Čak i ono što mislimo da možemo sakriti – izlaže se svetlu. U besedi za utorak 3. sedmice Velikog posta, vladika Nikolaj Velimirović nas upozorava da nema dela koje Bog ne vidi: tajne izdaje i skrivene dobrote jednoga dana postaju javne, izazivajući strah, ali i radost, u skladu sa istinom i pravdom.
Beseda o nemogućnosti tajne
Nema ništa tajno što neće biti javno. (Mk. 4, 22)
Sve tajne radnje ljudske biće javne jednoga dana. I nikakvo se delo ljudsko ne može ukriti. Jevreji su mislili da će sakriti od Boga ubistvo tolikih proroka i da će krvavi zločin nad Hristom moći sakriti i od Boga i od ljudi. Međutim, to što su oni mislili sakriti postalo je danonoćnom pričom i na nebu i na zemlji kroz hiljade godina.
Juda je mislio sakriti svoj izdajnički dogovor protiv svoga Gospoda, no Gospod je provideo taj dogovor i objavio ga Judi u lice. A Isus mu reče: „Juda, zar cjelivom izdaješ Sina čovečjega?“ (Lk. 22, 48)
Još je Gospod prozirao u srca fariseja i pogađao njihove zle pomisli: „Zašto zlo pomišljate u srcima svojijem?“ (Mat. 9, 4) Kakva dela, kakve stvari, kakvi događaji u ovome svetu da se sakriju od Onoga koji vidi i objavljuje čak i najtajnije pomisli srca ljudskog?
Nema ništa tajno što neće biti javno. Da strahujemo zbog ovoga i da se radujemo zbog ovoga. Da strahujemo – jer će se sva naša tajna zla dela, zle želje i zle pomisli izneti na javnost. Da se radujemo – jer će se sve dobro što smo stvorili, ili poželeli, ili pomislili u tajnosti, izneti na javnost. Ne iznese li se sve pred ljude na javnost, izneće se pred angele nebeske. Utoliko veći strah za grešnike i utoliko veća radost za pravednike.
Gospode čovekoljubni, oprosti nam grehe naše i ne objavljuj ih na propast našu i na tugu svetih anđela Tvojih. Tebi slava i hvala uvek. Amin.
Tumačeći reči iz Jevanđelja po Jovanu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da Sud nije samo događaj na kraju vremena, već čas odluke između Hrista kao Svetlosti i lutanja bez putokaza.
U besedi za petak 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako vera bez dela ostaje nemoćna, dok disciplinovana duša pobednički izlazi iz borbe sa zlom.
U besedi za subotu druge sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički osvetljava paradoks vere: ono zbog čega se vernik izvrgava podsmehu pred ljudima može biti upravo ono što ga približava večnosti i sudu nebeskom.
U besedi za nedelju 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako dela Isusa otvaraju oči i menjaju način na koji vrednujemo sopstvene napore.