JEVANĐELJE ZA NEDELJU, 16. FEBRUAR: Čitanje iz Svetog pisma za nedelju Sedmice bludnog sina
U ovom Jevanđelju se pripoveda o tome kako je jedan sin od svog oca tražio imanje i prokockao ga, ali i o važnoj poruci oca sinu.
Jevanđelje, koje se čita u četvrtak siropusne sedmice, podseća nas na najveću žrtvu i ljubav koja pobeđuje mržnju. Isus pred Pilatom, osuda bez krivice i put ka krstu – dan kada je tama prekrila zemlju, a svetlost večnosti zasijala iz najdublje boli.
Jevanđelje po Luki, začalo 110 (23,1-34; 44-56)
1. I ustade sve mnoštvo i odvede ga Pilatu. 2. I počeše ga tužiti govoreći: "Ovoga nađosmo da otpađuje narod naš, i zabranjuje davati ćesaru danak, i govori da je on Hristos car." 3. A Pilat ga zapita govoreći: "Jesi li ti car judejski?" A on odgovarajući reče mu: "Ti kažeš." 4. A Pilat reče prvosveštenicima i narodu: "Ne nalazim nikakve krivice na ovom čoveku." 5. A oni uporno navaljivahu govoreći: "On buni narod učeći po svoj Judeji počevši od Galileje pa sve dovde."
6. A Pilat čuvši za Galileju zapita: "Zar je ovaj čovek Galilejac?" 7. I doznavši da je iz područja Irodova, posla ga Irodu, koji i sam bijaše u Jerusalimu onih dana. 8. A Irod videvši Isusa veoma se obradova; jer je odavno želeo da ga vidi, pošto je mnogo slušao o njemu, i nadaše se da će videti od njega neki znak. 9. I postavljaše mu mnoga pitanja; ali mu on ništa ne odgovori. 10. Stajahu pak prvosveštenici i književnici i žestoko ga optuživahu.
11. A Irod ga ponizi sa svojim vojnicima i naruga mu se, obuče mu belu haljinu i posla ga natrag Pilatu. 12. I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod među sobom; jer pre bijahu u zavadi. 13. A Pilat, sazvavši prvosveštenike i starešine i narod, 14. reče im: "Dovedoste mi ovog čoveka kao da on otpađuje narod, i eto, ja ga pred vama ispitah, i ne nađoh na ovome čoveku nijedne krivice od onih za koje ga vi optužujete; 15. a ni Irod, jer vam ga natrag posla. I eto, nije učinio ništa što bi zasluživalo smrt.
16. Da ga, dakle, kaznim i pustim." 17. A moraše da im o Prazniku oslobodi jednoga. 18. A oni svi zajedno povikaše govoreći: "Uzmi ovoga, a pusti nam Varavu!" 19. Ovaj beše bačen u tamnicu za nekakvu pobunu učinjenu u gradu i za ubistvo. 20. A Pilat opet povika hoteći da pusti Isusa.
21. A oni vikahu govoreći: "Raspni ga, raspni!" 22. A on im po treći put reče: "Kakvo je, dakle, zlo on učinio? Ja ništa na njemu ne nađoh što bi zasluživalo smrt; dakle, da ga kaznim pa da ga pustim." 23. A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i prvosveštenička. 24. I Pilat presudi da bude po traženju njihovu. 25. I pusti im Varavu, bačenog u tamnicu za pobunu i ubistvo, kojega iskahu, a Isusa predade njima na volju.
26. I kada ga povedoše, zadržaše nekoga Simona Kirinejca, koji se vraćaše iz polja, i staviše na njega krst da nosi za Isusom. 27. A za njim iđaše veliko mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim. 28. A Isus obazrevši se na njih reče: "Kćeri jerusalimske, ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za decom svojom. 29. Jer evo, dolaze dani u koje će se reći: 'Blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i dojkama koje ne dojiše.' 30. Tada će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas; i bregovima: Pokrijte nas!'
31. Jer kad ovako čine sa sirovim drvetom, šta li će biti sa suvim?" 32. Vođahu pak i druga dva zločinca sa njim da pogube. 33. I kada dođoše na mesto zvano Lobanja, onde razapeše njega i zločince, jednoga s desne strane a drugoga s leve. 34. A Isus govoraše: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!" I deleći haljine njegove bacaše kocku.
A beše oko šestoga časa, i tama bi po svoj zemlji do časa devetoga. 45. I pomrča sunce, i zavesa hramovna razdre se napola. 46. I povikavši Isus iz svega glasa reče: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj." I rekavši ovo izdahnu. 47. A kad vide kapetan šta se dogodi, proslavi Boga govoreći: „Zaista ovaj čovek beše pravednik." 48. I sav narod koji se beše skupio da gleda ovaj prizor, kad vide šta bi, vrati se bijući se u prsa. 49. A stajahu izdaleka svi poznanici njegovi i žene koje ga pratiše iz Galileje, posmatrajući ovo.
50. I gle, čovek po imenu Josif, koji beše savetnik i čovek dobar i pravedan, iz Arimateje, grada judejskog, 51. koji ne beše pristao na njihovu odluku i na njihovo delo, a i sam čekaše Carstvo Božije, 52. pristupivši Pilatu zaiska telo Isusovo. 53. I skide ga i obavi platnom, i položi ga u grob usečen u kamenu, u koji ne beše nikad niko položen. 54. I dan beše petak, i subota osvitaše. 55. A iđahu u pratnji i žene, koje behu došle sa Isusom iz Galileje, i videše grob i kako bi položeno telo njegovo, 56. pa se vratiše i pripremiše mirise i miro. Subotu pak provedoše u miru po Zakonu.
U ovom Jevanđelju se pripoveda o tome kako je jedan sin od svog oca tražio imanje i prokockao ga, ali i o važnoj poruci oca sinu.
U ovom Jevanđelju po Marku se govori o tome kako je Isus Hrist bio razapet na krstu i kako su ljudi uvideli da je zaista pred njima Sin Božiji.
U današnjem odlomku iz Jevanđelja se govori o tome kako će izgledati dan Strašnog Suda.
U ovom Jevanđelju se pripoveda o poslednjoj večeri koju je Isus imao sa svojim apostolima.
U jevanđeljskim začelima za 20. sredu po Duhovima, Hristos danas postavlja pitanje koje se tiče svakog čoveka – koliko zaista živimo ono što govorimo i kako vera postaje temelj koji odoleva svim iskušenjima.
Prorok Isaija nas poziva da post nije samo apstinencija, već put ka slobodi, pravdi i ljubavi prema bližnjemu. Otkrivamo snažnu poruku koja nas poziva da preispitamo svoje postove i istinski se posvetimo Gospodu.
Kad umor savlada i snaga oslabi, samo jedan izvor daje novu krepost. Prorok Isaija u svojim nadahnutim rečima otkriva tajnu duhovne snage koja ne jenjava – onaj koji se nada Gospodu, uzdiže se kao orao, trči bez umora i hoda bez posustajanja.
Od krika na krstu do reči koje podižu iz beznađa: zašto su rani hrišćani sačuvali baš ove trenutke u izvornom obliku.
Praznik Vozdviženja Časnog krsta posvećen je sećanju na pronalazak svetinje na Golgoti i njeno vraćanje u Jerusalim, a crkveni tipik za ovaj dan propisuje poseban oblik uzdržanja.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.