ČITANJE BIBLIJE ZA 3. MART: Odlomak iz Svetog pisma za ponedeljak prve sedmice Velikog posta
U ovoj knjizi Mojsijevoj se govori o tome kako je Bog stvorio svet.
Hoće li se sekira veličati nad onim koji njom seče? Hoće li se pila razmetati nad onim koji njom radi?
Knjiga proroka Isaije (10,12-20)
12. Ali kad svrši Gospod sve delo svoje na gori Sionskoj i u Jerusalimu, tada ću obići plod ohologa srca cara Asirskoga i slavu ponositih očiju njegovijeh. 13. Jer reče: „Krepošću ruke svoje učinih i mudrošću svojom, jer sam razuman; i premestih međe narodima i blago njihovo zaplenih i kao junak oborih stanovnike. 14. I ruka moja nađe kao gnezdo bogatstvo u naroda, i kako se kupe jajca ostavljena tako pokupih svu zemlju, i ne bi nikoga da makne krilom ili da otvori usta i pisne.
15. Hoće li se sekira veličati nad onim koji njom seče? Hoće li se pila razmetati nad onim koji njom radi? Kao da bi prut mahao onim koji ga digne, kao da bi se hvalio štap da nije od drveta. 16. Zato će Gospod, Gospod nad vojskama, pustiti na pretile njegove mršu, i slavu će njegovu potpaliti da gori kao oganj. 17. Jer će videlo Izrailjevo biti oganj, i svetac će njegov biti plamen, i upaliće i sažeći trnje njegovo i čkalj njegov u jedan dan.
18. I krasotu šume njegove i njive njegove, od duše do tela, uništiće, i biće kao begunac kad iznemogne. 19. I što ostane drveta šume njegove, biće malo, da bi ih dete moglo popisati. 20. I u to vreme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neće se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom.
U ovoj knjizi Mojsijevoj se govori o tome kako je Bog stvorio svet.
U ovom odlomku Knjige proroka Isaije govori se o Izraelu i narodu izraelskom.
Reči proroka Isaije kao večna poruka vere i spasenja – kako je Ahaz odbio znak Gospodnji, a Bog dao obećanje o Emanuilu.
Bog poziva ljude da se obrate Njegovoj volji i traže pomoć, jer samo onda mogu biti zaštićeni.
"A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi".
"Nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg novčića."
"Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakojake rđave reči, zbog mene."
"Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svetlost života."
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.