Dok policija istražuje ko je zapalio Reformatsku crkvu i ispisao jezive pretnje Mađarima, Viktor Orban šalje oštru poruku Kijevu, a vernici se pitaju da li će mir ikada zavladati ranjenim Zakarpatjem.
Crkva, mesto molitve i utehe, još jednom je postala poprište mržnje. Protestantska reformatska crkva u selu Palad-Komarovci, u ukrajinskom Zakarpatju, zapaljena je 16. jula oko 22 časa, a zidovi su oskrnavljeni jezivim natpisom: "Mađare na noževe".
Ovaj vandalski čin duboko je uzdrmao mađarsku zajednicu, ali i izazvao političku reakciju. Premijer Mađarske Viktor Orban oglasio se na Fejsbuku, podelivši fotografiju oskrnavljene crkve i poruku koja odzvanja poput upozorenja:
– Prisilna regrutacija, ubistva, paljenje crkava, podstrekivanje, zastrašivanje. Sve se to dešava s našim Mađarima u Zakarpatju. Nećemo to tako ostaviti, računajte na nas! – poručio je Orban.
Nicolas Landemard / Le Pictorium / imago stock&people / Profimedia
Viktor Orban
Mađarska manjina u Ukrajini broji oko 150.000 ljudi, od čega većina živi upravo u Zakarpatju, području koje je do 1920. pripadalo Mađarskoj. Većina njih govori mađarski kao maternji jezik, zadržavajući snažan nacionalni i kulturni identitet kroz obrazovne ustanove, medije, verske zajednice i institucije koje finansira Mađarska. U poslednjim godinama, odnosi između Budimpešte i Kijeva povremeno su bili napeti zbog pitanja jezika i prava ove manjine, a ovakvi incidenti dodatno produbljuju nepoverenje.
Crkva je zapaljena na ulaznim vratima, dok je fasada osvanula s natpisom koji, kako je saopštila zakarpatska policija, ima „provokativnu prirodu usmerenu na podsticanje nacionalne i verske mržnje“. Organi reda brzo su reagovali i otvorili istragu zbog podstrekivanja mržnje i uništavanja imovine, a postupak se vodi u saradnji sa Službom bezbednosti Ukrajine.
Iako motivi počinilaca ostaju nepoznati, ovakvi događaji otkrivaju tamnu stranu ljudskog srca, kada vatra mržnje zaseni svetlost vere. Crkva, kako uči hrišćanstvo, jeste kuća Božija, utočište slabih i snažnih, grešnih i pravednih, naroda svih jezika i nacija. Upravo zato njeno skrnavljenje, bez obzira na to gde se dogodilo, pogađa svakog vernika.
Za sada ostaje nada da će istina o ovom zločinu biti otkrivena, a počinioci privedeni pravdi. I dok policija traga za onima koji su noću posejali strah, u srcima vernika tinja molitva da mržnja ne postane zakon, već da ljubav i mir pobede i na ovim ranjenim prostorima.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Eparhija raško-prizrenska podnela novu krivičnu prijavu protiv Nikole Džufke, Albanca koji godinama nasilno upada u pravoslavne hramove i pokušava da ih prisvoji za svoju organizaciju, dok SPC upozorava da kosovske institucije godinama ćute na njegove napade.
Dvojica muškaraca ušla su u Sabornu crkvu Uspenja Presvete Bogorodice u Tuzli, pod izgovorom molitve, a iza sebe ostavili su sliku oskrnavljenih svetinja i dubokog bola među vernim narodom.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
U pouci za petak 4. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohriski i Žički upozorava na opasnost pogrešnih izbora i podseća da se vrednost puta vidi po cilju kojem vodi, a ne po prolaznom uspehu.