printskrin tik tok/vladabokidara2/profimediaOtac Stojadin Pavlović
Na snimku se vidi grupa ljudi koja, kao da sedi za trpezom, obeduje hranu postavljenu na nadgrobnu ploču, koja je prekrivena stolnjakom.
Zadušnice koje su obeležene 21. februara ove godine navele su veliki broj pravoslavnih verenika da obiđu groblje i upale sveću za pokoj duše svojih najmilijih.
Oni koji zbog udaljenosti nisu bili u mogućnosti da odu na groblja su sveću zapalili u najbližoj crkvi.
Običaji i reč crkve
Na Zadušice se na groblje i u crkvu nosi kuvano žito koljivo, koje podseća na Hristove reči da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svetlosti. Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se "zalečuju rane greha".
Sveća je simbol svetlosti Hristove koja treba da nas podseti na svetlost kojom Isus Hrist obasjava duše preminulih.
Zadušnice su i dan kada se posebno obraća pažnja na delenje milostinje zbog čega bi svakom prosjaku trebalo udeliti milostinju i deo hrane koju nosimo sa sobom, međutim izleda da poslednja stavka zbunjuje mnoge pa u tome preteruju.
Iako je stari, i u narodu ukorenjen običaj Crkva ima jasan stav o tome. Otac Stojadin Pavlović kaže sledeće:
- Religija ne predviđa iznošenje hrane na groblje. Naša hrišćanska nauka nije to nigde propisala, pa ne može da zabrani, mi nemamo mehanizam da to branimo, možemo da savetujemo i preporučujemo i da učimo i to naša Crkva radi decenijama…Ne hrani se duša sa hranom sa kojojm se hrani telo - rekao je Pavlović te dodao da se preporučuje da se na groblje iznese samo vino, malo žita, sveća i mala pogača.
printskrin youtube/RTS Jutarnji program - Zvanični kanal
Otac Stojadin Pavlović
Crkva, navodi, predviđa molitvu za dušu, ali dodaje da je primetio da poslednje vreme veliki broj ljudi, ipak, ne donosi velike količine hrane.
Međutim jedan snimak sa Tik-Toka je postao deljen i komentarisan, pa su mnogi postavili pitanje da li tako treba činiti.
Na snimku se vidi grupa ljudi kako, kao da sedi za trpezom, obeduje hranu postavljenu na nadgrobni spomenik, koji je prikriven stolnjakom.
Obilne količine hrane dele međusobno, vođeni običajima svojih predaka.
Sveštenik Branislav Miljković iz hrama Svete Petke na Ovčanskom putu rekao je da taj običaj nošenja hrane datira daleko u prošlost, ali je ipak bolje nahraniti gladne nego ostaviti da hrana propada.
Druga navika koja se može videti na grobljima je paljenje cigareta, naročito ako je pokojnik bio strastveni pušač.
Otac Branislav ističe da bi trebalo zapaliti sveću za pokoj duše, a ne duvan.
Nakon što je brod, malo pre ponoći, udario u ledeni breg i počeo da tone, otac Tomas je smatrao da mu je dužnost da pomogne uplašenim putnicima - duhovno, ali i fizički.
Nastojatelj hrama posvećenog svetom Nikolaju u Kuznjecu objašnjava zašto nije svaki duhovnik istovremeno i duhovni otac i govori o razlici koja određuje put spasenja, kao i o suštini odnosa između pastira i njegovog duhovnog čeda.
Od apostola Pavla do Svetog Nikolaja Žičkog – pravoslavno predanje pokazuje kako astrologija i okultizam ne nude znanje ni sigurnost, već tiho uvode u duhovno ropstvo i udaljavaju od slobode koju daruje Hristos.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Nova godina po julijanskom kalendaru svečano se večeras dočekuje širom Srbije – na trgovima, u restoranima, a mnogi građani će slaviti u svojim domovima, u krugu porodice
Da li znate zašto se mesni i mlečni proizvodi ne smeju jesti zajedno, kako se uklanja krv iz mesa i zašto se hleb ponekad ne smatra košer? Otkrijte fascinantnu priču o pravilima ishrane u judaizmu i njihovom značaju za veru i tradiciju.
Od apostola Pavla do Svetog Nikolaja Žičkog – pravoslavno predanje pokazuje kako astrologija i okultizam ne nude znanje ni sigurnost, već tiho uvode u duhovno ropstvo i udaljavaju od slobode koju daruje Hristos.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Kratak razgovor koji počinje bezazleno, a završava se neprijatnim ogledalom u kome se prepoznaju vera bez napora, pobožnost bez dela i razlog zbog kog mnogi beže od istine o sebi.
U besedi za 27. subotu po Duhovima, saznajte Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svakodnevno preispitivanje i pokajanje mogu vratiti svetlost u život.