Episkop dioklijski na Festivalu „Ćirilicom“ istakao da čuvajući pismo naših predaka, čuvamo most između prošlosti i budućnosti, istoriju i duhovni život naroda.
Na nedavnom devetom Festivalu „Ćirilicom“, vladika dioklijski Pajsije podsetio je na neprolazni značaj ćirilice za srpski narod i istakao njenu duboku povezanost sa duhovnošću i identitetom.
– Za onoga za koga se kaže da je svet, njemu treba odati najveće moguće poštovanje – rekao je vladika, objašnjavajući kako se pojam svetosti proteže i izvan religijskog konteksta – na kućni prag, ognjište, otadžbinu, prijateljstvo, kumstvo.
– Tako kažemo da je svet kućni prag, da je sveto ognjište, da je sveta otadžbina, da je sveto prijateljstvo, da je sveto kumstvo – dodao je vladika Pajsije.
shutterstock.com
Vladika Pajsije ističe savremeni značaj očuvanja ćirilice u očuvnaju naše istorije, kulture i identiteta
Svetost ćirilice u duhovnom kontekstu
U tom svetlom kontekstu, istakao je vladika, i ćirilica zauzima posebno mesto.
– Ćirilica kao naše pismo, ona je u oba ova konteksta sveta, zbog toga što nastaje i rađa se za jednu sveštenu upotrebu. Prvi tekstovi koji se zapisuju ćirilicom, a prethodno glagoljicom, bili su crkveni tekstovi, tekstovi za bogoslužbenu upotrebu. A zatim, ništa manje nego i prvi štampani tekstovi kod Slovena, a posebno Srba, bili su na ćirilici. Tako se prisjećamo kako je Đurađ Crnojević, osnivajući štampariju, štampao prve bogoslužbene knjige: Oktoih, Psaltir, Molitvenik, Jevanđelje. Dakle, u tom sveštenom, biblijskom kontekstu, vidimo da je ćirilica svojim nastankom imala jedan sveti cilj – kazao je vladika.
Pismo predaka kao svetinja
– A u onom drugom kontekstu, opet je ona za nas sveta, jer je pismo naših predaka. I zato, kako se odnosimo prema svome jeziku i prema svojoj rodnoj kući i prema otadžbini, tako se odnosimo i prema ćirilici kao nečemu što je sveto – naglasio je episkop.
Čuvanje ćirilice kao čuvanje identiteta
Vladika je istakao savremeni značaj očuvanja pisma i poručio da treba da ga čuvamo, kao i našu istoriju i kulturu. Njegove reči podsećaju da ćirilica nije samo pismo – ona je svetinja, most između prošlosti i budućnosti, temelj srpskog identiteta i duhovnog života.
Služeći liturgiju na praznik Svete mučenice Agripine, mitropolit šumadijski podsetio je da vera bez dela ostaje prazna i upitao vernike da li im je vera istinska ili samo puka tradicija.
Na praznik Svetih apostola Petra i Pavla, Cetinjski manastir bio je ispunjen molitvom i suzama radosnicama dok je mitropolit Joanikije služio Liturgiju i rukopoložio novog jerođakona pred okupljenim narodom.
U tišini starog groblja, među svećama i molitvama, vernici su se prisetili duhovnog vođe i tragične pogibije 25 meštana u savezničkom bombardovanju 1944. godine.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Na liturgiji u manastiru Ravanici poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da Kosovski zavet nije samo istorijsko sećanje, već jevanđeljsko opredeljenje za Hrista.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.