On upozorava da današnje društvo ohrabruje muškarca da napusti odgovornost – da napusti posao, ženu, decu čim se susretne sa prvom teškoćom.
U savremenom društvu, u kojem se tradicionalne uloge muškarca i žene sve više brišu, a porodične vrednosti gube svoje uporište, pitanje identiteta pravoslavnog muškarca postaje ne samo aktuelno, već i ključno za očuvanje porodica i zdravih zajednica.
Pravoslavni sveštenik i pisac, otac Aleksej Jang, u jednom od svojih tekstova osvetljava upravo ovu temu – ko je i kakav treba da bude pravoslavni muškarac danas.
- Živimo u društvu gde su muževi i žene, majke i očevi, bili iščupani iz svojih korena, izdvojeni od tradicionalnih i religioznih vrednosti, koje su jasno određivale šta znači biti muškarac, žena, član porodice - piše otac Aleksej.
On ukazuje na to da je nekadašnje, prirodno "vezivanje“ između očeva i sinova, majki i ćerki, gotovo nestalo pod pritiskom savremenog, ubrzanog načina života.
Kao uzor pravoslavnog muškarca, otac Aleksej izdvaja neobičan, ali duboko simboličan lik iz Starog Zaveta – Svetog proroka Jova, poznatog kao "nnogostradalni“.
Njegova postojanost u veri, pravednost, ljubav prema porodici i nepokolebljivo poverenje u Božiji promisao, predstavljaju osobine koje današnji vernik treba da izgrađuje u sebi.
Shutterstock
Muškarac treba da poštuje žene
- Pokret za ‘žensko "oslobođenje" je u početku bio razumljiva reakcija na neodgovornog, nasilničkog, oholog i bezosećajnog muškarca - navodi otac Aleksej, ali ističe da su posledice tog pokreta često vodile ka još dubljoj krizi identiteta, umesto povratka moralnim temeljima. Muškarac danas više ne zna ko je i šta bi trebalo da bude. Upravo zato se nameće potreba da se oslonimo na biblijske i svetootačke primere.
Sveti Jov, prema njegovim rečima, oličava više ključnih vrlina:
Prvo, nepokolebljiva vera – čak i u najvećim mukama Jov nije zaboravio Božiju ljubav.
"Kad me Bog čuvaše, kad svetljaše svećom svojom nad glavom mojom, i pri videlu Njegovom hođah bez mraka“ (Jov 29:3–4), kaže prorok.
- Pravoslavni muškarac danas treba da ostane primer vere i svoje porodice, naročito u trenucima iskušenja.
Drugo, očinska ljubav i odgovornost Jov se svakodnevno molio za svoju decu, ustajao rano i prinosio žrtve u njihovo ime.
- Pravoslavni muškarac se vatreno moli za svoju decu i za mudrost u njegovom vaspitanju - piše otac Aleksej.
Treće, pravda i čestitost – Jov je bio pravedan kako prema porodici, tako i prema zajednici.
Shutterstock
Pravoslavni muškarac treba da se moli za svoju porodicu
- Pravoslavni hrišćanin je obrazac pravde nepristrasnosti za svoju decu, ublažavajući pravdu milošću - ističe autor.
Četvrto, poštovanje – prorok je bio uvažen od strane i mladih i starih.
- Pravoslavni muškarci zadobijaju poštovanje svoje žene i dece, ne čineći ništa što će uništiti ovo - podseća otac Aleksej.
Peto, postojanost i duhovna ukorenjenost.
- Svetitelj je bio postojan, sličan drvetu čije korenje uvek ima vode - navodi se u tekstu, ukazujući na potrebu da muškarac danas bude čvrst oslonac svojoj porodici.
I, konačno, mudrost i predanje Božijem promislu – Jovove reči: "Gospod dade, Gospod uze; da je blagosloveno Ime Gospodnje“ postaju nit koja vodi pravoslavnog muškarca kroz iskušenja, bez padanja u očaj ili beg.
SPC
Sveti Jov je primer idelanog muškarca
- Ovo je, dakle, pravi primer za današnjeg muškarca ,koji su često pod iskušenjem da se povuku u pasivnu samodovoljnost kad su suočeni sa teškoćom i iskušenjem - piše otac Aleksej
On upozorava da današnje društvo ohrabruje muškarca da napusti odgovornost – da napusti posao, ženu, decu čim se susretne sa prvom teškoćom.
Nasuprot tome stoji Jov – čovek istinskog čoveštva, oličenje duhovne i moralne snage. U njemu se ogleda ono što bi trebalo da bude model savremenog pravoslavnog muškarca: veran, postojan, milostiv, pravedan, odgovoran, duhovan i ukorenjen u veri.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Duhovnici sa Svete gore i profesori teologije sve snažnije opominju: svet više nije isti, a ono što dolazi možda nas zatiče nespremne. Od zaborava svetoga do potpune digitalne kontrole, sedam zabrinjavajućih znakova svedoče da vreme milosti ubrzano ističe.
Na praznik Svih antiohijskih svetih, tokom večernje službe u hramu Svetog proroka Ilije, raznela se eksplozija. Antiohijska patrijaršija poziva svet da ne okreće glavu od mučeništva i patnje pravoslavnih vernika.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Monasi manastira Grigorijata sa Svete Gore snažno su se usprotivili predlogu patrijarha Vartolomeja i Carigradske patrijaršije, u godišnjem izdanju publikacije "Orthodoxos Typos", detaljno obrazlažući ključne razlike između pravoslavne i katoličke proslave Vaskrsa, koje čuvaju veru i svetootačko predanje.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.