printskrin tik tok/vladabokidara2/profimediaOtac Stojadin Pavlović
Na snimku se vidi grupa ljudi koja, kao da sedi za trpezom, obeduje hranu postavljenu na nadgrobnu ploču, koja je prekrivena stolnjakom.
Zadušnice koje su obeležene 21. februara ove godine navele su veliki broj pravoslavnih verenika da obiđu groblje i upale sveću za pokoj duše svojih najmilijih.
Oni koji zbog udaljenosti nisu bili u mogućnosti da odu na groblja su sveću zapalili u najbližoj crkvi.
Običaji i reč crkve
Na Zadušice se na groblje i u crkvu nosi kuvano žito koljivo, koje podseća na Hristove reči da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svetlosti. Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se "zalečuju rane greha".
Sveća je simbol svetlosti Hristove koja treba da nas podseti na svetlost kojom Isus Hrist obasjava duše preminulih.
Zadušnice su i dan kada se posebno obraća pažnja na delenje milostinje zbog čega bi svakom prosjaku trebalo udeliti milostinju i deo hrane koju nosimo sa sobom, međutim izleda da poslednja stavka zbunjuje mnoge pa u tome preteruju.
Iako je stari, i u narodu ukorenjen običaj Crkva ima jasan stav o tome. Otac Stojadin Pavlović kaže sledeće:
- Religija ne predviđa iznošenje hrane na groblje. Naša hrišćanska nauka nije to nigde propisala, pa ne može da zabrani, mi nemamo mehanizam da to branimo, možemo da savetujemo i preporučujemo i da učimo i to naša Crkva radi decenijama…Ne hrani se duša sa hranom sa kojojm se hrani telo - rekao je Pavlović te dodao da se preporučuje da se na groblje iznese samo vino, malo žita, sveća i mala pogača.
printskrin youtube/RTS Jutarnji program - Zvanični kanal
Otac Stojadin Pavlović
Crkva, navodi, predviđa molitvu za dušu, ali dodaje da je primetio da poslednje vreme veliki broj ljudi, ipak, ne donosi velike količine hrane.
Međutim jedan snimak sa Tik-Toka je postao deljen i komentarisan, pa su mnogi postavili pitanje da li tako treba činiti.
Na snimku se vidi grupa ljudi kako, kao da sedi za trpezom, obeduje hranu postavljenu na nadgrobni spomenik, koji je prikriven stolnjakom.
Obilne količine hrane dele međusobno, vođeni običajima svojih predaka.
Sveštenik Branislav Miljković iz hrama Svete Petke na Ovčanskom putu rekao je da taj običaj nošenja hrane datira daleko u prošlost, ali je ipak bolje nahraniti gladne nego ostaviti da hrana propada.
Druga navika koja se može videti na grobljima je paljenje cigareta, naročito ako je pokojnik bio strastveni pušač.
Otac Branislav ističe da bi trebalo zapaliti sveću za pokoj duše, a ne duvan.
Nakon što je brod, malo pre ponoći, udario u ledeni breg i počeo da tone, otac Tomas je smatrao da mu je dužnost da pomogne uplašenim putnicima - duhovno, ali i fizički.
Nastojatelj hrama posvećenog svetom Nikolaju u Kuznjecu objašnjava zašto nije svaki duhovnik istovremeno i duhovni otac i govori o razlici koja određuje put spasenja, kao i o suštini odnosa između pastira i njegovog duhovnog čeda.
Fil od vanile, orasi i šerbet čine desert koji se ne razlikuje od mrsnog, a recept monahinje Atanasije Rašić iz manastira Rukumija već godinama kruži među domaćicama.
Od prvih zajednica iz vremena Habzburške monarhije do današnjih hramova i desetina hiljada vernika - priča o usponu Pravoslavne crkve u zemlji u kojoj skoro svaka porodica iz Srbije ima nekoga svog.
Dok nas život okružuje iskušenjima, prevarama i prolaznim zadovoljstvima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da samo nepobediva vera može da otključa vrata večnog života.
Pravoslavni vernici danas slave Prepodobnog Pavla Tivejskog po starom kalendaru i Prepodobnog Jefrema Sirina po novom. Katolici obeležavaju Svetog Tome Akvinskog, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Svetogorski asketa objašnjava kako upornost u izgovaranju Hristovog imena u srcu i usnama može nadvladati i satanu i približiti nas veri, čak i kada ne razumemo svaku reč koju izgovaramo.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Ako želite da na slavsku trpezu donesete novo jelo koje spaja jednostavnost i bogat ukus, ova brza salata biće vaš najbolji saveznik – oduševiće i najzahtevnije goste.
Nova godina po julijanskom kalendaru svečano se večeras dočekuje širom Srbije – na trgovima, u restoranima, a mnogi građani će slaviti u svojim domovima, u krugu porodice
Da li znate zašto se mesni i mlečni proizvodi ne smeju jesti zajedno, kako se uklanja krv iz mesa i zašto se hleb ponekad ne smatra košer? Otkrijte fascinantnu priču o pravilima ishrane u judaizmu i njihovom značaju za veru i tradiciju.
Od prvih zajednica iz vremena Habzburške monarhije do današnjih hramova i desetina hiljada vernika - priča o usponu Pravoslavne crkve u zemlji u kojoj skoro svaka porodica iz Srbije ima nekoga svog.
Dok nas život okružuje iskušenjima, prevarama i prolaznim zadovoljstvima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da samo nepobediva vera može da otključa vrata večnog života.
Svetogorski asketa objašnjava kako upornost u izgovaranju Hristovog imena u srcu i usnama može nadvladati i satanu i približiti nas veri, čak i kada ne razumemo svaku reč koju izgovaramo.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Protojerej Andrej Gavrilenko podseća na poruku apostola Petra i objašnjava zašto uzvraćanje istom merom ne pobeđuje nepravdu, već je samo produžava – i kako da sačuvamo sopstvenu dušu od otrova mržnje.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Vladika zvorničko-tuzlanski Fotije primio je ktitore Živan i Johana Đurić, čiji gest potvrđuje da vera i ljubav stvaraju svetinje koje traju kroz generacije.