ČITANJE JEVANĐELJA ZA 3. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za subotu druge sedmice
Kada pak nasta veče, siđoše učenici njegovi na more i ušavši u lađu pođoše preko mora u Kapernaum.
"U kući Oca mog stanovi su mnogi."
Jevanđelje Jovan, 47. zač. (14,1-11) 1. „Neka se ne zbunjuje srce vaše, verujte u Boga, i u mene verujte. 2. U kući Oca mog stanovi su mnogi. A da nije tako, zar bih vam rekao: 'Idem da vam pripremim mesto.' 3. I ako otidem i pripremim vam mesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da gde sam ja, budete i vi. 4. I kuda ja idem znate, i put znate.“
5. Reče mu Toma: „Gospode, ne znamo kuda ideš; i kako možemo znati put?“ 6. Isus mu reče: „Ja sam put i istina i život: niko ne dolazi Ocu osim kroz mene. 7. Kad biste mene znali i Oca mog biste znali; i od sada poznajete ga, i videli ste ga.“ 8. Reče mu Filip: „Gospode, pokaži nam Oca, i biće nam dosta.“ 9. Isus mu reče: „Toliko sam vremena s vama i nisi me poznao, Filipe? Ko je vidio mene, vidio je Oca; pa kako ti govoriš: 'Pokaži nam Oca?'
10. „Zar ne veruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni?“ „Reči koje vam ja govorim ne govorim od samog sebe, nego Otac koji prebiva u meni on tvori dela. 11. Verute mi da sam ja u Ocu i Otac u meni: ako li ne, zbog samih dela verujte mi.
Kada pak nasta veče, siđoše učenici njegovi na more i ušavši u lađu pođoše preko mora u Kapernaum.
A Gospod pošto im ovo izgovori, uznese se na nebo i sede Bogu sa desne strane
"Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao Ocu svom; nego idi braći mojoj i kaži im: Uzlazim Ocu mom i Ocu vašem, i Bogu mom i Bogu vašem.“
"A Isus ne hođaše više javno među Judejcima, nego otide odande u kraj blizu pustinje, u grad zvani Jefrem, i onde boravljaše sa učenicima svojim. "
"Oče pravedni, svet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao."
"A sada dolazim tebi, i ovo govorim na svetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi."
"U onaj dan znaćete vi da sam ja u Ocu svome, i vi u meni, i ja u vama."
Tada uzeše kamenje da bace na njega; a Isus se sakri, i iziđe iz hrama, pa prođe između njih i tako otide.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Iza dileme koja deli vernike stoji jednostavno pravilo – važnije je srce sa kojim se molitva upućuje nego mesto na kojem se sveća pali.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
Sveštenik ističe da nema malih svetitelja.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.