printskrin tik tok/vladabokidara2/profimediaOtac Stojadin Pavlović
Na snimku se vidi grupa ljudi koja, kao da sedi za trpezom, obeduje hranu postavljenu na nadgrobnu ploču, koja je prekrivena stolnjakom.
Zadušnice koje su obeležene 21. februara ove godine navele su veliki broj pravoslavnih verenika da obiđu groblje i upale sveću za pokoj duše svojih najmilijih.
Oni koji zbog udaljenosti nisu bili u mogućnosti da odu na groblja su sveću zapalili u najbližoj crkvi.
Običaji i reč crkve
Na Zadušice se na groblje i u crkvu nosi kuvano žito koljivo, koje podseća na Hristove reči da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svetlosti. Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se "zalečuju rane greha".
Sveća je simbol svetlosti Hristove koja treba da nas podseti na svetlost kojom Isus Hrist obasjava duše preminulih.
Zadušnice su i dan kada se posebno obraća pažnja na delenje milostinje zbog čega bi svakom prosjaku trebalo udeliti milostinju i deo hrane koju nosimo sa sobom, međutim izleda da poslednja stavka zbunjuje mnoge pa u tome preteruju.
Iako je stari, i u narodu ukorenjen običaj Crkva ima jasan stav o tome. Otac Stojadin Pavlović kaže sledeće:
- Religija ne predviđa iznošenje hrane na groblje. Naša hrišćanska nauka nije to nigde propisala, pa ne može da zabrani, mi nemamo mehanizam da to branimo, možemo da savetujemo i preporučujemo i da učimo i to naša Crkva radi decenijama…Ne hrani se duša sa hranom sa kojojm se hrani telo - rekao je Pavlović te dodao da se preporučuje da se na groblje iznese samo vino, malo žita, sveća i mala pogača.
printskrin youtube/RTS Jutarnji program - Zvanični kanal
Otac Stojadin Pavlović
Crkva, navodi, predviđa molitvu za dušu, ali dodaje da je primetio da poslednje vreme veliki broj ljudi, ipak, ne donosi velike količine hrane.
Međutim jedan snimak sa Tik-Toka je postao deljen i komentarisan, pa su mnogi postavili pitanje da li tako treba činiti.
Na snimku se vidi grupa ljudi kako, kao da sedi za trpezom, obeduje hranu postavljenu na nadgrobni spomenik, koji je prikriven stolnjakom.
Obilne količine hrane dele međusobno, vođeni običajima svojih predaka.
Sveštenik Branislav Miljković iz hrama Svete Petke na Ovčanskom putu rekao je da taj običaj nošenja hrane datira daleko u prošlost, ali je ipak bolje nahraniti gladne nego ostaviti da hrana propada.
Druga navika koja se može videti na grobljima je paljenje cigareta, naročito ako je pokojnik bio strastveni pušač.
Otac Branislav ističe da bi trebalo zapaliti sveću za pokoj duše, a ne duvan.
Nakon što je brod, malo pre ponoći, udario u ledeni breg i počeo da tone, otac Tomas je smatrao da mu je dužnost da pomogne uplašenim putnicima - duhovno, ali i fizički.
Nastojatelj hrama posvećenog svetom Nikolaju u Kuznjecu objašnjava zašto nije svaki duhovnik istovremeno i duhovni otac i govori o razlici koja određuje put spasenja, kao i o suštini odnosa između pastira i njegovog duhovnog čeda.
Recept star više od dva veka krije spoj svinjskog vrata, šumskih pečuraka, sira i jaja, a danas se retko priprema, iako je nekada bio nezaobilazan specijalitet u imućnijim domaćinstvima.
Ime Marina nosi drevno značenje povezano sa morem, ali i priču o 15-godišnjoj devojci iz Antiohije koja je zbog vere u Hrista pretrpela mučeničko stradanje koje vekovima čuva crkveno predanje.
Sveta velikomučenica Marina smatra se jednom od najpoštovanijih svetiteljki u pravoslavlju, a vernici joj se obraćaju moleći za pomoć u iskušenjima, izbavljenje od greha, duhovno ukrepljenje i zastupništvo pred Gospodom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Nova godina po julijanskom kalendaru svečano se večeras dočekuje širom Srbije – na trgovima, u restoranima, a mnogi građani će slaviti u svojim domovima, u krugu porodice
Da li znate zašto se mesni i mlečni proizvodi ne smeju jesti zajedno, kako se uklanja krv iz mesa i zašto se hleb ponekad ne smatra košer? Otkrijte fascinantnu priču o pravilima ishrane u judaizmu i njihovom značaju za veru i tradiciju.
Sveta velikomučenica Marina smatra se jednom od najpoštovanijih svetiteljki u pravoslavlju, a vernici joj se obraćaju moleći za pomoć u iskušenjima, izbavljenje od greha, duhovno ukrepljenje i zastupništvo pred Gospodom.
U snažnoj besedi za četvrtak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da duša, kao i telo, traži svakodnevnu hranu, a da se vera ne čuva jednim susretom sa istinom, već njenim stalnim življenjem.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Marinu – Ognjenu Mariju po starom kalendaru, i Svete apostole Silu, Siluana, Kriskenta, Epeneta i Andronika po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Krizologa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka velikog svetogorskog duhovnika otkriva da životinje, prema pravoslavnom učenju, ne reaguju samo na čovekove postupke, već osećaju ljubav, blagost i ono što čovek nosi duboko u sebi.
Mala Sofija boluje od malignog limfoma, a njen otac zahvalio je svima koji su stali uz njih. Iako je novac za lečenje obezbeđen, pred devojčicom je još jedna velika borba.