Episkop dioklijski na Festivalu „Ćirilicom“ istakao da čuvajući pismo naših predaka, čuvamo most između prošlosti i budućnosti, istoriju i duhovni život naroda.
Na nedavnom devetom Festivalu „Ćirilicom“, vladika dioklijski Pajsije podsetio je na neprolazni značaj ćirilice za srpski narod i istakao njenu duboku povezanost sa duhovnošću i identitetom.
– Za onoga za koga se kaže da je svet, njemu treba odati najveće moguće poštovanje – rekao je vladika, objašnjavajući kako se pojam svetosti proteže i izvan religijskog konteksta – na kućni prag, ognjište, otadžbinu, prijateljstvo, kumstvo.
– Tako kažemo da je svet kućni prag, da je sveto ognjište, da je sveta otadžbina, da je sveto prijateljstvo, da je sveto kumstvo – dodao je vladika Pajsije.
shutterstock.com
Vladika Pajsije ističe savremeni značaj očuvanja ćirilice u očuvnaju naše istorije, kulture i identiteta
Svetost ćirilice u duhovnom kontekstu
U tom svetlom kontekstu, istakao je vladika, i ćirilica zauzima posebno mesto.
– Ćirilica kao naše pismo, ona je u oba ova konteksta sveta, zbog toga što nastaje i rađa se za jednu sveštenu upotrebu. Prvi tekstovi koji se zapisuju ćirilicom, a prethodno glagoljicom, bili su crkveni tekstovi, tekstovi za bogoslužbenu upotrebu. A zatim, ništa manje nego i prvi štampani tekstovi kod Slovena, a posebno Srba, bili su na ćirilici. Tako se prisjećamo kako je Đurađ Crnojević, osnivajući štampariju, štampao prve bogoslužbene knjige: Oktoih, Psaltir, Molitvenik, Jevanđelje. Dakle, u tom sveštenom, biblijskom kontekstu, vidimo da je ćirilica svojim nastankom imala jedan sveti cilj – kazao je vladika.
Pismo predaka kao svetinja
– A u onom drugom kontekstu, opet je ona za nas sveta, jer je pismo naših predaka. I zato, kako se odnosimo prema svome jeziku i prema svojoj rodnoj kući i prema otadžbini, tako se odnosimo i prema ćirilici kao nečemu što je sveto – naglasio je episkop.
Čuvanje ćirilice kao čuvanje identiteta
Vladika je istakao savremeni značaj očuvanja pisma i poručio da treba da ga čuvamo, kao i našu istoriju i kulturu. Njegove reči podsećaju da ćirilica nije samo pismo – ona je svetinja, most između prošlosti i budućnosti, temelj srpskog identiteta i duhovnog života.
Služeći liturgiju na praznik Svete mučenice Agripine, mitropolit šumadijski podsetio je da vera bez dela ostaje prazna i upitao vernike da li im je vera istinska ili samo puka tradicija.
Na praznik Svetih apostola Petra i Pavla, Cetinjski manastir bio je ispunjen molitvom i suzama radosnicama dok je mitropolit Joanikije služio Liturgiju i rukopoložio novog jerođakona pred okupljenim narodom.
U tišini starog groblja, među svećama i molitvama, vernici su se prisetili duhovnog vođe i tragične pogibije 25 meštana u savezničkom bombardovanju 1944. godine.
Smrt Marije Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele potresla je Italiju, a opelo je otvorilo teško pitanje pravoslavnog odnosa prema grehu, odgovornosti i Božijem milosrđu.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
U besedi za ponedeljak 5. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da svaka reč ima težinu pred Bogom i poziva hrišćane na čuvanje misli, govora i srca.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Smrt Marije Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele potresla je Italiju, a opelo je otvorilo teško pitanje pravoslavnog odnosa prema grehu, odgovornosti i Božijem milosrđu.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Tihona Amatuntskog po starom, odnosno Svete apostole Petra i Pavla po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava blagdan Svetih apostola Petra i Pavla, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objasnio je da se promena ponašanja najmlađih ne traži samo u njihovim postupcima, već i u preispitivanju odraslih, jer iskreno pokajanje roditelja može doneti blagoslov celoj kući.