JEVANĐELJE ZA NEDELJU, 23. FEBRUAR: Čitanje iz Svetog pisma za Nedelju mesopusnu
U današnjem odlomku iz Jevanđelja se govori o tome kako će izgledati dan Strašnog Suda.
U ovom odlomku Knjige proroka Isaije govori se o tome kako će se u Jerusalimu desti događaji od sudbinskog značaja.
Knjiga proroka Isaije (4,2-5; 5,1-7) 2. U ono vreme biće klica Gospodnja na slavu i čast, i plod zemaljski na krasotu i diku ostatku Izrailjevu. 3. I ko ostane u Sionu i ko još bude u Jerusalimu, zvaće se svet, svaki ko bude zapisan za život u Jerusalimu, 4. kad Gospod opere nečistotu kćeri Sionskih i iz Jerusalima očisti krv njegovu duhom koji sudi i sažiže. 5. Gospod će stvoriti nad svakim stanom na Gori Sionskoj i nad zborovima njenim oblak danju s dimom i svetlost plamena ognjenog noću, jer će nad svom slavom biti zaklon.
1. Zapevaću sada dragome svom pesmu dragog svog o vinogradu njegovom. Dragi moj ima vinograd na rodnu brdašcu. 2. I ogradi ga, i otrebi iz njega kamenje, i nasadi ga plemenitom lozom, i sazida kulu usred njega, i iskopa pivnicu u njemu, i počeka da rodi grožđem, a on rodi vinjagom. 3. Pa sada, stanovnici Jerusalimski i ljudi Judejci, sudite između mene i vinograda mog. 4. Što je još trebalo činiti vinogradu mom što mu ne učinih? Kad čekah da rodi grožđem, zašto rodi vinjagom? 5. Sada ću vam kazati što ću učiniti vinogradu svom. Oboriću mu ogradu, neka opusti; razvaliću mu zid neka se pogazi; 6. uparložiću ga, neće se rezati ni kopati, nego će rasti čkalj i trnje, i zapovediću oblacima da ne puštaju više dažda na nj. 7. Da, vinograd je Gospoda nad vojskama dom Izrailjev, i ljudi su Judejci mili sad njegov; on čeka sud, a gle nasilja, čeka pravdu, a gle vike.
U današnjem odlomku iz Jevanđelja se govori o tome kako će izgledati dan Strašnog Suda.
U ovom Jevanđelju se pripoveda o poslednjoj večeri koju je Isus imao sa svojim apostolima.
U današnjem čitanju Jevanđelja otkrivaamo kako treba da se ponašamo i da se molimo Bogu.
U današnjem čitanju Jevanđelju su nam data duhovna uputstva kako treba da se ponašamo po hrišćanskim principima.
Od krika na krstu do reči koje podižu iz beznađa: zašto su rani hrišćani sačuvali baš ove trenutke u izvornom obliku.
Otkrijte kako simbolika aspide upozorava na greh, iskušenja i snagu vere, ali i kako je u govoru postala metafora za žensku lukavost i oštrinu.
Zajednička vojna operacija Izraela i SAD protiv Irana dobila je kodno ime koje aludira na biblijskog praoca iz izraelskog kraljevskog roda.
Poziv vernicima, kroz podsećanja na reči Svetog apostola Pavla, da se uzdaju u Hrista i ne sablažnjavaju Njegovim delima.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Dete koje ne nauči šta su čast, zahvalnost, trpljenje i dobrota, teško će pronaći mir čak i ako poseduje sve ovozemaljsko.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Crkveni Tipik određuje i dane kada se opelo ne služi.
Dete koje ne nauči šta su čast, zahvalnost, trpljenje i dobrota, teško će pronaći mir čak i ako poseduje sve ovozemaljsko.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.