On upozorava da današnje društvo ohrabruje muškarca da napusti odgovornost – da napusti posao, ženu, decu čim se susretne sa prvom teškoćom.
U savremenom društvu, u kojem se tradicionalne uloge muškarca i žene sve više brišu, a porodične vrednosti gube svoje uporište, pitanje identiteta pravoslavnog muškarca postaje ne samo aktuelno, već i ključno za očuvanje porodica i zdravih zajednica.
Pravoslavni sveštenik i pisac, otac Aleksej Jang, u jednom od svojih tekstova osvetljava upravo ovu temu – ko je i kakav treba da bude pravoslavni muškarac danas.
- Živimo u društvu gde su muževi i žene, majke i očevi, bili iščupani iz svojih korena, izdvojeni od tradicionalnih i religioznih vrednosti, koje su jasno određivale šta znači biti muškarac, žena, član porodice - piše otac Aleksej.
On ukazuje na to da je nekadašnje, prirodno "vezivanje“ između očeva i sinova, majki i ćerki, gotovo nestalo pod pritiskom savremenog, ubrzanog načina života.
Kao uzor pravoslavnog muškarca, otac Aleksej izdvaja neobičan, ali duboko simboličan lik iz Starog Zaveta – Svetog proroka Jova, poznatog kao "nnogostradalni“.
Njegova postojanost u veri, pravednost, ljubav prema porodici i nepokolebljivo poverenje u Božiji promisao, predstavljaju osobine koje današnji vernik treba da izgrađuje u sebi.
Shutterstock
Muškarac treba da poštuje žene
- Pokret za ‘žensko "oslobođenje" je u početku bio razumljiva reakcija na neodgovornog, nasilničkog, oholog i bezosećajnog muškarca - navodi otac Aleksej, ali ističe da su posledice tog pokreta često vodile ka još dubljoj krizi identiteta, umesto povratka moralnim temeljima. Muškarac danas više ne zna ko je i šta bi trebalo da bude. Upravo zato se nameće potreba da se oslonimo na biblijske i svetootačke primere.
Sveti Jov, prema njegovim rečima, oličava više ključnih vrlina:
Prvo, nepokolebljiva vera – čak i u najvećim mukama Jov nije zaboravio Božiju ljubav.
"Kad me Bog čuvaše, kad svetljaše svećom svojom nad glavom mojom, i pri videlu Njegovom hođah bez mraka“ (Jov 29:3–4), kaže prorok.
- Pravoslavni muškarac danas treba da ostane primer vere i svoje porodice, naročito u trenucima iskušenja.
Drugo, očinska ljubav i odgovornost Jov se svakodnevno molio za svoju decu, ustajao rano i prinosio žrtve u njihovo ime.
- Pravoslavni muškarac se vatreno moli za svoju decu i za mudrost u njegovom vaspitanju - piše otac Aleksej.
Treće, pravda i čestitost – Jov je bio pravedan kako prema porodici, tako i prema zajednici.
Shutterstock
Pravoslavni muškarac treba da se moli za svoju porodicu
- Pravoslavni hrišćanin je obrazac pravde nepristrasnosti za svoju decu, ublažavajući pravdu milošću - ističe autor.
Četvrto, poštovanje – prorok je bio uvažen od strane i mladih i starih.
- Pravoslavni muškarci zadobijaju poštovanje svoje žene i dece, ne čineći ništa što će uništiti ovo - podseća otac Aleksej.
Peto, postojanost i duhovna ukorenjenost.
- Svetitelj je bio postojan, sličan drvetu čije korenje uvek ima vode - navodi se u tekstu, ukazujući na potrebu da muškarac danas bude čvrst oslonac svojoj porodici.
I, konačno, mudrost i predanje Božijem promislu – Jovove reči: "Gospod dade, Gospod uze; da je blagosloveno Ime Gospodnje“ postaju nit koja vodi pravoslavnog muškarca kroz iskušenja, bez padanja u očaj ili beg.
SPC
Sveti Jov je primer idelanog muškarca
- Ovo je, dakle, pravi primer za današnjeg muškarca ,koji su često pod iskušenjem da se povuku u pasivnu samodovoljnost kad su suočeni sa teškoćom i iskušenjem - piše otac Aleksej
On upozorava da današnje društvo ohrabruje muškarca da napusti odgovornost – da napusti posao, ženu, decu čim se susretne sa prvom teškoćom.
Nasuprot tome stoji Jov – čovek istinskog čoveštva, oličenje duhovne i moralne snage. U njemu se ogleda ono što bi trebalo da bude model savremenog pravoslavnog muškarca: veran, postojan, milostiv, pravedan, odgovoran, duhovan i ukorenjen u veri.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Duhovnici sa Svete gore i profesori teologije sve snažnije opominju: svet više nije isti, a ono što dolazi možda nas zatiče nespremne. Od zaborava svetoga do potpune digitalne kontrole, sedam zabrinjavajućih znakova svedoče da vreme milosti ubrzano ističe.
Na praznik Svih antiohijskih svetih, tokom večernje službe u hramu Svetog proroka Ilije, raznela se eksplozija. Antiohijska patrijaršija poziva svet da ne okreće glavu od mučeništva i patnje pravoslavnih vernika.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.