Razlika između grešnika koji propada i pravednika koji se spasava samo je jedna: u odlučnosti, u tome da čovek postavi sebi zadatak i da reši da ne odstupa od one istine koju je izabrao, ističe otac Antonije.
Većina ljudi se ujutru budi opterećena sećanjima, brigama, gorčinama prošlosti i jučerašnjeg dana, nesvesni da pred nama stoji nešto što nikada ranije nije postojalo - potpuno nov dan, u kojem sve može da se promeni, samo ako to zaista žele-
Ljudi mahom započinju dan mislima koje su poneli iz prošlosti: "šta me danas čeka“, "šta nisam završio“, "kako ću pregurati još jedan dan“. U tom trenutku retko ko razmišlja o tome da je pred njim nešto što nikada nije bilo - novi početak, čista stranica, prostor slobode i nove odluke.
- Retko razmišljamo o tome da se, budeći se ujutru, na izvestan način nalazimo u situaciji drevnog Lazara, kojeg je Hristos vaskrsao iz mrtvih.
Srpska pravoslavna eparhija žička
Otac Antonije Blum
Lazar, podseća Blum, ležao je bez osećanja, bez reči, bez vlasti nad sobom. A zatim, kako ističe, glas Božiji mu je naredio da se vrati svesti, da se vrati pokretu, da se vrati zemaljskom životu - ali više ne onakav kakav je bio kada je usnuo snom smrti, već obogaćen novim, za sve nas nepojamnim iskustvom.
Tako je i sa nama: svako jutro je mali povratak iz tame sna u svetlost svesti. I to nije običan trenutak — to je poziv na novi život.
- Jutro nam dolazi kao glas Božiji, koji kaže: "Izađi, vrati se iz sna, ali ne više kao onaj čovek koji si bio kada si uveče tonuo u san".
Ali, kako to zaista učiniti? Kako dan učiniti novim, a ne samo reprizom prošlog?
Mitropolit Antonije daje i vrlo konkretan odgovor:
- Nakon buđenja, treba da se umijemo i obučemo, da se prekrstimo – vo imja Oca i Sina i Svjatago Duha – da se prekrstimo s tim da u ime Božije stupimo u ovaj novi, još uvek ničim oskrnavljeni dan, u kojem je sve moguće.
Shutterstock
Kakav će vam biti današnji dan, zavisi od vaše odluke
Nakon tog jednostavnog, ali duboko svesnog čina, dolazi ono najvažnije: zastati i oslušnuti sebe.
- Zatim treba da zastanemo i razmislimo: sa čim stupam u ovaj dan?
To nije puko meditativno pitanje. To je akt odgovornosti.
- Naravno, stupam u ovaj dan sa svojom prošlošću, nisam tako nov kao ovaj dan, nisam se danas rodio, ali sa čim u njega ulazim: sa gorčinom jučerašnjeg dana? Sa nadom, sa trepetnim očekivanjem radosti? Sa spremnošću da ispravim greške proteklih dana?“
Zato, kaže Blum, moramo birati. Svesno.
- Izabravši iz svega toga ono sa čim imam nameru da stupim u taj dan, da se odreknem onog negativnog što je možda ispunilo protekli dan ili se u ovaj dan ulilo iz daleke prošlosti – i zagledajući se u ono svetlo, dobro, dostojno i Boga i mene, što nosim u sebi i što mogu da unesem u taj dan.
Ali da bismo to mogli, treba se zaustaviti. I odlučiti.
shutterstock.com/Rido
Za svaku odluku potrebna je odlučnost
- Zato treba sesti i porazmisliti, te čvrsto rešiti da u taj dan ne unosimo ništa što nije trebalo ni primati u dušu, ni činiti, proteklih dana.“ Umesto toga, u novi dan treba uneti „ono najsvetlije u našoj nadi, u našoj veri, u našem srcu i umu.
Takav stav nije lak. Potrebna je hrabrost i doslednost.
- Razlika između grešnika koji propada i pravednika koji se spasava samo je jedna: u odlučnosti, u tome da čovek postavi sebi zadatak i da reši da ne odstupa od one istine koju je izabrao.
Zato, poručuje mitropolit, svaki dan je duhovni prostor u kojem postajemo ono što biramo. A svetlost, čak i u najmračnijem delu duše, ostaje neuništiva:
- Svetlost i u tami svetli... i tama ne može da je pobedi.
Gordost se pojavljuje kroz prezir prema drugima, nadmenost, tvrdoglavo insistiranje na sopstvenom mišljenju, odbijanje pomoći, pa čak i kroz spoljašnje činjenje dobrih dela ako je njihov cilj samopromocija.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.