Dok policija istražuje ko je zapalio Reformatsku crkvu i ispisao jezive pretnje Mađarima, Viktor Orban šalje oštru poruku Kijevu, a vernici se pitaju da li će mir ikada zavladati ranjenim Zakarpatjem.
Crkva, mesto molitve i utehe, još jednom je postala poprište mržnje. Protestantska reformatska crkva u selu Palad-Komarovci, u ukrajinskom Zakarpatju, zapaljena je 16. jula oko 22 časa, a zidovi su oskrnavljeni jezivim natpisom: "Mađare na noževe".
Ovaj vandalski čin duboko je uzdrmao mađarsku zajednicu, ali i izazvao političku reakciju. Premijer Mađarske Viktor Orban oglasio se na Fejsbuku, podelivši fotografiju oskrnavljene crkve i poruku koja odzvanja poput upozorenja:
– Prisilna regrutacija, ubistva, paljenje crkava, podstrekivanje, zastrašivanje. Sve se to dešava s našim Mađarima u Zakarpatju. Nećemo to tako ostaviti, računajte na nas! – poručio je Orban.
Nicolas Landemard / Le Pictorium / imago stock&people / Profimedia
Viktor Orban
Mađarska manjina u Ukrajini broji oko 150.000 ljudi, od čega većina živi upravo u Zakarpatju, području koje je do 1920. pripadalo Mađarskoj. Većina njih govori mađarski kao maternji jezik, zadržavajući snažan nacionalni i kulturni identitet kroz obrazovne ustanove, medije, verske zajednice i institucije koje finansira Mađarska. U poslednjim godinama, odnosi između Budimpešte i Kijeva povremeno su bili napeti zbog pitanja jezika i prava ove manjine, a ovakvi incidenti dodatno produbljuju nepoverenje.
Crkva je zapaljena na ulaznim vratima, dok je fasada osvanula s natpisom koji, kako je saopštila zakarpatska policija, ima „provokativnu prirodu usmerenu na podsticanje nacionalne i verske mržnje“. Organi reda brzo su reagovali i otvorili istragu zbog podstrekivanja mržnje i uništavanja imovine, a postupak se vodi u saradnji sa Službom bezbednosti Ukrajine.
Iako motivi počinilaca ostaju nepoznati, ovakvi događaji otkrivaju tamnu stranu ljudskog srca, kada vatra mržnje zaseni svetlost vere. Crkva, kako uči hrišćanstvo, jeste kuća Božija, utočište slabih i snažnih, grešnih i pravednih, naroda svih jezika i nacija. Upravo zato njeno skrnavljenje, bez obzira na to gde se dogodilo, pogađa svakog vernika.
Za sada ostaje nada da će istina o ovom zločinu biti otkrivena, a počinioci privedeni pravdi. I dok policija traga za onima koji su noću posejali strah, u srcima vernika tinja molitva da mržnja ne postane zakon, već da ljubav i mir pobede i na ovim ranjenim prostorima.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Eparhija raško-prizrenska podnela novu krivičnu prijavu protiv Nikole Džufke, Albanca koji godinama nasilno upada u pravoslavne hramove i pokušava da ih prisvoji za svoju organizaciju, dok SPC upozorava da kosovske institucije godinama ćute na njegove napade.
Dvojica muškaraca ušla su u Sabornu crkvu Uspenja Presvete Bogorodice u Tuzli, pod izgovorom molitve, a iza sebe ostavili su sliku oskrnavljenih svetinja i dubokog bola među vernim narodom.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Pastor Mark Berns poručuje da uništavanje hramova nije samo politički čin, već i udar na samog Boga u ljudima, te poziva hrišćane širom sveta da se ujedine protiv zla koje razara Ukrajinu.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.