AKO TE MUČE NESIGURNOST I STRAH – EVO REŠENJA: Reči koje razbijaju iluziju o ljudskoj moći
Stihovi iz sure Ez-Zumer (36–38) podsećaju vernika da jedino potpuno poverenje u Alaha donosi mir i sigurnost koju ništa prolazno ne može zameniti.
Dok je Francuska svojim takmičarkama na Olimpijskim igrama zabranila nastup s verskim obeležjima, devetnaestogodišnja Sara Šari iz Belgije postala je simbol otpora i snage, osvajajući bronzanu medalju u tekvondou.
U hramu sporta, gde se znoj i suze stapaju s veličanstvom trenutka, Pariz je postao pozornica ne samo za sportske podvige već i za duboka, univerzalna pitanja identiteta i verske slobode. Na Olimpijskim igrama 2024. godine, odluka Francuske da svojim takmičarima zabrani verska obeležja, uključujući i hidžab, na sportskim borilištima odjeknula je kao grom iz vedra neba. Ova odluka izazvala je buru emocija i rasprava širom sveta, podižući veo sa pitanja koje seže dublje od sporta: koliko su slobodni naši izbori i koliko ih društvo može ograničiti?
Među sportistkinjama koje su nosile hidžab, simbol islamske vere i identiteta, pažnja medija i javnosti bila je usmerena na svaku od njih. Svaki njihov korak, svaki pokret na borilištu, bio je posmatran s posebnim zanimanjem, kao tiha pobuna protiv nametnutih pravila.
Na pobedničkom postolju, uz našu Aleksandru Perišić koja je sa suzama u očima podigla srebrnu medalju, i Mađaricu Vivijanu Marton koja je zlatom zasijala kao svetionik odlučnosti, stajala je i devetnaestogodišnja Sara Šari iz Belgije. Ova mlada tekvondo vežbačica, obučena u svoj skromni hidžab, nije samo delila bronzanu medalju sa Amerikankom Kristinom Tičaut, već je delila i nešto mnogo značajnije—priču o hrabrosti, veri, i nepokolebljivoj odlučnosti.
Sara Šari, prva ženska svetska šampionka u tekvondou iz Belgije, vežba ovaj sport od svoje pete godine. Rođena u muslimanskoj porodici, Sara je svojim radom i posvećenošću postala simbol snage ne samo u sportskoj areni, već i u svakodnevnom životu. Dok balansira između sportskih treninga i studija medicine na „Université libre de Bruxelles“, gde je student druge godine, Sara dokazuje da su snovi ostvarivi bez obzira na prepreke koje društvo postavlja.
Njeno prisustvo na postolju, okruženo simbolima različitih kultura i vera, bilo je tiha, ali snažna poruka svetu. U vremenu kada se granice slobode često dovode u pitanje, Sara Šari postala je lice otpora i simbol nade za sve one koji veruju da se vera, identitet, i sport ne smeju odvajati.
Olimpijski duh je oduvek bio oličenje jedinstva i različitosti. Na ovom svetskom pozornici, Sara Šari nije bila samo još jedna takmičarka. Ona je simbol slobode, hrabrosti, i snage da se ostane veran sebi, čak i u svetu koji pokušava da nametne svoja pravila.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Hidžab se, pored pokrivanja glave, ogleda i u ponašanju, moralu i vrednostima, pa je otvoren za tumačenje.
Stihovi iz sure Ez-Zumer (36–38) podsećaju vernika da jedino potpuno poverenje u Alaha donosi mir i sigurnost koju ništa prolazno ne može zameniti.
U ajetima 21–22 iz sure Az-Zumar kiša postaje snažan simbol prolaznosti i duhovnog buđenja. U tim rečima krije se opomena, ali i nada za svakoga ko želi da srce otvori svetlu.
Glavni vojni imam i potpukovnik Vojske Srbije govori o povratku verskih službenika u vojsku i otkriva zašto je mir mnogo više od običnog pozdrava i zašto veruje da većina ljudi u Srbiji nosi dobro u sebi.
Ajeti sure Az-Zumar otkrivaju kako vera i doslednost u dobrim postupcima vode ka unutrašnjem miru i večnoj nagradi.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
U besedi za 18. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako Božja milost spaja verne kroz ljubav, krotost i požrtvovanje, vodeći ka savršenstvu Oca nebeskog bez izjednačavanja sa Njim.
Lagano, mirisno i neodoljivo hrskavo — ovo jelo od prokelja u testu donosi toplinu porodične trpeze i savršeno se uklapa u dane posta.