U svetu prepunom gužve i žurbe, kada je teško naći neki intimni kutak, ove jednostavne, ali duboke molitve pružaju duhovno utočište i povezuju nas sa Bogom, čak i kada imamo samo nekoliko minuta ili sekundi.
U savremenom dobu koje nas neprestano gura ka užurbanosti i zauzetosti, gde se retko pruža prilika za spokoj i mir, duša ipak traži utočište, makar u trenucima kratke, ali iskrene molitve. U tim trenucima, kada nema mnogo vremena, a srce vapi za Božijom prisutnošću, tu su moćne, kratke molitve koje izranjaju iz drevne tradicije pravoslavne vere, podsećajući nas da je Bog uvek blizu, čak i kada su naši dani ispunjeni brigama.
Pravoslavni monasi i mirjani često drže brojanicu u rukama, taj tihi simbol molitve, koji nas podseća na zapovest apostola Pavla: „Neprestano se molite“. Brojanica, ovaj duhovni mač, kako ga neki nazivaju, daruje se monahu tokom obreda monaškog postriženja. Kao Hristov vojnik, monah je pozvan da se bori protiv đavola, neprijatelja duše, prizivajući ime Gospoda i Boga kroz Isusovu molitvu: „Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me grešnog.“
Freepik
Brojanica - duhovni mač
Ova molitva, jednostavna i duboka, može se izgovoriti u različitim oblicima, zavisno od trenutka i potrebe duše. Najkraći oblik glasi: „Gospode Isuse Hriste, pomiluj me grešnog“, dok duži obuhvata posredništvo Bogorodice i svetih: „Gospode Isuse Hriste, Sine i Reč Božija, preko poslanstava Presvete Bogorodice i svih svetih, pomiluj grešnika.“ Ovi izgovori, zajedno s brojanicom, postaju moćna sredstva u duhovnoj borbi svakog vernika.
Kada osećamo potrebu da se obratimo Bogorodici, najkraća, a opet moćna molitva glasi: „Presveta Bogorodice, spasi nas.“ Uz ovu, moguće je uputiti i kratke molitve svetiteljima, kao što je „Sveti anđele, moli se za mene“ ili „Sveta (ime svetitelja), moli se za mene“. Ove molitve se mogu prilagoditi i za zajedničku upotrebu, tako što ćemo reći „pomiluj nas“ ili „moli se za nas“, uključujući imena onih za koje želimo da se molimo.
Ne smemo zaboraviti ni molitvu za upokojene duše: „Upokoj, Gospode, dušu sluge tvoga.“ Ova molitva, izgovorena dok držimo brojanicu u ruci, pruža utehu onima koji su izgubili voljene, dok istovremeno osnažuje duhovnu povezanost sa onima koji su preminuli.
Brojanica je jednostavan predmet, ali sa sobom nosi ogromnu duhovnu snagu. Svako je može nositi u džepu ili na nekom diskretnom mestu, gde se može neopaženo upotrebiti u trenucima kada je poželjnije moliti se u tajnosti, bez privlačenja pažnje drugih. Ove kratke molitve, izgovorene u tišini i sa verom, postaju snažan glas naše duše koji dopire do nebeskog trona.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Vekovima pravoslavni vernici traže pomoć Svete Petke Rimljanke u trenucima bolesti, tuge i životnih iskušenja, verujući u njenu moćnu molitvu koja donosi snagu, zaštitu i mir u srcu.
U trenucima kada nema posla, a srce je teško od brige, molitva Svetog Arsenija Kapadokijskog donosi duhovnu snagu, utehu i nadu svima koji traže novi početak i zaštitu Božiju.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.