Poslušanje, koje ona ističe kao stub duhovnog života, često je i najveći izazov.
U tišini i molitvi Manastira Đipša, gde danas caruju mir, rad i duhovna sabranost, živi mati Sevastijana -monahinja čija biografija na prvi pogled ne odaje klasičan put ka monaštvu. Pre nego što je obukla monašku rizu, monahinja Sevastijana je bila profesionalni sportista, naviknuta na disciplinu, red i svakodnevni fizički napor.
Priča monahinja Sevastijane svedoči o tome da se disciplina i vera ne isključuju, već nadopunjuju. Njeno svedočenje podseća da je duhovni put, baš kao i sportski, staza koja zahteva trud, posvećenost i - najvažnije od svega - poslušanje.
Danas te iste vrednosti nosi u svom duhovnom životu, pokazujući da istinska borba nikada ne prestaje - samo menja oblik.
SPC/TV Hram
Mati Sevastijana
- Iz mog kratkog monaškog iskustva, niti može molitva bez rada niti rad bez molitve. To dopunjuje jedno drugo. I ne valja da prevagne niti jedno ni drugo. Najvažnije od svega je poslušanje. Ljudi u svetu su izgubili poslušanje. Zbog toga i nastaju svi problemi. Nekad treba poslušati i kad misliš da nisu u pravu - kaže sestra Sevastijana za TV Hram, ukazujući na suštinu duhovne borbe.
Njeno svedočenje posebno dobija na težini kada govori o razlikama između života u svetu i monaškog puta, pri čemu koristi iskustvo iz sportskih dana kao most između dva sveta.
- Ja sam u svetu bila profesionalni sportista, gde je glavno bilo rad, red i disciplina. E, sad to samo prebaciš u monaštvo, gde su opet najvažniji rad, red i disciplina… Bez reda nema ni mira, a bez mira nema ni reda. A svetu mnogo fali red - dodaje ona, ukazujući da su osnovne vrednosti univerzalne -bez obzira na to da li ih gradimo na terenu ili u tišini kelije.
Poslušanje, koje ona ističe kao stub duhovnog života, često je i najveći izazov.
SPC/TV Hram
Mati Sevastijana
- Nije lako, to je borba. Neko ti nešto naredi, a sve se protivi u tebi. U početku se samo moliš Bogu da ti to poslušaš telesno, a posle to dođe i u duši.
Danas, kao duhovna majka, savetuje i druge kako da se nose sa svakodnevnim iskušenjima.
- Imala sam dobrog duhovnika koji je uvek savetovao: "Sve ti bude kako primiš." Dakle, sve što je, od Gospoda je. Naravno, to nije uvek lako, ali može kad čovek duhovno napreduje. To uvek poredim s teretanom - ne može čovek odmah da digne 100 kilograma, nego prvo diže pet, pa deset, pa 20…
Posebno ističe i izazove modernog odrastanja i društvenih vrednosti koje, kako kaže, često odvlače od suštine.
- Nije lako ni to ni slušati, pogotovo nama koji smo rođeni u ovom veku, koji smo navikli od malih nogu da budemo u centru pažnje. Jednostavno, napravili smo idole od svoje dece. Nekada su deca bila poslednja, i na slavama, danas u prvom redu. Tako i odrastamo u ličnosti koje sutra u svemu moraju biti prve, da im se ugađa… A Jevanđelje nas uči drugačije - da sedimo na kraju, pa ako nas neko pozove...
Veliki ruski svetitelj osvetljava istinu koja menja sudbine: kako blagorodnost i unutrašnji mir mogu da izleče duše, obnove odnose i donesu snagu u najtežim trenucima života
Najstariji sin Mite Pantića iz serijala „Tesna koža“, glumac Gojko Baletić, svedočio je o svom duhovnom putovanju kroz Svetu goru i Svetu zemlju, gde je pronašao blagodet, snagu vere i novu perspektivu za život.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.
U besedi za petak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto za služenje Crkvi nisu dovoljni ni znanje ni ljudsko priznanje, već blagodat koja se prenosi od apostolskih vremena.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U besedi za petak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto za služenje Crkvi nisu dovoljni ni znanje ni ljudsko priznanje, već blagodat koja se prenosi od apostolskih vremena.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.