"BOLJE DA TEBE UVREDE, NEGO TI NEKOG" Mudre misli oca Tadeja koje treba pročitati barem jednom dnevno
Otac Tadej duboko je verovao da je smisao svega u pozitivnim mislima, da od njih i vere u Boga sve potiče.
Episkop toplički, vikar patrijarha Porfirija, objašnjava da treba da se trzenmo iz te bujice podsećanjem da je na krstu sin Božiji - Isus Hrist stradao radi spasa čovečanstva.
Vladika toplički gospodin Petar, vikarni episkop patrijarha Porfirija, daje savet kako da u naletima emotivnih talasa, koji nas ponekad odvuku sa sobom u dubine nemira, savladamo tu struju i na šta treba da se usredsredimo:
- Strah je najveći neprijatelj čoveka. Strah je ono što te sputava da živiš, da se raduješ, da živiš, da se probudiš sa osmehom, da si slobodan, da voliš....da život bude nepredvidiv i izmami ti osmeh na usnama... - započinje vladika Petar i dalje objašnjava da treba da se trzenmo iz te bujice podsećanjem da je na krstu sin Božiji - Isus Hrist stradao radi spasa čovečanstva.
- Da kažeš "Bože ja se brinem oko neke gluposti, pokvario mi se auto ili ne znam šta...Ja živim, mogao sam da ne živim, mogao sam da ne postojim i da me nema. I ne samo da živim, već živim u Božijem svetu, u kom me Bog toliko voli gde će mi sve dati. U svetu u kom me već toliko voli i već mi je sve dao i to je potvrdio na konkretnom primeru kada je stradao na krstu zbog nas" - pojašnjava vladika.
On ipak ne umanjuje ljudske sumnje i nespremnost da se potpuno predamo Božijoj volji, ali i vidi i način kako da se približimo našem stvaraocu.
- Naravno ne može čovek da se ne brine, sekira i da nema dilemu ili borbu u svakom danu, ali na kraju dana ili u trenutku kada počnu da nama klecaju kolena od umora, svako od nas treba da ima u dubini svoga srca mogućnost da kaže "stanim, stop, nek boli, nek udara po leđima, ali ja sam opet radostan i ja sam opet pobednik" - zaključuje vladika Petar.
Petar Bogdanović sa samo 22 godine došao je u tada zapušteni manastir Tumane i sa bratijom ga oživeo. Danas se u ovoj srednjovekovnoj hodočasničkoj svetinji dešavaju čudesna isceljenja o kojima svedoče mnogobrojni vernici. Manastir je za samo nekoliko godina postao najposećeniji u Srbiji posle Hrama Svetog Save i godišnje ga obiđe čak oko milion vernika.
- Čoveku je danas najčešće potrebno da ga neko malo potapše i da mu kaže: 'Biće dobro', i on je već pola izlečen. Ali mislim da dolazak u manastir Tumane ljudima daje energiju, emociju i mir u duši - ispričao je jednom prilikom vladika toplički Petar.
Otac Tadej duboko je verovao da je smisao svega u pozitivnim mislima, da od njih i vere u Boga sve potiče.
Njegove mudrosti su neprolazne i siguran putokaz ka spasenju i očuvanju našeg tela i duše od raznih stradanja.
Na redovnom sastanku sa zatvorskim sveštenicima i upravnicima zatvorskog sistema, poglavar SPC poslao je snažnu poruku nade onima koji su pali, ali nisu zaboravljeni – Crkva je tu da ih podigne i povede ka svetlosti.
On objašnjava da, kada imamo poverenje u našeg stvoritelja, naša duša postaje upokojena, a bezbrižnost prirodno stanje uma.
Otac Radoslav Savović, starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave u Rakovici, pojašnjava kako se čestita najveći hrišćanski praznik.
Uprkos napetostima i izazovima, palestinski hrišćani u Crkvi Rođenja Hristovog dočekali Blagodatni oganj, potvrđujući da vera nije slomljiva ni pod težinom rata.
Razlika je i u vaskršnjoj trpezi.
Dok su vernici uzvikivali: „Čekamo Blagodatni oganj!“, policija je blokirala aerodrom, pretresla arhiepiskopa i oduzela mu pasoš. Moskovska patrijaršija osudila je ovaj čin kao grubo kršenje verskih sloboda i pozvala na hitnu istragu.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
Prema predanju, Isus Hristos je na Veliku subotu telom u grobu, a dušom u Adu razrušio vrata pakla.
Dok društvene mreže i portali u trci za klikovima nude stotine savremenih načina da ispletete pogaču i ostala peciva za najveći hrišćanski praznik, na Svetoj gori se vekovima ne menja recept za Artos – sveti hleb koji se mesi u tišini, peva molitvama i čuva kao blagoslov.