JEVANĐELJE ZA ČETVRTAK, 16. JANUAR: Čitanje iz Svetog pisma za 30. četvrtak po Pedesetnici
U ovom Jevanđelju se pominje vaskrsenje Isusa Hrista.
U ovim Jevanđeljima se govori o čudima Isusa Hrista, ali i o važnosti vere koja spašava.
Sveto Jevanđelje od Mateja, začalo 11 (5,14-19) 14. Vi ste svetlost svetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. 15. Niti se užiže svetiljka i meće pod sud nego na svećnjak, te svetli svima koji su u kući. 16. Tako da se svetli svetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra dela i proslave Oca vašega koji je na nebesima. 17. Ne mislite da sam došao da ukinem Zakon ili Proroke; nisam došao da ukinem nego da ispunim. 18. Jer zaista vam kažem: Dok ne prođe nebo i zemlja, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne crte iz Zakona dok se sve ne zbude. 19. Ako, dakle, ko ukine jednu od ovih najmanjih zapovesti i nauči tako ljude, nazvaće se najmanji u Carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u Carstvu nebeskome.
Sveto Jevanđelje od Jovana, začalo 36 (10,9-16)9. Ja sam vrata; ako ko uđe kroz mene spašće se, i ući će i izaći će, i pašu će naći. 10. Lopov ne dolazi za drugo nego da ukrade i zakolje i upropasti. Ja dođoh da život imaju i da ga imaju u izobilju. 11. Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. 12. A najamnik, koji nije pastir, kome ovce nisu svoje, vidi vuka gde dolazi, i ostavlja ovce, i beži; i vuk razgrabi ovce i raspudi ih. 13. A najamnik beži, jer je najamnik i ne mari za ovce. 14. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje mene poznaju. 15. Kao što Otac poznaje mene i ja Oca; i život svoj polažem za ovce. 16. I druge ovce imam koje nisu iz ovoga tora, i te mi valja privesti, i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir.
Sveto Jevanđelje od Jovana, začalo 65 (20,19-31)19. A kad bi uveče onoga prvoga dana sedmice, i dok su vrata bila zatvorena, gde se bejahu učenici njegovi sakupili zbog straha od Judejaca, dođe Isus, i stade na sredinu i reče im: „Mir vam!" 20. I ovo rekavši, pokaza im ruke i rebra svoja. Tada se učenici obradovaše videvši Gospoda. 21. A Isus im reče opet: „Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas." 22. I ovo rekavši, dunu i reče im: „Primite Duh Sveti! 23. Kojima oprostite grehe, opraštaju im se; i kojima zadržite, zadržani su." 24. A Toma, zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne beše sa njima kada dođe Isus. 25. A drugi mu učenici govorahu: „Videli smo Gospoda." A on im reče: „Ako ne vidim na rukama njegovim rane od klinova, i ne metnem prst svoj u rane od klinova, i ne metnem ruku svoju u rebra njegova, neću verovati." 26. I posle osam dana opet bejahu unutra učenici njegovi i Toma s njima. Dođe Isus kad bejahu vrata zatvorena, i stade na sredinu i reče: „Mir vam!" 27. Zatim reče Tomi: „Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi neveran nego veran." 28. I odgovori Toma i reče mu: „Gospod moj i Bog moj!" 29. Reče mu Isus: „Zato što si me video, poverovao si; blaženi koji ne videše a verovaše." 30. A i mnoga druga znamenja učini Isus pred učenicima svojim, koja nisu zapisana u knjizi ovoj. 31. A ova su zapisana da verujete da Isus jeste Hristos, Sin Božiji, i da verujući imate život u ime njegovo.
Sveto Jevanđelje od Luke, začalo 93 (18,35-43) 35. A kada se približavaše Jerihonu, slepac neki seđaše kraj puta proseći. 36. Pa kada ču kako narod prolazi, raspitivaše: „Šta je to?” 37. I kazaše mu da Isus Nazarećanin prolazi. 38. I povika govoreći: „Isuse, sine Davidov, pomiluj me!” 39. A oni što iđahu napred korahu ga da ućuti, a on još jače vikaše: „Sine Davidov, pomiluj me!” 40. A Isus stade i zapovedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga 41. govoreći: „Šta hoćeš da ti učinim?” A on reče: „Gospode, da progledam.” 42. A Isus mu reče: „Progledaj! Vera tvoja spasla te je.” 43. I odmah progleda, i pođe za njim slaveći Boga. I sav narod koji vide dade hvalu Bogu.
U ovom Jevanđelju se pominje vaskrsenje Isusa Hrista.
Ovaj odlomak iz Jevanđelja po Marku govori o Isusovom učenju i prihvatanju onih koji čine dobra dela u njegovo ime.
Isus poučava da je brak nesalomiv, deca treba da dolaze k njemu, jer takvi pripadaju Carstvu Božijem, i da onaj ko ne prihvati Carstvo Božije kao dete, neće ući u njega.
U ovom Jevanđelju Isus Hrist govori o tome kako je bogatašima teško da uđu u Carstvo Božije.
"Oče pravedni, svet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao."
"A sada dolazim tebi, i ovo govorim na svetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi."
"U onaj dan znaćete vi da sam ja u Ocu svome, i vi u meni, i ja u vama."
"U kući Oca mog stanovi su mnogi."
Pravoslavlje tugu ne smatra strašnom, ali pravi razliku između prolazne žalosti i beznadežnog očajanja koje prelazi u uninije, a to jeste greh.
Kada vera postane deo svakog postupka i odluke, ona prirodno privlači pažnju, ne zato što se ističe, već zato što se razlikuje.
Kroz priču o pravedniku iz Sodome, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 29. sredu po Duhovima pokazuje kako hrabrost i vera mogu odrediti sudbinu.
Pouka velikog duhovnika 20. veka otkriva šta stoji iza unutrašnjeg zamora, zašto pad nije kraj i kako se vodi borba koja ne uništava čoveka, već ga vraća na put trezvenosti i nade.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Kroz priču o pravedniku iz Sodome, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 29. sredu po Duhovima pokazuje kako hrabrost i vera mogu odrediti sudbinu.
Pravoslavni vernici po starom kalendaru proslavljaju Prepodobnog Danila Stolpnika, dok po novom kalendaru obeležavaju Badnji dan. Katolici takođe proslavljaju Badnji dan, dok Jevreji i muslimani taj dan posvećuju redovnim molitvama.
Pouka velikog duhovnika 20. veka otkriva šta stoji iza unutrašnjeg zamora, zašto pad nije kraj i kako se vodi borba koja ne uništava čoveka, već ga vraća na put trezvenosti i nade.