O tome koliko malo vredi ovozemaljsko bogatstvo potvrđuje Popovićev odgovor novinarki, koja ga je za njegovog života intervjuisala na izložbi luksuznih automobila.
Saša Popović, estradni mag, preminuo je nakon što se jedno vreme lečio od raka u Parizu. Iako je bio jedno od najprepoznatljivijih lica srpske estrade, malo je poznato da je njegovo odrastanje obeležilo pravoslavno sveštenstvo.
- Odrastao sam u jednoj dobroj, normalnoj i zdravoj svešteničkoj porodici i od malih nogu imao sam sve što sam poželeo. Mladost i detinjstvo sam proveo u porti Nikolajevske crkve u Novom Sadu, gde je moj deda, prota Stevan Popović, bio sveštenik.
Interesantan detalj je da su u Nikolajevskoj crkvi sudbonosno "da" pre više od 100 godina rekli Mileva i Albert Ajnštajn, a tu su i krstili svoje dvoje dece.
- Odrastao sam u crkvenoj, parohijskoj kući. I dedina tri rođena brata bili su popovi, tako da potičem iz svešteničke porodice. Majka Branka je bila domaćica i brinula je o meni i pet godina starijoj sestri Branki, s kojom sam bio veoma blizak - rekao je jednom prilikom Popović.
Tada je istakao da odlazak u crkvu nije bila nepoznanica za njega.
- Svaki dan sam bio u crkvi u kojoj je deda službovao. Posebno pamtim kako su za Svetog Savu deca i unuci paroha recitovali pesme o tom svecu, pa među njima i ja. Imao sam četiri godine kada sam prvi put recitovao, zaboravio sam tekst, a deda me je podsećao. Počeo sam da plačem i pobegao kući.
Ataimages
Saša Popović
O tome koliko malo vredi ovozemaljsko bogatstvo potvrđuje njegov odgovor novinarki, koja ga je za njegovog života intervjuisala na izložbi luksuznih automobila.
Oslonjen na štake sa nogom u gipsu ju je pogledaoi i rekao joj je da nijedan luksuzni automobil ne vredi kao njegove dve štake, o koje se oslanja, nagoveštavajući tako naprasni gubitak vrednosti svega materijalnog što ima.
Ovaj trenutak bio je još dramatičniji jer je u tom periodu saznao da boluje od raka, potvrđujući koliko sve materijalno gubi vrednost kada shvatimo da su život i zdravlje najvažniji.
Nakon što je brod, malo pre ponoći, udario u ledeni breg i počeo da tone, otac Tomas je smatrao da mu je dužnost da pomogne uplašenim putnicima - duhovno, ali i fizički.
Nastojatelj hrama posvećenog svetom Nikolaju u Kuznjecu objašnjava zašto nije svaki duhovnik istovremeno i duhovni otac i govori o razlici koja određuje put spasenja, kao i o suštini odnosa između pastira i njegovog duhovnog čeda.
U atmosferi duboke molitve i zajedništva, sveštenici Eparhije šabačke koji su u mirovini, zajedno sa episkopom Jerotejem, obeležili su praznik Svetog Simeona, slaveći ljubav i snagu svoje službe.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala.
U pouci otac Nektarije (Morozov) govori o greškama koje izranjaju iz brzopletosti i objašnjava zašto je jedna duhovna navika ključna za svaki budući izbor.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala.
U pouci otac Nektarije (Morozov) govori o greškama koje izranjaju iz brzopletosti i objašnjava zašto je jedna duhovna navika ključna za svaki budući izbor.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sa kapacitetom od oko 1.300 mesta, prostranom kupolom visokom gotovo 50 metara i zadivljujućim unutrašnjošću, ostavlja snažan utisak već pri prvom koraku u njenu unutrašnjost.