca Kedmona dobio je novo poglavlje kada je tokom arhijerejske liturgije rukopoložen za sveštenika.
U besedi za petak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da čovek nije stvoren samo za prolazni život i objašnjava zbog čega se prava priprema za večnost odvija upravo danas.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Emilijana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Evdokim. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ignacija Lojolskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu
Dvadesetpetogodišnji Pantelis Diamantakis stradao je tokom gašenja velikog požara na Kritu, a njegova smrt posebno je potresla celo ostrvo, jer je poticao iz porodice u kojoj su se sveštenički poziv i služenje Crkvi prenosili kroz više generacija.