"Vere su kao vatra: njima je, da bi svetlele, potreban mrak".
Po nekom opštem shvatanju, vera označava uverenje u istinitost neke tvrdnje bez njene provere, odnosno bez logičkog rasuđivanja i zaključivanja.
U svakodnevnom životu, čovek funkcioniše verujući u mnoge stvari, ideje, ljude, i razne verovatne ili neverovatne događaje. U teologiji, pod verom se obično misli na veru u Boga.
A evo šta su rekli neki od najmudrijih ljudi na planeti na temu vere:
Škola počiva na veri učenika i učitelja. Država počiva na veri građanina u građanina i u vlast. Brak postoji na veri, u dobronamernost obe strane. Prijateljstvo postoji na veri u iskrenost obe strane - Vladika Nikolaj.
Hodaj pred Gospodom u prostoti, a ne u lukavosti uma. Prostota donosi veru, lukava i komplikovana razmišljanja donose taštinu, a taština nam donosi napuštanje od Boga - Sveti Isak Sirin.
Da bi se videlo verom, mora se zatvoriti oko razuma - Bendžamin Frenklin.
Ni čuda nisu objašnjiva, ali se dešavaju onima koji u njih veruju - Paulo Koeljo.
Pozvani smo da činimo saglasno svome zvanju, onoliko koliko možemo i koliko nam je Bog dao. Ni manje, ni više, a ono što mi ne uspemo da učinimo, to ostaje da učini Gospod i nadopuni naše nedostatke - Patrijarh Pavle.
TANJUG/ARHIVA - VLADIMIR DIMITRIJEVIC, Pixabaz.com
Patrijarh Pavle
Sveti Oci kažu: "Sej ljubav, pa ćeš ljubav žnjeti. Sej mir, pa ćeš mir žnjeti." Nemoguće je da steknemo mir ako smo puni zavisti i zlobe. Ako se ne oslobodimo od te paklene osobine kako ćemo u večnost? Jedini je Gospod koji može da nas izmeni. Duh se vezuje mislima. Kakva nam je karakterna osobina ovde, takvi prelazimo u večnost - Otac Tadej.
Kada bi bilo korisno znati budućnost, onda to Bog ne bi sakrio od nas - Sveti Jovan Zlatousti.
Vera nam treba da bi se mogli nadati, nada da bi mogli živeti, a ljubav da bi mogli kao kulturan narod živeti - Sveti vladika Nikolaj.
Vera je kao i ljubav: ona se ne da nametnuti. Zato i jeste uzaludan svaki trud da se ona državnim merama uvede ili učvrsti - Artur Šopenhauer.
Niko od vas neće biti vernik sve dok ne bude želeo svome bratu ono što sebi želi - Muhamed.
Pratiti nešto samo sa verom znači pratiti nešto slepo - Bendžamin Frenklin
Vere su kao vatra: njima je, da bi svetlele, potreban mrak - Artur Šopenhauer.
Tri su glavne vrline: vera, nada i ljubav. Vera u Boga. Nada u večni život. Ljubav prema Stvoritelju i stvorenjima - Sveti vladika Nikolaj
Shutterstock, Wikipedia
Sveti vladika Nikolaj
Bez vere čovek postaje sterilan, bez nade i ustrašen do krajnje dubine svoga bića - Erih From.
Da bismo postigli velike stvari, moramo ne samo da delujemo, već i sanjamo, ne samo da planiramo, već i verujemo - Anatol Frans.
Luka Kurtanidze, rođen 1972. godine, osvojio je bronzane medalje na Olimpijadi 1996. i 2000. godine, kao i zlatne, srebrne i bronzane medalje na FILA Svetskom prvenstvu i FILA Evropskom prvenstvu.
Reakcija poslanika Nikosa Papadopoulosa na izložbu koja je, kako tvrdi, uvredila pravoslavnu veru, pokrenula je duboku diskusiju o granicama umetnosti i poštovanju svetih vrednosti. Reagovao i mitropolit Jeronim.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Kada se jedna kuća ili stan sagradi, okreči, ulepša, i kada se nameste stvari, i kada u njemu porodica započne život, potrebno je izvršiti osvećenje doma.To osvećenje vrši nadležni sveštenik.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.