JEVANĐELJE ZA NEDELJU, 16. FEBRUAR: Čitanje iz Svetog pisma za nedelju Sedmice bludnog sina
U ovom Jevanđelju se pripoveda o tome kako je jedan sin od svog oca tražio imanje i prokockao ga, ali i o važnoj poruci oca sinu.
Jevanđelje, koje se čita u četvrtak siropusne sedmice, podseća nas na najveću žrtvu i ljubav koja pobeđuje mržnju. Isus pred Pilatom, osuda bez krivice i put ka krstu – dan kada je tama prekrila zemlju, a svetlost večnosti zasijala iz najdublje boli.
Jevanđelje po Luki, začalo 110 (23,1-34; 44-56)
1. I ustade sve mnoštvo i odvede ga Pilatu. 2. I počeše ga tužiti govoreći: "Ovoga nađosmo da otpađuje narod naš, i zabranjuje davati ćesaru danak, i govori da je on Hristos car." 3. A Pilat ga zapita govoreći: "Jesi li ti car judejski?" A on odgovarajući reče mu: "Ti kažeš." 4. A Pilat reče prvosveštenicima i narodu: "Ne nalazim nikakve krivice na ovom čoveku." 5. A oni uporno navaljivahu govoreći: "On buni narod učeći po svoj Judeji počevši od Galileje pa sve dovde."
6. A Pilat čuvši za Galileju zapita: "Zar je ovaj čovek Galilejac?" 7. I doznavši da je iz područja Irodova, posla ga Irodu, koji i sam bijaše u Jerusalimu onih dana. 8. A Irod videvši Isusa veoma se obradova; jer je odavno želeo da ga vidi, pošto je mnogo slušao o njemu, i nadaše se da će videti od njega neki znak. 9. I postavljaše mu mnoga pitanja; ali mu on ništa ne odgovori. 10. Stajahu pak prvosveštenici i književnici i žestoko ga optuživahu.
11. A Irod ga ponizi sa svojim vojnicima i naruga mu se, obuče mu belu haljinu i posla ga natrag Pilatu. 12. I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod među sobom; jer pre bijahu u zavadi. 13. A Pilat, sazvavši prvosveštenike i starešine i narod, 14. reče im: "Dovedoste mi ovog čoveka kao da on otpađuje narod, i eto, ja ga pred vama ispitah, i ne nađoh na ovome čoveku nijedne krivice od onih za koje ga vi optužujete; 15. a ni Irod, jer vam ga natrag posla. I eto, nije učinio ništa što bi zasluživalo smrt.
16. Da ga, dakle, kaznim i pustim." 17. A moraše da im o Prazniku oslobodi jednoga. 18. A oni svi zajedno povikaše govoreći: "Uzmi ovoga, a pusti nam Varavu!" 19. Ovaj beše bačen u tamnicu za nekakvu pobunu učinjenu u gradu i za ubistvo. 20. A Pilat opet povika hoteći da pusti Isusa.
21. A oni vikahu govoreći: "Raspni ga, raspni!" 22. A on im po treći put reče: "Kakvo je, dakle, zlo on učinio? Ja ništa na njemu ne nađoh što bi zasluživalo smrt; dakle, da ga kaznim pa da ga pustim." 23. A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i prvosveštenička. 24. I Pilat presudi da bude po traženju njihovu. 25. I pusti im Varavu, bačenog u tamnicu za pobunu i ubistvo, kojega iskahu, a Isusa predade njima na volju.
26. I kada ga povedoše, zadržaše nekoga Simona Kirinejca, koji se vraćaše iz polja, i staviše na njega krst da nosi za Isusom. 27. A za njim iđaše veliko mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim. 28. A Isus obazrevši se na njih reče: "Kćeri jerusalimske, ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za decom svojom. 29. Jer evo, dolaze dani u koje će se reći: 'Blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i dojkama koje ne dojiše.' 30. Tada će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas; i bregovima: Pokrijte nas!'
31. Jer kad ovako čine sa sirovim drvetom, šta li će biti sa suvim?" 32. Vođahu pak i druga dva zločinca sa njim da pogube. 33. I kada dođoše na mesto zvano Lobanja, onde razapeše njega i zločince, jednoga s desne strane a drugoga s leve. 34. A Isus govoraše: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!" I deleći haljine njegove bacaše kocku.
A beše oko šestoga časa, i tama bi po svoj zemlji do časa devetoga. 45. I pomrča sunce, i zavesa hramovna razdre se napola. 46. I povikavši Isus iz svega glasa reče: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj." I rekavši ovo izdahnu. 47. A kad vide kapetan šta se dogodi, proslavi Boga govoreći: „Zaista ovaj čovek beše pravednik." 48. I sav narod koji se beše skupio da gleda ovaj prizor, kad vide šta bi, vrati se bijući se u prsa. 49. A stajahu izdaleka svi poznanici njegovi i žene koje ga pratiše iz Galileje, posmatrajući ovo.
50. I gle, čovek po imenu Josif, koji beše savetnik i čovek dobar i pravedan, iz Arimateje, grada judejskog, 51. koji ne beše pristao na njihovu odluku i na njihovo delo, a i sam čekaše Carstvo Božije, 52. pristupivši Pilatu zaiska telo Isusovo. 53. I skide ga i obavi platnom, i položi ga u grob usečen u kamenu, u koji ne beše nikad niko položen. 54. I dan beše petak, i subota osvitaše. 55. A iđahu u pratnji i žene, koje behu došle sa Isusom iz Galileje, i videše grob i kako bi položeno telo njegovo, 56. pa se vratiše i pripremiše mirise i miro. Subotu pak provedoše u miru po Zakonu.
U ovom Jevanđelju se pripoveda o tome kako je jedan sin od svog oca tražio imanje i prokockao ga, ali i o važnoj poruci oca sinu.
U ovom Jevanđelju po Marku se govori o tome kako je Isus Hrist bio razapet na krstu i kako su ljudi uvideli da je zaista pred njima Sin Božiji.
U današnjem odlomku iz Jevanđelja se govori o tome kako će izgledati dan Strašnog Suda.
U ovom Jevanđelju se pripoveda o poslednjoj večeri koju je Isus imao sa svojim apostolima.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U jevanđeljskim začelima za 20. sredu po Duhovima, Hristos danas postavlja pitanje koje se tiče svakog čoveka – koliko zaista živimo ono što govorimo i kako vera postaje temelj koji odoleva svim iskušenjima.
Prorok Isaija nas poziva da post nije samo apstinencija, već put ka slobodi, pravdi i ljubavi prema bližnjemu. Otkrivamo snažnu poruku koja nas poziva da preispitamo svoje postove i istinski se posvetimo Gospodu.
Kad umor savlada i snaga oslabi, samo jedan izvor daje novu krepost. Prorok Isaija u svojim nadahnutim rečima otkriva tajnu duhovne snage koja ne jenjava – onaj koji se nada Gospodu, uzdiže se kao orao, trči bez umora i hoda bez posustajanja.
Od krika na krstu do reči koje podižu iz beznađa: zašto su rani hrišćani sačuvali baš ove trenutke u izvornom obliku.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.