Iako je dete razvedenih roditelja za detinjstvo kako kaže ga vezuju lepa sećanja. Kako priča u Rumi je skrenuo sa puta i probao drogu.
Drago Pejić, sveštenik koji je pobedio zavisnost o heroinu bio je gost emisije “Vikend na K1”. Drago je danas otac petoro dece, porodičan čovek i sveštenik protestantske crkve u Rumi. To je njegov život danas, a pre dve decenije to su bili igla i heroin. Drago je rođeni Šapčanin koji se sa samo tri godine preselio u Rumu.
Iako je dete razvedenih roditelja za detinjstvo kako kaže ga vezuju lepa sećanja. Kako priča u Rumi je skrenuo sa puta i probao drogu.
- Prvo moje iskustvo sa narkoticima počinje sa mojih 12 godina. Počinjem da konzumiram lepak. Bilo je tu nekih pank pokreta i tu smo krenuli sa drogama. Međutim, ubrzano prelazim na neke druge stvari. Dolazi do zloupotreba lekova za smirenje u kombinaciji sa alkoholom, marihuana, i tako je to išlo nekim svojim progresom - priča Drago.
Kako tvrdi stepenik po stepenik peo se paklom droge, šest godina je prošlo od prvog kontakta sa drogom do upoznavanja heroina.
- Heroin je zakucao na moja vrata praktično kada sam napunio 18. godina. Jedan moj prijatelj je došao kod mene i rekao da ima nešto novo da probamo. Znatiželjno sam to odmah prihvatio. Prvo dozu sam intravenski uzeo. Doživeo sam jedno 'olakšanje i prosvetljenje' kao da je neko skinuo jedan ogroman teret sa mojih leđa koji sam ceo život nosio. Kao da je neko odneo sve moje probleme. Osetio sam se rasterećeno i slobodno. Moje prvo pitanje posle konzumacije je bilo: 'Gde možemo nabaviti još ovoga?' Odgovor na to pitanje me je naveo da uzmem još jednom i još jednom i još jednom... Sve vreme sam mislio da držim stvari pod svojom kontrolom - rekao je on.
Drago se prisetio i najgorih iskustava koje je imao.
- U tom stanju čovekov život je potpuno degradiran. Meni je vrednost mog života bila niža od sitniša. Vrednost života bila je na nuli. Uopšte nisam mario za svoj život. Bio sam u stanju da izvadim iz kante za smeće korišćen špric, koji je koristila druga osoba, i da sa takvim špricem uzimam drogu - priča Drago Pejić u emisiji “Vikend na K1”.
Printscreen/Youtube/K1 Televizija
Drago Pejić
Ispričao je šta se dešavalo u momentima zavisničke krize.
- To su strašne situacije i strašni momenti. Vraćaju mi se slike i filmovi kada sam bio u krizama. Nisam mogao ni da ležim, ni da stojim, ni da sedim. Valjao sam se po podu dok je moja porodica sve to gledala i nije nikako mogla da mi pomogne. Kako kaže njegov izlaz je bila organizacija Raskršće.
- Za organizaciju Raskršće koja je funkcionisala u Novom Sadu rekla mi je sestra. Sećam se prvog dana kada sam otišao tamo. Kada idete prvi put na neko mesto imate osećaj tenzije i nelagodnosti sa onim šta treba da se desi. Sedeo sam sa nepoznatim ljudima za stolom i ćaskali smo o nekim neobaveznim stvarima. Znao sam da u jednom trenutku traba da se pojave osobe koje su rešile svoj problem samo nisam znao kada. Ćaskali smo dobrih 15-20 minuta i ja sam morao da pitam kada će doći te osobe koje su rešile svoj problem narkomanije. Ti ljudi su me pogledali i onako uz blagi osmeh su mi samo rekli: 'To smo mi'. Bio sam baš u teškoj situaciji. Kada sam ispunjavao formulare za ulazak trebalo je da se potpišem i da napišem koja je godina.
- Tada nisam znao u kojoj se godini nalazim. Rehabilitacija je trajala godinu i po dana. Bila je prilično stroga izolacija - ispričao je Drago Pejić u emisiji “Vikend na K1”. Njegova priča od tada dobija drugi tok.
- Snaga volje je ključ. Skrenuo bih pažnju da su, između ostalog, sam smisao i osnov programa u kojem sam se nalazio hrišćanske vrednosti. To je ne medicinski program bez bilo kakvih medikamenata.
Shutterstock
Drago Pejić kaže da je snaga volje ključ u izlasku iz pakla droge
Drago je poslao poruku svima koji imaju problem zavisnosti.
- Moja poruka mladim ljudima je da se ne igraju sa drogama jer možda ne budete srećni kao ja da se izvučete. To su tragične sudbine i njih i njihovih porodica. Poruka je prestani pre nego što si počeo. Poslao bih poruku i ljudima koju su debelo zagazili u problem narkomanije. Želeo bih im poručiti da izlaz postoji. To je jedan mračni tunel, ali svetlo u tom mračnom tunelu postoji - rekao je Drago Pejić.
Ako su vam čukundede rod možete da stupite u brak, a ispod toga morate da pišete molbu nadležnom svešteniku, koju on prosleđuje dalje. Molbe mogu da budu odbijene, često se dešava da se duhovno i krvno srodstvo preklopi i to se ne toleriše.
Otac Aca, kako ga često zovu, prisutan je u životima svojih vernika ne samo tokom liturgije i osveštanja slavskih kolača, već i kad su im potrebni savet, pomoć i podrška.
Uz sasluženje episkopa Alekseja i Nikona, patrijarh Porfirije služio je liturgiju u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, posle čega je svečanim činom rukopoloženja Crkvi podario novog pastira vere.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
Od apostola Pavla do Svetog Nikolaja Žičkog – pravoslavno predanje pokazuje kako astrologija i okultizam ne nude znanje ni sigurnost, već tiho uvode u duhovno ropstvo i udaljavaju od slobode koju daruje Hristos.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U iskrenom i nenametljivom promišljanju, otac Hrizostom Filipesku razotkriva kako se iz gomile protivrečnih sudova rađa i pritisak koji svaki sveštenik nosi, pokazujući koliko su brzopleti utisci često daleko od istine o njegovom pozivu.
Starešina hrama Svetog Nikolaja iz Kikinde ostao je bez automobila usred dana, ali šest dana kasnije dočekao ga je neverovatan prizor: kola su pronađena ispred policije, sa kljucevima, novcem i misterioznom porukom koja je izazvala osmeh i nevericu.
Protojerej Maksim Burdin otkriva kako je kroz mladalačka lutanja, radove u manastiru i jedan neočekivani susret u hramu pronašao svoj put do svešteničke službe.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
Od apostola Pavla do Svetog Nikolaja Žičkog – pravoslavno predanje pokazuje kako astrologija i okultizam ne nude znanje ni sigurnost, već tiho uvode u duhovno ropstvo i udaljavaju od slobode koju daruje Hristos.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Kratak razgovor koji počinje bezazleno, a završava se neprijatnim ogledalom u kome se prepoznaju vera bez napora, pobožnost bez dela i razlog zbog kog mnogi beže od istine o sebi.
U besedi za 27. subotu po Duhovima, saznajte Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svakodnevno preispitivanje i pokajanje mogu vratiti svetlost u život.