"Hajde da sahranimo decu, pa ako hoćete da spalite grad." Ovim rečima sveštenik iz Kočana obratio se narodu okupljenom ispred kuće gradonačelnika, pokušavajući da ih smiri u trenutku bola i ogorčenja. Njegov glas bio je glas razuma, ali i vapaj duše ranjene nezamislivim gubitkom. U noći između subote i nedelje, u požaru koji je izbio u diskoteci "Puls" u Kočanima, život je izgubilo najmanje 59 osoba, dok se više od 150 ljudi bori za život. Grad je zanemeo pred tolikom tragedijom.
Požar koji je odneo mlade živote izazvao je i gnev naroda. Pogođeni tugom, meštani su izašli na ulice tražeći odgovore i pravdu, ali u tom bolu, gnev je pretio da preraste u nasilje. Upravo tada, sveštenik je podigao ruku i pozvao narod u crkvu, na molitvu. Podsetio ih je da su oni koji su otišli od nas pre svega naša deca, naša braća i sestre – i da ih moramo ispratiti dostojanstveno, u duhu naše vere.
"Neka naš prvi korak bude molitva, neka naše suze budu izraz molitve, neka naš bol ne bude izvor gneva, već put ka veri i utehi," govorio je, dok su se ljudi polako razilazili, slomljeni, ali sa osećajem da gnev nije put kojim treba ići.
Ovaj strašan događaj zavio je Kočane u crno. U trenutku kada se nesreća dogodila, u diskoteci se nalazilo oko 1.500 ljudi. Dok su gosti uživali u nastupu benda DNK, prskalice postavljene uz binu udarile su u plafon i izazvale požar koji se neverovatnom brzinom proširio. Ljudi su pokušavali da ugase vatru, ali je plamen brzo zahvatio krov i stvorio paniku u prepunom klubu. Scene haosa i očaja preplavile su društvene mreže – snimci na kojima mladi u suzama pokušavaju da pronađu izlaz slomili su srca svima koji su ih videli.
Vatrogasne i hitne službe stigle su brzo, ali nedovoljno brzo da spasu sve. Neki povređeni su u kritičnom stanju prebačeni u bolnice u Kočanima, Štipu i Skoplju, dok se lekari bore za njihove živote. Najmanje 25 osoba zadobilo je teške opekotine.
Sada, kada grad tuguje i kada su porodice zavijene u bol, Crkva pruža utehu. Sveštenici pozivaju na molitvu, na zajedništvo i dostojanstveno ispraćanje nastradalih. Pravoslavna zajednica u Kočanima duboko veruje da je upravo u veri snaga da prebrodimo i najcrnje trenutke.
Kako reče sveštenik:
"Hajde da sahranimo decu… pa ako hoćete da spalite grad."
Ali u tim rečima nije bila pretnja – bila je molba. Molba da se bol ne pretvori u još jedno stradanje. Da se tuga pretoči u molitvu, u sećanje i utehu. I da svetlost sveća koje će goreti za preminule bude jača od vatre koja ih je odnela.