Raspasana duša ne posrne naglo - ona se najpre povije, zatim oslabi i, na kraju, prestane da stoji pred Bogom. Iz tog unutrašnjeg rascepa, između stajanja i padanja, Vladika Nikolaj Velimirović u besedi za subotu sedmice mitara i fariseja govori o opasnosti koja ne dolazi spolja, već se tiho nastanjuje u čoveku. Njegove reči ne nude lak mir, već poziv na sabranost: da se telo obuzda, um prikupi, a duša uspravi kao zapaljena sveća pred licem Gospodnjim.
Beseda o opasnosti
Neka budu bedra vaša zapregnuta, i sveće zapaljene. (Lk. 12, 35)
To je zapovest Onoga koji zna slabosti bića našeg i koji nam želi dobra više od oca i majke. To je zapovest našeg čovekoljubivog Gospoda. Kad je čovek raspasan, ne opusti li se celo telo naniže? Opaše li se i zapregne, ne uspravi li se celo telo kao sveća?
Kao sveća, tako duša naša treba da stoji uspravno pred Bogom. Kako će duša stajati uspravno pred Bogom, ako je neuzdržljiva telesina otežana zemaljskim strastima i pohotama? Gle, među bedrima je gnezdo glavnih telesnih strasti. Zapregnuti bedra znači stegnuti se uzdržljivošću i ne davati strastima na volju.
No, zapregnuti telesna bedra nije cilj, nego sredstvo kojim se služimo da bismo lakše zapregli um svoj, srce svoje i volju svoju. Uzdržljivost telesna prva je škola našeg hrišćanskog karaktera; posle nje dolazi viša škola, u kojoj se učimo uzdržljivosti uma, uzdržljivosti srca i uzdržljivosti volje.
Zapregnemo li um naš, onda u njegovoj teskobi ne mogu naći mesta pohotne misli. Zapregnemo li srce naše, onda u njemu ne mogu naći mesta pohotne želje. Zapregnemo li volju našu, onda u njoj ne mogu naći mesta zla hotenja zverska i demonska.
Tesnim putem, braćo, ulazi se u Carstvo Božije. U teskobi uma, srca i volje jedino mogu planuti sveće svih vrlina, čiji plamen uzdiže se ka Bogu. Pod zapaljenim svećama i treba razumeti hrišćanske vrline.
O Gospode čisti i bezgrešni, ognjište svih vrlina, pomozi nam zapregnuti se uzdržljivošću i po tesnom putu hoditi k Tebi sa zapaljenim svećama, koje si Ti doneo u svet. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.
U besedi za utorak sedmice mitara i fariseja otkriva se skriveno Carstvo Božje, gde prolazna moć ovih zemaljskih vladara ne znači ništa, a pravednici uživaju večnu slavu.
U besedi za četvrtak sedmice mitara i fariseja Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se iza spoljne moći često krije unutrašnja praznina, a iza spoljne nemoći snaga koja ne zavisi ni od okolnosti ni od položaja.
U besedi za petak sedmice mitara i fariseja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako razlikovati površno znanje koje obmanjuje od istinske mudrosti koja osvetljava srce i oblikuje duh.