ČITANJE JEVANĐELJA ZA 3. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za subotu druge sedmice
Kada pak nasta veče, siđoše učenici njegovi na more i ušavši u lađu pođoše preko mora u Kapernaum.
"U onaj dan znaćete vi da sam ja u Ocu svome, i vi u meni, i ja u vama."
Jevanđelje Jovan, začalo 48 (14,10-21) 10. „Zar ne veruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni?“ „Reči koje vam ja govorim ne govorim od samog sebe, nego Otac koji prebiva u meni on tvori dela. 11. Verute mi da sam ja u Ocu i Otac u meni: ako li ne, zbog samih dela verujte mi. 12. Zaista, zaista vam kažem: 'Ko verue u mene, dela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća od ovih će tvoriti; jer ja idem Ocu svome.'
13. I što god zaištete (od Oca) u ime moje to ću učiniti, da se proslavi Otac u Sinu. 14. I ako šta zaištete u ime moje, ja ću učiniti. 15. Ako me ljubite, zapovesti moje držite, 16. i ja ću umoliti Oca, i daće vam drugog Utešitelja da prebiva s vama vavek, 17. Duha Istine, koga svet ne može primiti, jer ga ne vidi, niti ga poznaje: a vi ga poznajete, jer sa vama prebiva, i u vama će biti.
18. Neću vas ostaviti sirotne: doći ću vama. 19. Još malo i svet me više neće videti, a vi ćete me videti, jer ja živim, i vi ćete živeti. 20. U onaj dan znaćete vi da sam ja u Ocu svome, i vi u meni, i ja u vama. 21. Ko ima zapovesti moje i drži ih, to je onaj koji me ljubi; a koji mene ljubi, toga će ljubiti Otac moj; i ja ću ga ljubiti i javiću mu se sam.“
Kada pak nasta veče, siđoše učenici njegovi na more i ušavši u lađu pođoše preko mora u Kapernaum.
"Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao Ocu svom; nego idi braći mojoj i kaži im: Uzlazim Ocu mom i Ocu vašem, i Bogu mom i Bogu vašem.“
Gospod pošto im ovo izgovori, uznese se na nebo i sede Bogu sa desne strane.
"U kući Oca mog stanovi su mnogi."
"A sada dolazim tebi, i ovo govorim na svetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi."
"I ko čuje moje reči i ne veruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svetu, nego da spasem svet."
"Dok svetlost imate verujte u svetlost, da budete sinovi svetlosti."
"A Isus ne hođaše više javno među Judejcima, nego otide odande u kraj blizu pustinje, u grad zvani Jefrem, i onde boravljaše sa učenicima svojim. "
Emilija je svoju poslednju polovinu života provela u asketskom životu sa svojom kćerkom Makrinom, posvetivši se molitvi i isposništvu.
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Jedno od najstarijih hrišćanskih svetih mesta našlo se na udaru pravne bitke i verskog ekstremizma, a pravoslavni svet apeluje na sabornost, međunarodnu zaštitu i ozbiljan institucionalni odgovor.
"A sada dolazim tebi, i ovo govorim na svetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi."
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
U prisustvu arhijereja i vernog naroda, srpski patrijarh je danas u manastiru Tumane blagoslovio novoizgrađeni konak sa bibliotekom od 50.000 knjiga. Sutra se očekuje svečano presvlačenje moštiju svetitelja i celodnevno poklonjenje u isposnici.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Sveti mučenik Patrikije episkop bruski, sa tri prezvitera Akakijem, Menandrom i Polienom, postradao je za veru u vreme Julijana Odstupnika u Brusi azijskoj.
Manastir posvećen Svetoj Katarini, na mestu gde se po Svetom pismu Gospod javio Mojsiju, suočava se s pravnim i političkim pritiscima — dok se svet pita da li će sveta vatra vere opstati pred izazovima modernog sveta.
U eri kada se sve glasnije govori o očuvanju svetootačke vere, sve češće se pominje ime patrijarha koji je početkom 20. veka zagovarao dijalog s rimokatolicima i anglikancima, ostavivši iza sebe nasleđe koje se ne slavi, već preispituje.