On objašnjava da, kada imamo poverenje u našeg stvoritelja, naša duša postaje upokojena, a bezbrižnost prirodno stanje uma.
Otac Rafailo, iguman Manastira Podmaine, dao je savet kako pravoslavni hrišćani treba da prevazilaze duhovne poteškoće.
- Neće ih prevazići, ako ih ne polože na pleća i u ruke Svedržitelja. Bezbrižnost je potvrda da smo u prisustvu Svedržitelja, ona je plod silne, moćne vere u njega - započinje otac Rafailo Boljević.
On objašnjava da kada imamo poverenje u našeg stvoritelja naša duša postaje upokojena, a bezbrižnost prirodno stanje uma.
- Sam Simvol vere počinje tim potpunim predavanjem u ruke Oca Svedržitelja i naše biće, ako istinski verujemo, je već uspokojeno, jer je otac Svedržitelj. U samoj liturgiji imate čak i jedan uslov, koji podrazumeva bezbrižnost u heruvimskoj molitvi i pesmi - navodi iguman manastira Podmaine.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo
Ističe da je briga nepotrebna ako imamo poverenje u Boga.
- Svaku sada životnu brigu ostavimo, jer ne ide briga uz onoga koji je među nama i koji je radi nas tu. Kao oni koji će primiti cara svih. Ako je Car, i to kakav car, tu radi nas i sa nama čemu onda briga? Neumesno je brinuti, treba brinuti da ga ne povredimo brigom, nepažnjom, nemarnošću...
Za kraj daje savet kako treba da održavamo smirenost duše.
- Naše je da blagodarimo, da pevamo pobedničku pesmu , da mu budemo u duhu i životu odani i verni. Da pazimo da nas neka brižna pomisao ne inficira i ne rani i od njegovog svedržiteljstva, koje je izraz silne ljubavi i pažnje, ne odvoji - zaključuje otac Rafailo.
Iguman manastira Podmaine odgovara na pitanje "Kako reagovati ako neko iz porodice nije u veri i sa podsmehom gleda na našu pobožnost?", pa je naveo primer kako treba da se postavimo u tom slučaju.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kao mladić koji je izgubio veru, Nikolaj Vorobjov tražio je smisao u filozofiji i nauci, sve dok u trenutku očaja nije postavio Bogu pitanje na koje je, kako je svedočio, dobio odgovor.
Svetac je u jednoj svojoj kratkoj pouci objasnio zašto nije svaki savet vredan poverenja i kako promišljeno biranje društva i reči može postati temelj unutrašnjeg mira.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.