Duhovna riznica 06.09.2025 | 12:58

NEKADA USPEŠNA PROFESIONALNA SPORTISTKINJA, DANAS MONAHINJA: Čudesna priča mati Sevastijane, koja je mir pronašla u Manastiru Đipša!

Slika Autora
Autor: M.M.
NEKADA USPEŠNA PROFESIONALNA SPORTISTKINJA, DANAS MONAHINJA: Čudesna priča mati Sevastijane, koja je mir pronašla u Manastiru Đipša!
SPC/TV Hram/wikipedia/PetarM

Poslušanje, koje ona ističe kao stub duhovnog života, često je i najveći izazov.

U tišini i molitvi Manastira Đipša, gde danas caruju mir, rad i duhovna sabranost, živi mati Sevastijana -monahinja čija biografija na prvi pogled ne odaje klasičan put ka monaštvu. Pre nego što je obukla monašku rizu, monahinja Sevastijana je bila profesionalni sportista, naviknuta na disciplinu, red i svakodnevni fizički napor.

Priča monahinja Sevastijane svedoči o tome da se disciplina i vera ne isključuju, već nadopunjuju. Njeno svedočenje podseća da je duhovni put, baš kao i sportski, staza koja zahteva trud, posvećenost i - najvažnije od svega - poslušanje.

Danas te iste vrednosti nosi u svom duhovnom životu, pokazujući da istinska borba nikada ne prestaje - samo menja oblik.

SPC/TV Hram
Mati Sevastijana

 

- Iz mog kratkog monaškog iskustva, niti može molitva bez rada niti rad bez molitve. To dopunjuje jedno drugo. I ne valja da prevagne niti jedno ni drugo. Najvažnije od svega je poslušanje. Ljudi u svetu su izgubili poslušanje. Zbog toga i nastaju svi problemi. Nekad treba poslušati i kad misliš da nisu u pravu - kaže sestra Sevastijana za TV Hram, ukazujući na suštinu duhovne borbe.

Njeno svedočenje posebno dobija na težini kada govori o razlikama između života u svetu i monaškog puta, pri čemu koristi iskustvo iz sportskih dana kao most između dva sveta.

- Ja sam u svetu bila profesionalni sportista, gde je glavno bilo rad, red i disciplina. E, sad to samo prebaciš u monaštvo, gde su opet najvažniji rad, red i disciplina… Bez reda nema ni mira, a bez mira nema ni reda. A svetu mnogo fali red - dodaje ona, ukazujući da su osnovne vrednosti univerzalne - bez obzira na to da li ih gradimo na terenu ili u tišini kelije.

Poslušanje, koje ona ističe kao stub duhovnog života, često je i najveći izazov.

SPC/TV Hram
Mati Sevastijana

 

- Nije lako, to je borba. Neko ti nešto naredi, a sve se protivi u tebi. U početku se samo moliš Bogu da ti to poslušaš telesno, a posle to dođe i u duši.

Danas, kao duhovna majka, savetuje i druge kako da se nose sa svakodnevnim iskušenjima.

- Imala sam dobrog duhovnika koji je uvek savetovao: "Sve ti bude kako primiš." Dakle, sve što je, od Gospoda je. Naravno, to nije uvek lako, ali može kad čovek duhovno napreduje. To uvek poredim s teretanom - ne može čovek odmah da digne 100 kilograma, nego prvo diže pet, pa deset, pa 20…

Posebno ističe i izazove modernog odrastanja i društvenih vrednosti koje, kako kaže, često odvlače od suštine.

- Nije lako ni to ni slušati, pogotovo nama koji smo rođeni u ovom veku, koji smo navikli od malih nogu da budemo u centru pažnje. Jednostavno, napravili smo idole od svoje dece. Nekada su deca bila poslednja, i na slavama, danas u prvom redu. Tako i odrastamo u ličnosti koje sutra u svemu moraju biti prve, da im se ugađa… A Jevanđelje nas uči drugačije - da sedimo na kraju, pa ako nas neko pozove...