Iako je dete razvedenih roditelja za detinjstvo kako kaže ga vezuju lepa sećanja. Kako priča u Rumi je skrenuo sa puta i probao drogu.
Drago Pejić, sveštenik koji je pobedio zavisnost o heroinu bio je gost emisije “Vikend na K1”. Drago je danas otac petoro dece, porodičan čovek i sveštenik protestantske crkve u Rumi. To je njegov život danas, a pre dve decenije to su bili igla i heroin. Drago je rođeni Šapčanin koji se sa samo tri godine preselio u Rumu.
Iako je dete razvedenih roditelja za detinjstvo kako kaže ga vezuju lepa sećanja. Kako priča u Rumi je skrenuo sa puta i probao drogu.
- Prvo moje iskustvo sa narkoticima počinje sa mojih 12 godina. Počinjem da konzumiram lepak. Bilo je tu nekih pank pokreta i tu smo krenuli sa drogama. Međutim, ubrzano prelazim na neke druge stvari. Dolazi do zloupotreba lekova za smirenje u kombinaciji sa alkoholom, marihuana, i tako je to išlo nekim svojim progresom - priča Drago.
Kako tvrdi stepenik po stepenik peo se paklom droge, šest godina je prošlo od prvog kontakta sa drogom do upoznavanja heroina.
- Heroin je zakucao na moja vrata praktično kada sam napunio 18. godina. Jedan moj prijatelj je došao kod mene i rekao da ima nešto novo da probamo. Znatiželjno sam to odmah prihvatio. Prvo dozu sam intravenski uzeo. Doživeo sam jedno 'olakšanje i prosvetljenje' kao da je neko skinuo jedan ogroman teret sa mojih leđa koji sam ceo život nosio. Kao da je neko odneo sve moje probleme. Osetio sam se rasterećeno i slobodno. Moje prvo pitanje posle konzumacije je bilo: 'Gde možemo nabaviti još ovoga?' Odgovor na to pitanje me je naveo da uzmem još jednom i još jednom i još jednom... Sve vreme sam mislio da držim stvari pod svojom kontrolom - rekao je on.
Drago se prisetio i najgorih iskustava koje je imao.
- U tom stanju čovekov život je potpuno degradiran. Meni je vrednost mog života bila niža od sitniša. Vrednost života bila je na nuli. Uopšte nisam mario za svoj život. Bio sam u stanju da izvadim iz kante za smeće korišćen špric, koji je koristila druga osoba, i da sa takvim špricem uzimam drogu - priča Drago Pejić u emisiji “Vikend na K1”.
Printscreen/Youtube/K1 Televizija
Drago Pejić
Ispričao je šta se dešavalo u momentima zavisničke krize.
- To su strašne situacije i strašni momenti. Vraćaju mi se slike i filmovi kada sam bio u krizama. Nisam mogao ni da ležim, ni da stojim, ni da sedim. Valjao sam se po podu dok je moja porodica sve to gledala i nije nikako mogla da mi pomogne. Kako kaže njegov izlaz je bila organizacija Raskršće.
- Za organizaciju Raskršće koja je funkcionisala u Novom Sadu rekla mi je sestra. Sećam se prvog dana kada sam otišao tamo. Kada idete prvi put na neko mesto imate osećaj tenzije i nelagodnosti sa onim šta treba da se desi. Sedeo sam sa nepoznatim ljudima za stolom i ćaskali smo o nekim neobaveznim stvarima. Znao sam da u jednom trenutku traba da se pojave osobe koje su rešile svoj problem samo nisam znao kada. Ćaskali smo dobrih 15-20 minuta i ja sam morao da pitam kada će doći te osobe koje su rešile svoj problem narkomanije. Ti ljudi su me pogledali i onako uz blagi osmeh su mi samo rekli: 'To smo mi'. Bio sam baš u teškoj situaciji. Kada sam ispunjavao formulare za ulazak trebalo je da se potpišem i da napišem koja je godina.
- Tada nisam znao u kojoj se godini nalazim. Rehabilitacija je trajala godinu i po dana. Bila je prilično stroga izolacija - ispričao je Drago Pejić u emisiji “Vikend na K1”. Njegova priča od tada dobija drugi tok.
- Snaga volje je ključ. Skrenuo bih pažnju da su, između ostalog, sam smisao i osnov programa u kojem sam se nalazio hrišćanske vrednosti. To je ne medicinski program bez bilo kakvih medikamenata.
Shutterstock
Drago Pejić kaže da je snaga volje ključ u izlasku iz pakla droge
Drago je poslao poruku svima koji imaju problem zavisnosti.
- Moja poruka mladim ljudima je da se ne igraju sa drogama jer možda ne budete srećni kao ja da se izvučete. To su tragične sudbine i njih i njihovih porodica. Poruka je prestani pre nego što si počeo. Poslao bih poruku i ljudima koju su debelo zagazili u problem narkomanije. Želeo bih im poručiti da izlaz postoji. To je jedan mračni tunel, ali svetlo u tom mračnom tunelu postoji - rekao je Drago Pejić.
Ako su vam čukundede rod možete da stupite u brak, a ispod toga morate da pišete molbu nadležnom svešteniku, koju on prosleđuje dalje. Molbe mogu da budu odbijene, često se dešava da se duhovno i krvno srodstvo preklopi i to se ne toleriše.
Otac Aca, kako ga često zovu, prisutan je u životima svojih vernika ne samo tokom liturgije i osveštanja slavskih kolača, već i kad su im potrebni savet, pomoć i podrška.
Uz sasluženje episkopa Alekseja i Nikona, patrijarh Porfirije služio je liturgiju u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, posle čega je svečanim činom rukopoloženja Crkvi podario novog pastira vere.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.