Razlika između grešnika koji propada i pravednika koji se spasava samo je jedna: u odlučnosti, u tome da čovek postavi sebi zadatak i da reši da ne odstupa od one istine koju je izabrao, ističe otac Antonije.
Većina ljudi se ujutru budi opterećena sećanjima, brigama, gorčinama prošlosti i jučerašnjeg dana, nesvesni da pred nama stoji nešto što nikada ranije nije postojalo - potpuno nov dan, u kojem sve može da se promeni, samo ako to zaista žele-
Ljudi mahom započinju dan mislima koje su poneli iz prošlosti: "šta me danas čeka“, "šta nisam završio“, "kako ću pregurati još jedan dan“. U tom trenutku retko ko razmišlja o tome da je pred njim nešto što nikada nije bilo - novi početak, čista stranica, prostor slobode i nove odluke.
- Retko razmišljamo o tome da se, budeći se ujutru, na izvestan način nalazimo u situaciji drevnog Lazara, kojeg je Hristos vaskrsao iz mrtvih.
Srpska pravoslavna eparhija žička
Otac Antonije Blum
Lazar, podseća Blum, ležao je bez osećanja, bez reči, bez vlasti nad sobom. A zatim, kako ističe, glas Božiji mu je naredio da se vrati svesti, da se vrati pokretu, da se vrati zemaljskom životu - ali više ne onakav kakav je bio kada je usnuo snom smrti, već obogaćen novim, za sve nas nepojamnim iskustvom.
Tako je i sa nama: svako jutro je mali povratak iz tame sna u svetlost svesti. I to nije običan trenutak — to je poziv na novi život.
- Jutro nam dolazi kao glas Božiji, koji kaže: "Izađi, vrati se iz sna, ali ne više kao onaj čovek koji si bio kada si uveče tonuo u san".
Ali, kako to zaista učiniti? Kako dan učiniti novim, a ne samo reprizom prošlog?
Mitropolit Antonije daje i vrlo konkretan odgovor:
- Nakon buđenja, treba da se umijemo i obučemo, da se prekrstimo – vo imja Oca i Sina i Svjatago Duha – da se prekrstimo s tim da u ime Božije stupimo u ovaj novi, još uvek ničim oskrnavljeni dan, u kojem je sve moguće.
Shutterstock
Kakav će vam biti današnji dan, zavisi od vaše odluke
Nakon tog jednostavnog, ali duboko svesnog čina, dolazi ono najvažnije: zastati i oslušnuti sebe.
- Zatim treba da zastanemo i razmislimo: sa čim stupam u ovaj dan?
To nije puko meditativno pitanje. To je akt odgovornosti.
- Naravno, stupam u ovaj dan sa svojom prošlošću, nisam tako nov kao ovaj dan, nisam se danas rodio, ali sa čim u njega ulazim: sa gorčinom jučerašnjeg dana? Sa nadom, sa trepetnim očekivanjem radosti? Sa spremnošću da ispravim greške proteklih dana?“
Zato, kaže Blum, moramo birati. Svesno.
- Izabravši iz svega toga ono sa čim imam nameru da stupim u taj dan, da se odreknem onog negativnog što je možda ispunilo protekli dan ili se u ovaj dan ulilo iz daleke prošlosti – i zagledajući se u ono svetlo, dobro, dostojno i Boga i mene, što nosim u sebi i što mogu da unesem u taj dan.
Ali da bismo to mogli, treba se zaustaviti. I odlučiti.
shutterstock.com/Rido
Za svaku odluku potrebna je odlučnost
- Zato treba sesti i porazmisliti, te čvrsto rešiti da u taj dan ne unosimo ništa što nije trebalo ni primati u dušu, ni činiti, proteklih dana.“ Umesto toga, u novi dan treba uneti „ono najsvetlije u našoj nadi, u našoj veri, u našem srcu i umu.
Takav stav nije lak. Potrebna je hrabrost i doslednost.
- Razlika između grešnika koji propada i pravednika koji se spasava samo je jedna: u odlučnosti, u tome da čovek postavi sebi zadatak i da reši da ne odstupa od one istine koju je izabrao.
Zato, poručuje mitropolit, svaki dan je duhovni prostor u kojem postajemo ono što biramo. A svetlost, čak i u najmračnijem delu duše, ostaje neuništiva:
- Svetlost i u tami svetli... i tama ne može da je pobedi.
Gordost se pojavljuje kroz prezir prema drugima, nadmenost, tvrdoglavo insistiranje na sopstvenom mišljenju, odbijanje pomoći, pa čak i kroz spoljašnje činjenje dobrih dela ako je njihov cilj samopromocija.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.