Arhimandrit Vasilije Kostić
Arhimandrit Vasilije Kostić, je kroz jednostavne primere naglasio kako treba da se ophodimo sa svakim novim danom - koji je zapravo poklon, budući da nam nijedan nije garantovan.
- Čovek koji živi u prošlosti i isključivo razmišlja o tome kako je nekada bilo lepo, kako je svet tada bio bezazleniji, lepši i zanimljiviji, kao i kako je i sam bio neviniji, ukazuje zapravo na jedno: depresiju. Život u prošlosti jeste depresija. Život u budućnosti, s druge strane, donosi stres - jer se oslanja na pitanja poput: "Šta će biti?" i "Kako će biti?“ A upravo tada Jevanđelje poručuje, ono što Hristos kaže: "Tvoje je danas, daj nam danas.", to je rešenje.
Da bi dodatno naglasio važnosti sadašnjeg trenutka, navodi primer molitve koja je svima poznata.
- Obratite pažnju kada se molite molitvom "Oče naš“ i kada izgovarate: "Hleb naš nasušni daj nam danas.“ Ne tražimo ni za juče, ni za sutra, nego jedino za danas.
Navodi da nam Bog nikada ne daje krst, koji nismo u stanju da ponesemo.
- Ponekad to "danas“ donosi i kišu, i vetar, ali i sunce, sneg, oluju i grmljavinu. Ali to je naše danas i ako ti je Bog dao baš to danas, daće ti i snage da ga izdržiš i da ga izneseš do kraja - zaključuje otac Vasilije.
"Nepotrošena ljubav"
Arhimandrit Vasilije Kostić dao je do sada najdublju definiciju depresije, gledano sa crkvenog stanovišta, i sve iznenadio.
- Depresija jeste nepotrošena ljubav. Čovek je biće ljubavi. Čovek je stvoren da voli i da bude voljen. Ima takav ogroman potencijal u sebi, po slici Božjoj je stvoren i stvoren je da voli. I ako ne voli, ako tu ljubav koju ima ne dadne, ne podeli, ne potroši, ona ostaje u njemu i vraća mu se kao bumerang, i vraća mu se kao bolest, i vraća mu se kao depresija. Kao tuga najcrnja i najteža - rekao je tada, a više o tome šta je pričao arhimandrit Vasilije o depresiji u posebnom tekstu.
Igumanija manastira Svetog Đorđa u Brnjaku se osvrnula na skorašnji susret sa svojom prijateljicom, neuropsihijatrom, ali i zanimljivu konstataciju, koju joj je tada predočila doktorka.
Kaže da je na nama samo da priložimo malo sopstvenog truda, iskrenu nameru i otvoreno srce.
Ovog puta je dao odgovor jednom Holanđaninu, koga je zabrinulo to što je okružen ateistima.
Kada se desi da niti povezanosti oslabe i jedna po jedna krenu da pucaju, štetu nije nemoguće popraviti, a savet sveštenika Aleksandara Praščevića može pomoći kao prvi korak u obnovi zajednice - braka.