Mati Glikerija je jednom prilikom pričala kako ravnopravnost ženama nije donela baš sve dobro, a porodicama još manje.
Borba žena za ravnopravnost kroz istoriju bila je dug put do prava na obrazovanje, rad i samostalnost. Danas je žena ravnopravna – ima mogućnost da gradi karijeru, donosi odluke, učestvuje ravnopravno u društvu. Međutim, ta sloboda sa sobom nosi i nove terete.
Danas se od žene očekuje da bude i majka, i domaćica, i uspešna poslovna žena. Sve u isto vreme. Često izostaje podrška, a odgovornost žene, ako uzmemo u obzir da je zadržala i one tradicionalne obaveze, samo je povećana. U toj borbi da postigne sve, dolazi do napetosti, svađa, umora – trpi brak, trpe deca, trpi cela porodica.
A, brak i porodica oduvek su zauzimali centralno mesto u pravoslavnom poimanju života.
Mati Glikerija je jednom prilikom pričala kako ravnopravnost ženama nije donela baš sve dobro, a porodicama još manje.
Ona je naglasila da je žena u savremenom društvu pod teretom ogromnih obaveza i da to nije dobro ni za nju, a ni za porodicu.
- E ravnopravna je žena sa mužem, ali je ta ravnopravnost došla glave mnogima. Zašto? Ne može žena da postigne sve. A žena je stub porodice. Bilo i biće. I da radi, i da postigne... E, tu je ono što je opet nepomenik preko režima uspeo da izjednači muža i ženu, ali i da žena ne može da postigne. I šta dolazi? Dolazi do vike, dreke, svađe, deca slušaju... Ja to govorim za period od osamdesetih do dvehiljaditih. Sada je još 99.9 odsto i gore - istakla je mati Glikerija.
Nastojateljica manastira Ćelije deli dirljivu priču o veri koja je pobedila smrtnu prognozu. Njena majka, kojoj su lekari zbog opake bolesti predvideli kratak vek, došla je u manastir, gde je poživela još mnogo godina, a kasnije se i zamonašila.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na praznik Prepodobnog Justina, njegov manastir postao je mesto molitvenog sabranja, tihe radosti i snažne poruke o tome kako se nosi krst u savremenom svetu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.