Sven Simon / United Archives / ProfimediaBeli Anđeo
Reditelj i scenarista Milan Šarac bio je njen dugogodišnji prijatelj i otkrio je nepoznate detalje iz porodice Broz.
Doživotnog predsednika SFRJ i prvog čoveka Komunističke partije Jugoslavije Josipa Broza supruga Jovanka je približila pravoslavlju!
Žena u čijoj familiji je bilo 17 sveštenika Srpske pravoslavne crkve uspela je da Titu, ateisti, ukaže na važnost vere, nakon čega je on bogato pomogao Pećku patrijaršiju, centar srpske duhovnosti.
Reditelj i scenarista Milan Šarac bio je njen dugogodišnji prijatelj.
- Tokom posete Kosovu i Metohiji, Jovanka je rekla Titu: „Treba da pomogneš ovom manastiru“, a on joj je uzvratio: „Nema problema, drugarice Jovanka.“ Tito je dao tadašnjih 80.000 dinara za nabavku zvona. To je bila velika suma.
Sada pokojna igumanija pećka Fevronija u jednom intervjuu je kazala da je Tito dva puta posetio Patrijaršiju.
- Prvi put je ovde bio s Jovankom početkom 1967. I u crkvu su ulazili. Pokazivali su im freske, ikone... Posle su darovali zvonik. Drugi put, Tito je došao posle nekoliko godina. Sam. Nije ulazio u crkvu...
Voller Ernst / Chaldej / akg-images / Profimedia
Josip Broz Tito
Ona se osvrnula i na svoj razgovor sa patrijarhom Germanom, koga je upitala koji je razlog Titovog dolaska u Patrijaršiju:
- Odgovorio mi je bez razmišljanja: „Svakome se, jednom, otvore vrata na putu pokajanja.“
Ikona Belog Anđela
Voller Ernst / Chaldej / akg-images / Profimedia
Beli Anđeo u Mileševu
Šarac navodi da je Jovanka poštovala pravoslavne običaje i da je bila religiozna, a da je Boga nazivala „inženjer“.
- Bila je naklonjena svecima, iako nije smela biti u to vreme. U vili „Bor“ na Dedinju, gde je živela, pored Titove biste od mermera držala je ikonu Belog anđela.
Milan Šarac otkriva i detalje odnosa između Jovanke i mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija.
- Obožavala ga je. Stalno mi je pričala o njemu, stalno ga je pozdravljala, a ja sam pomogao da dođe do njihovog susreta. Taj razgovor je trajao sat vremena, a Jovanka je bila presrećna, gledala je u njega kao u Boga. Jednom mi je rekla da bi volela da joj on služi opelo na sahrani. A kada je bila u bolnici, poručila mi je da mu prenesem da ga mnogo voli.
Tanjug/AP Darko Vojinovic
Mitropolit Amfilohije
Kad je Jovanka preminula, mitropolit nije bio u Srbiji, ali je godinu dana kasnije, uz Šarčevu pomoć, služio pomen u Kući cveća.
Ljubav, koja je spojila sa Srbinom, naterala je jednu Portorikanku da promeni veru i zavoli srpske običaje. Želja da se krsti u pravoslavnoj crkvi ostvarila joj se tokom novogodišnjih praznika.
U besedi prepunoj duhovne mudrosti, patrijarh srpski pozvao vernike da otvore srca za Hrista, jer bez žive vere i duhovnog podviga nema istinskog preobražaja duše.
U trenucima najveće patnje, porodica Brasko pretvara tugu u svetlost – kapela posvećena njihovoj ćerci postaje simbol nepokolebljive vere i ljubavi koja neće biti zaboravljena.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.