O tome koliko malo vredi ovozemaljsko bogatstvo potvrđuje Popovićev odgovor novinarki, koja ga je za njegovog života intervjuisala na izložbi luksuznih automobila.
Saša Popović, estradni mag, preminuo je nakon što se jedno vreme lečio od raka u Parizu. Iako je bio jedno od najprepoznatljivijih lica srpske estrade, malo je poznato da je njegovo odrastanje obeležilo pravoslavno sveštenstvo.
- Odrastao sam u jednoj dobroj, normalnoj i zdravoj svešteničkoj porodici i od malih nogu imao sam sve što sam poželeo. Mladost i detinjstvo sam proveo u porti Nikolajevske crkve u Novom Sadu, gde je moj deda, prota Stevan Popović, bio sveštenik.
Interesantan detalj je da su u Nikolajevskoj crkvi sudbonosno "da" pre više od 100 godina rekli Mileva i Albert Ajnštajn, a tu su i krstili svoje dvoje dece.
- Odrastao sam u crkvenoj, parohijskoj kući. I dedina tri rođena brata bili su popovi, tako da potičem iz svešteničke porodice. Majka Branka je bila domaćica i brinula je o meni i pet godina starijoj sestri Branki, s kojom sam bio veoma blizak - rekao je jednom prilikom Popović.
Tada je istakao da odlazak u crkvu nije bila nepoznanica za njega.
- Svaki dan sam bio u crkvi u kojoj je deda službovao. Posebno pamtim kako su za Svetog Savu deca i unuci paroha recitovali pesme o tom svecu, pa među njima i ja. Imao sam četiri godine kada sam prvi put recitovao, zaboravio sam tekst, a deda me je podsećao. Počeo sam da plačem i pobegao kući.
Ataimages
Saša Popović
O tome koliko malo vredi ovozemaljsko bogatstvo potvrđuje njegov odgovor novinarki, koja ga je za njegovog života intervjuisala na izložbi luksuznih automobila.
Oslonjen na štake sa nogom u gipsu ju je pogledaoi i rekao joj je da nijedan luksuzni automobil ne vredi kao njegove dve štake, o koje se oslanja, nagoveštavajući tako naprasni gubitak vrednosti svega materijalnog što ima.
Ovaj trenutak bio je još dramatičniji jer je u tom periodu saznao da boluje od raka, potvrđujući koliko sve materijalno gubi vrednost kada shvatimo da su život i zdravlje najvažniji.
Nakon što je brod, malo pre ponoći, udario u ledeni breg i počeo da tone, otac Tomas je smatrao da mu je dužnost da pomogne uplašenim putnicima - duhovno, ali i fizički.
Nastojatelj hrama posvećenog svetom Nikolaju u Kuznjecu objašnjava zašto nije svaki duhovnik istovremeno i duhovni otac i govori o razlici koja određuje put spasenja, kao i o suštini odnosa između pastira i njegovog duhovnog čeda.
U atmosferi duboke molitve i zajedništva, sveštenici Eparhije šabačke koji su u mirovini, zajedno sa episkopom Jerotejem, obeležili su praznik Svetog Simeona, slaveći ljubav i snagu svoje službe.
U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Ignjatija Bogonosca po starom kalendaru, dok se po novom liturgijski obeležava Sveta Teodota. Katolici proslavljaju Svetog Bazilija Velikog i Svetog Grgura Nazijanskog, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U iskrenom i nenametljivom promišljanju, otac Hrizostom Filipesku razotkriva kako se iz gomile protivrečnih sudova rađa i pritisak koji svaki sveštenik nosi, pokazujući koliko su brzopleti utisci često daleko od istine o njegovom pozivu.
U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.