On upozorava da današnje društvo ohrabruje muškarca da napusti odgovornost – da napusti posao, ženu, decu čim se susretne sa prvom teškoćom.
U savremenom društvu, u kojem se tradicionalne uloge muškarca i žene sve više brišu, a porodične vrednosti gube svoje uporište, pitanje identiteta pravoslavnog muškarca postaje ne samo aktuelno, već i ključno za očuvanje porodica i zdravih zajednica.
Pravoslavni sveštenik i pisac, otac Aleksej Jang, u jednom od svojih tekstova osvetljava upravo ovu temu – ko je i kakav treba da bude pravoslavni muškarac danas.
- Živimo u društvu gde su muževi i žene, majke i očevi, bili iščupani iz svojih korena, izdvojeni od tradicionalnih i religioznih vrednosti, koje su jasno određivale šta znači biti muškarac, žena, član porodice - piše otac Aleksej.
On ukazuje na to da je nekadašnje, prirodno "vezivanje“ između očeva i sinova, majki i ćerki, gotovo nestalo pod pritiskom savremenog, ubrzanog načina života.
Kao uzor pravoslavnog muškarca, otac Aleksej izdvaja neobičan, ali duboko simboličan lik iz Starog Zaveta – Svetog proroka Jova, poznatog kao "nnogostradalni“.
Njegova postojanost u veri, pravednost, ljubav prema porodici i nepokolebljivo poverenje u Božiji promisao, predstavljaju osobine koje današnji vernik treba da izgrađuje u sebi.
Shutterstock
Muškarac treba da poštuje žene
- Pokret za ‘žensko "oslobođenje" je u početku bio razumljiva reakcija na neodgovornog, nasilničkog, oholog i bezosećajnog muškarca - navodi otac Aleksej, ali ističe da su posledice tog pokreta često vodile ka još dubljoj krizi identiteta, umesto povratka moralnim temeljima. Muškarac danas više ne zna ko je i šta bi trebalo da bude. Upravo zato se nameće potreba da se oslonimo na biblijske i svetootačke primere.
Sveti Jov, prema njegovim rečima, oličava više ključnih vrlina:
Prvo, nepokolebljiva vera – čak i u najvećim mukama Jov nije zaboravio Božiju ljubav.
"Kad me Bog čuvaše, kad svetljaše svećom svojom nad glavom mojom, i pri videlu Njegovom hođah bez mraka“ (Jov 29:3–4), kaže prorok.
- Pravoslavni muškarac danas treba da ostane primer vere i svoje porodice, naročito u trenucima iskušenja.
Drugo, očinska ljubav i odgovornost Jov se svakodnevno molio za svoju decu, ustajao rano i prinosio žrtve u njihovo ime.
- Pravoslavni muškarac se vatreno moli za svoju decu i za mudrost u njegovom vaspitanju - piše otac Aleksej.
Treće, pravda i čestitost – Jov je bio pravedan kako prema porodici, tako i prema zajednici.
Shutterstock
Pravoslavni muškarac treba da se moli za svoju porodicu
- Pravoslavni hrišćanin je obrazac pravde nepristrasnosti za svoju decu, ublažavajući pravdu milošću - ističe autor.
Četvrto, poštovanje – prorok je bio uvažen od strane i mladih i starih.
- Pravoslavni muškarci zadobijaju poštovanje svoje žene i dece, ne čineći ništa što će uništiti ovo - podseća otac Aleksej.
Peto, postojanost i duhovna ukorenjenost.
- Svetitelj je bio postojan, sličan drvetu čije korenje uvek ima vode - navodi se u tekstu, ukazujući na potrebu da muškarac danas bude čvrst oslonac svojoj porodici.
I, konačno, mudrost i predanje Božijem promislu – Jovove reči: "Gospod dade, Gospod uze; da je blagosloveno Ime Gospodnje“ postaju nit koja vodi pravoslavnog muškarca kroz iskušenja, bez padanja u očaj ili beg.
SPC
Sveti Jov je primer idelanog muškarca
- Ovo je, dakle, pravi primer za današnjeg muškarca ,koji su često pod iskušenjem da se povuku u pasivnu samodovoljnost kad su suočeni sa teškoćom i iskušenjem - piše otac Aleksej
On upozorava da današnje društvo ohrabruje muškarca da napusti odgovornost – da napusti posao, ženu, decu čim se susretne sa prvom teškoćom.
Nasuprot tome stoji Jov – čovek istinskog čoveštva, oličenje duhovne i moralne snage. U njemu se ogleda ono što bi trebalo da bude model savremenog pravoslavnog muškarca: veran, postojan, milostiv, pravedan, odgovoran, duhovan i ukorenjen u veri.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Duhovnici sa Svete gore i profesori teologije sve snažnije opominju: svet više nije isti, a ono što dolazi možda nas zatiče nespremne. Od zaborava svetoga do potpune digitalne kontrole, sedam zabrinjavajućih znakova svedoče da vreme milosti ubrzano ističe.
Na praznik Svih antiohijskih svetih, tokom večernje službe u hramu Svetog proroka Ilije, raznela se eksplozija. Antiohijska patrijaršija poziva svet da ne okreće glavu od mučeništva i patnje pravoslavnih vernika.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.