ČITANJE BIBLIJE ZA 3. MART: Odlomak iz Svetog pisma za ponedeljak prve sedmice Velikog posta
U ovoj knjizi Mojsijevoj se govori o tome kako je Bog stvorio svet.
Hoće li se sekira veličati nad onim koji njom seče? Hoće li se pila razmetati nad onim koji njom radi?
Knjiga proroka Isaije (10,12-20)
12. Ali kad svrši Gospod sve delo svoje na gori Sionskoj i u Jerusalimu, tada ću obići plod ohologa srca cara Asirskoga i slavu ponositih očiju njegovijeh. 13. Jer reče: „Krepošću ruke svoje učinih i mudrošću svojom, jer sam razuman; i premestih međe narodima i blago njihovo zaplenih i kao junak oborih stanovnike. 14. I ruka moja nađe kao gnezdo bogatstvo u naroda, i kako se kupe jajca ostavljena tako pokupih svu zemlju, i ne bi nikoga da makne krilom ili da otvori usta i pisne.
15. Hoće li se sekira veličati nad onim koji njom seče? Hoće li se pila razmetati nad onim koji njom radi? Kao da bi prut mahao onim koji ga digne, kao da bi se hvalio štap da nije od drveta. 16. Zato će Gospod, Gospod nad vojskama, pustiti na pretile njegove mršu, i slavu će njegovu potpaliti da gori kao oganj. 17. Jer će videlo Izrailjevo biti oganj, i svetac će njegov biti plamen, i upaliće i sažeći trnje njegovo i čkalj njegov u jedan dan.
18. I krasotu šume njegove i njive njegove, od duše do tela, uništiće, i biće kao begunac kad iznemogne. 19. I što ostane drveta šume njegove, biće malo, da bi ih dete moglo popisati. 20. I u to vreme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neće se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom.
U ovoj knjizi Mojsijevoj se govori o tome kako je Bog stvorio svet.
U ovom odlomku Knjige proroka Isaije govori se o Izraelu i narodu izraelskom.
Reči proroka Isaije kao večna poruka vere i spasenja – kako je Ahaz odbio znak Gospodnji, a Bog dao obećanje o Emanuilu.
Bog poziva ljude da se obrate Njegovoj volji i traže pomoć, jer samo onda mogu biti zaštićeni.
U ovom čitanju Jevanđelja u fokusu su mudre Isusove reči, kojima vernike upozorava da će ih svet prezreti.
"A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi".
"Nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg novčića."
"Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakojake rđave reči, zbog mene."
Brzina, rasuta pažnja i mehaničko izgovaranje reči mogu da udalje um od onoga što usne izgovaraju, a svetitelj savetuje kako da se tome suprotstavimo.
Episkop niški podsetio je na apostolske korene ovog zvanja, njegove zadatke uz oltar i odgovornost prema episkopu i vernom narodu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Brzina, rasuta pažnja i mehaničko izgovaranje reči mogu da udalje um od onoga što usne izgovaraju, a svetitelj savetuje kako da se tome suprotstavimo.
Episkop niški podsetio je na apostolske korene ovog zvanja, njegove zadatke uz oltar i odgovornost prema episkopu i vernom narodu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.