JEVANĐELJE ZA SREDU, 15. JANUAR: Čitanje iz Svetog pisma za 30. sredu po Pedesetnici
Jevanđelje po Marku govori o besedi koju je Isus Hrist ispričao svojim učenicima.
Isus poučava da je brak nesalomiv, deca treba da dolaze k njemu, jer takvi pripadaju Carstvu Božijem, i da onaj ko ne prihvati Carstvo Božije kao dete, neće ući u njega.
Jevanđelje Marko, začalo 44. (10,11-16) 11. I reče im: „Koji otpusti ženu i oženi se drugom, čini preljubu sa njom. 12. I ako žena odvojivši se od muža svog pođe za drugoga, čini preljubu. 13. I donošahu mu decu da ih se dotakne, a učenici zabranjivahu onima što ih donošahu. 14. A videvši Isus uznegodova i reče im: „Pustite decu neka dolaze meni, i ne branite im; jer je takvih Carstvo Božije.” 15. Zaista vam kažem: „Koji ne primi Carstva Božijega kao dete, neće ući u njega.” 16. I zagrlivši ih, stavi ruke na njih te ih blagoslovi.
Jevanđelje po Marku govori o besedi koju je Isus Hrist ispričao svojim učenicima.
U ovom Jevanđelju se pominje vaskrsenje Isusa Hrista.
U ovim Jevanđeljima pripoveda se o tome kako je Sveti Jovan Krstitelj krstio Isusa Hrista, sina Božijeg, ali i o duhovnim porukama koje prate ovu priču.
U ovim Jevanđeljima se govorio o krštenju Isusa Hrista i o silasku Duha Svetoga sa nebesa u vidu belog goluba.
"A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi".
"Nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg novčića."
"Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakojake rđave reči, zbog mene."
"Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svetlost života."
Tuga može biti opomena da je čovek izgubio unutrašnji mir, ali i prilika da ga ponovo pronađe.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za Nedelju 2. sedmice po Vaskrsu vodi kroz susrete koji ne ostavljaju prostor za ravnodušnost, već rađaju reč koja ostaje zauvek ista.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Poglavar Katoličke crkve ponovio stav o blagoslovima istopolnih parova, osvrnuo se na nemačke inicijative i upozorio da bi dalje zaoštravanje rasprave moglo produbiti podele unutar Crkve.
Muškarac iz Londona izgubio život tokom verskog obreda u Birmingemu, dok se pastorka suočava sa optužbom i otvaraju pitanja o bezbednosti i odgovornosti.
Od krika na krstu do reči koje podižu iz beznađa: zašto su rani hrišćani sačuvali baš ove trenutke u izvornom obliku.