UPOKOJIO SE VOLJENI OTAC MILENKO: Objavljen datum i mesto sahrane - poznavao je svaku kuću na Kosmetu
Sveštenik Milenko Dragićević je bio svedok ratnih dešavanja na Kosovu i Metohiji, stradanja Srba iz orahovačkog kraja.
Samoubistvo 35-godišnjeg italijanskog sveštenika duboko je potreslo katoličku zajednicu i pokrenulo važnu debatu o usamljenosti koju mnogi sveštenici tiho proživljavaju.
Don Mateo Balcano (Matteo Balzano) služio je kao paroh u mestu Kanobio, gradiću u Italiji - sa svega pet hiljada stanovnika, smeštenom uz obalu jezera Mađore, na granici sa Švajcarskom. Tragično je skončao kada je pronađen mrtav u svom domu. Glavni fokus njegovog pastirskog rada bila je omladina.
Vest o njegovoj smrti zatekla je Crkvu nespremnu. Kako navode katolički izvori, don Mateo nikada nije tražio pomoć za svoje lične teškoće, što je otvorilo bolna pitanja - kako je moguće da se neko ko je posvetio život drugima, nađe u tako dubokoj samoći i očajanju i na kraju počini samoubistvo?
Otac Masimo Anđeleli, zadužen za pastoral zdravlja pri Italijanskoj biskupskoj konferenciji (CEI), rekao je:
- Ono što me najviše boli u priči o Mateu jeste to što neko ko posegne za tako krajnjim činom veruje da je to jedino moguće rešenje. Poruka koju želim da pošaljem jeste - uvek postoji drugačiji izlaz. Niko ne bi smeo da pomisli da nema alternative.
I drugi sveštenici pozvali su na dublje promišljanje o uslovima u kojima žive i rade sveštenici, kao i o njihovoj emocionalnoj izolaciji.
- Moramo više da slušamo - poručio je fra Masimo Fuzarelij, generalni ministar Franjevačkog reda.
Prema Anđeleliju, izveštaj CEI iz 2024. godine pokazao je da savremeni društveni kontekst često izoluje ljude koji se osećaju "neprikladno u odnosu na očekivane modele." Ovaj problem je posebno izražen među mladima, ali ni monasi ni sveštenici nisu pošteđeni tog osećaja.
- Često postoji i nemogućnost da se prihvate sopstvene slabosti. Sveštenici se, nažalost, boje da potraže pomoć psihologa ili psihijatra zbog straha od stigmatizacije. Moramo da srušimo mit da možemo sve sami - rekao je Anđeleli.
Sahranu don Matea predvodio je biskup Novare, monsinjor Franko Đulio Brambila, u crkvi Svetog Viktora u Kanobiju. U svojoj besedi, monsinjor je istakao:
- Moramo više da brinemo o duši u svemu što činimo, u ovom vremenu u kojem stvari prete da otupave i izbrišu smisao života.
Tokom opela, jedna devojka iz oratorijuma u kome je don Mateo služio protekle dve godine pročitala je dirljivo pismo mladih katolika iz Kanobija.
- Ti si za nas bio kao duga posle oluje. Nisi bio samo dar - pre svega, bio si prijatelj - glasio je deo oproštajne poruke.
Tokom sahrane don Matea Balcana, mlada Alesija pročitala je pismo u ime omladine kojoj je ovaj mladi sveštenik posvetio poslednje godine svog života. Njene reči dirnule su prisutne i ostavile snažan utisak o duhovnom i ljudskom tragu koji je don Mateo ostavio.
- Čak i u našim najtežim trenucima, uspevao si da nam izmamiš osmeh - pričao si neku šalu ili nas zadirkivao, onako kako si to često znao - rekla je Alesija.
Zahvalila mu je što je "vratio život" oratorijumu i što je umeo da prepozna vrednost u svakom od mladih. Sa setom se prisetila:
- Od samog početka postao si stub našeg zajedništva, neko kome sam mogla da poverim sve - pa čak i najneozbiljnije stvari - jer ti za mene nisi bio samo sveštenik, ni ispovednik, ni neko ko je iznad mene. Ti si za mene, pre svega, bio prijatelj.
Podsetila je okupljene i na to kako su mladi bili očarani njegovim govorima i pristupom:
- Uvek si verovao u svakog od nas i u sve naše snove. Pomagao si nam da se suočimo sa sopstvenim nesigurnostima i da iz sebe izvučemo ono najbolje.
Na kraju, uz suze i osmeh, Alesija je poručila:
- Pamtićemo svaki tvoj smeh, svaku šalu i svaki dan koji smo proveli zajedno. Jer tvoja prisutnost je sve činila posebnim. Naš odnos nije prekinut - on se samo promenio. Sada ćeš zauvek biti naš čuvar.
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Sveštenik Milenko Dragićević je bio svedok ratnih dešavanja na Kosovu i Metohiji, stradanja Srba iz orahovačkog kraja. Roditelji, supruga i prijatelji mladog veroučitelja Stefana Đokića (30) slomljeni bolom dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve u dirljivoj besedi govorio o smrti koja para srca i o veri koja jedina može da uteši. "Veoma se radujem! Vidimo se, Bože zdravlja da zajedno proslavimo slavu manastira Svetih Arhangela na Kosovu i Metohiji." U vremenu kada mnoge ženske monaške zajednice u Milanu beleže opadanje broja poziva, jedna mlada žena odlučila je da ide protiv struje."Za nas nisi bio samo sveštenik - bio si prijatelj": Emotivno oproštajno pismo mladih iz Kanobija don Mateu
UPOKOJIO SE VOLJENI OTAC MILENKO: Objavljen datum i mesto sahrane - poznavao je svaku kuću na Kosmetu
SCENE KOJE KIDAJU SRCE NA SAHRANI MLADOG VEROUČITELJA: Potresnom besedom patrijarh Porfirije ispratio Stefana Đokića
DANICA CRNOGORČEVIĆ SE OGLASILA - Dolazi na Kosovo i Metohiju, OTKRIVEN i povod: "Bože zdravlja da zajedno proslavimo"
MLADA MARIJA NAKON RASKIDA OTIŠLA U MANASTIR: Jedna situacija je bila presudna, otkrila da li se kaje i poslala VAŽNU PORUKU
U vremenu kada mnoge ženske monaške zajednice u Milanu beleže opadanje broja poziva, jedna mlada žena odlučila je da ide protiv struje.
Siročad su pronašla napuštenu bebu pored kontejnera ispred sirotišta koje vode sestre. Beba je plakala, bila je prljava i prekrivena ujedom mrava.
U jednom od videa objasnio je zašto sveštenik na početku i na kraju mise ljubi oltar, dodajući da taj gest ima duboko značenje.
Međutim, do trenutka kada je upisao fakultet, izgubio je veru. Postao je agnostik - odbacivao je crkveno učenje i čak nije bio siguran ni da li Bog postoji.
U plamenu su sačuvali ne samo živote i domove, već i deo duhovne i kulturne baštine.
Samoubistvo 35-godišnjeg italijanskog sveštenika duboko je potreslo katoličku zajednicu i pokrenulo važnu debatu o usamljenosti koju mnogi sveštenici tiho proživljavaju.
U vremenu kada mnoge ženske monaške zajednice u Milanu beleže opadanje broja poziva, jedna mlada žena odlučila je da ide protiv struje.
U današnjem vremenu, kada je sve dostupno, lako zamenljivo i često bez istinske vrednosti, patrijarh Pavle nas vraća korenima.
Tikvice punjene pečurkama i pirinčem donose miris leta i duha, mogu se spremati na ulju ili vodi, a otkrivamo zašto je ovaj recept vekovima ostao neizostavan u pravoslavnim domovima.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je vera u Hrista izvor najdublje radosti i kako nas ta neiskazana uteha nosi kroz sve životne borbe i tuge.
Ova kratka molitva Presvetoj Bogorodici i Gospodu Isusu Hristu smiruje srce i donosi nadu u teškim trenucima – pročitajte je u celosti.