Poslušanje, koje ona ističe kao stub duhovnog života, često je i najveći izazov.
U tišini i molitvi Manastira Đipša, gde danas caruju mir, rad i duhovna sabranost, živi mati Sevastijana -monahinja čija biografija na prvi pogled ne odaje klasičan put ka monaštvu. Pre nego što je obukla monašku rizu, monahinja Sevastijana je bila profesionalni sportista, naviknuta na disciplinu, red i svakodnevni fizički napor.
Priča monahinja Sevastijane svedoči o tome da se disciplina i vera ne isključuju, već nadopunjuju. Njeno svedočenje podseća da je duhovni put, baš kao i sportski, staza koja zahteva trud, posvećenost i - najvažnije od svega - poslušanje.
Danas te iste vrednosti nosi u svom duhovnom životu, pokazujući da istinska borba nikada ne prestaje - samo menja oblik.
SPC/TV Hram
Mati Sevastijana
- Iz mog kratkog monaškog iskustva, niti može molitva bez rada niti rad bez molitve. To dopunjuje jedno drugo. I ne valja da prevagne niti jedno ni drugo. Najvažnije od svega je poslušanje. Ljudi u svetu su izgubili poslušanje. Zbog toga i nastaju svi problemi. Nekad treba poslušati i kad misliš da nisu u pravu - kaže sestra Sevastijana za TV Hram, ukazujući na suštinu duhovne borbe.
Njeno svedočenje posebno dobija na težini kada govori o razlikama između života u svetu i monaškog puta, pri čemu koristi iskustvo iz sportskih dana kao most između dva sveta.
- Ja sam u svetu bila profesionalni sportista, gde je glavno bilo rad, red i disciplina. E, sad to samo prebaciš u monaštvo, gde su opet najvažniji rad, red i disciplina… Bez reda nema ni mira, a bez mira nema ni reda. A svetu mnogo fali red - dodaje ona, ukazujući da su osnovne vrednosti univerzalne -bez obzira na to da li ih gradimo na terenu ili u tišini kelije.
Poslušanje, koje ona ističe kao stub duhovnog života, često je i najveći izazov.
SPC/TV Hram
Mati Sevastijana
- Nije lako, to je borba. Neko ti nešto naredi, a sve se protivi u tebi. U početku se samo moliš Bogu da ti to poslušaš telesno, a posle to dođe i u duši.
Danas, kao duhovna majka, savetuje i druge kako da se nose sa svakodnevnim iskušenjima.
- Imala sam dobrog duhovnika koji je uvek savetovao: "Sve ti bude kako primiš." Dakle, sve što je, od Gospoda je. Naravno, to nije uvek lako, ali može kad čovek duhovno napreduje. To uvek poredim s teretanom - ne može čovek odmah da digne 100 kilograma, nego prvo diže pet, pa deset, pa 20…
Posebno ističe i izazove modernog odrastanja i društvenih vrednosti koje, kako kaže, često odvlače od suštine.
- Nije lako ni to ni slušati, pogotovo nama koji smo rođeni u ovom veku, koji smo navikli od malih nogu da budemo u centru pažnje. Jednostavno, napravili smo idole od svoje dece. Nekada su deca bila poslednja, i na slavama, danas u prvom redu. Tako i odrastamo u ličnosti koje sutra u svemu moraju biti prve, da im se ugađa… A Jevanđelje nas uči drugačije - da sedimo na kraju, pa ako nas neko pozove...
Veliki ruski svetitelj osvetljava istinu koja menja sudbine: kako blagorodnost i unutrašnji mir mogu da izleče duše, obnove odnose i donesu snagu u najtežim trenucima života
Najstariji sin Mite Pantića iz serijala „Tesna koža“, glumac Gojko Baletić, svedočio je o svom duhovnom putovanju kroz Svetu goru i Svetu zemlju, gde je pronašao blagodet, snagu vere i novu perspektivu za život.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U manastiru za koji mnogi nikada nisu čuli, iako vekovima postoji, na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog zbili su se duhovni trenuci koji svedoče o neprekidnosti monaškog predanja i otvaraju novo poglavlje ove skrivene svetinje.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.