ON JE SVE ŠTO JE OD MAJKE BOŽJE OSTALO POSLE USPENJA! Sve što niste znali o Pojasu Presvete Bogorodice, koji danas napušta Srbiju - BIO U POSEDU CARA LAZARA, ON GA I POKLONIO VATOPEDU!
Dolazak Pojasa Presvete Bogorodice predstavljao je jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Posle dana nezapamćenog interesovanja vernog naroda, Pojas Presvete Bogorodice danas napušta Srbiju i vraća se u svoj dom - svetogorski manastir Vatoped. Tokom boravka u Beogradu, pred ovom velikom hrišćanskom svetinjom molile su se stotine hiljada ljudi, pristiglih iz svih krajeva Srbije, Republike Srpske, Crne Gore i dijaspore.
Dolazak Pojasa Presvete Bogorodice predstavljao je jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina, a dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save svedočili su o dubokoj veri i poštovanju koje pravoslavni narod gaji prema Majci Božijoj.
Jedina sačuvana dragocenost iz Bogorodičinog života
Pojas Presvete Bogorodice zauzima posebno mesto među hrišćanskim svetinjama. Prema crkvenom predanju, pripadao je samoj Presvetoj Bogorodici, koja ga je isplela od kamilje dlake.
Dragan Kadić
Pojas Presvete Bogorodice
Danas se čuva u Manastiru Vatoped na Svetoj Gori i smatra se jedinom sačuvanom relikvijom koja potiče iz zemaljskog života Majke Gospoda Isusa Hrista.
Vekovima je ovaj pojas bio predmet poštovanja miliona vernika, a brojna svedočanstva govore o molitvenoj pomoći koju su ljudi dobijali pred ovom svetinjom.
Od Jerusalima do Carigrada
Predanje kazuje da je nakon Uspenja Presvete Bogorodice apostol Toma pronašao njen pojas, koji je ostao kao dragocena uspomena na Majku Božiju. Sveti apostol ga je brižno čuvao do kraja svog života.
U prvim vekovima hrišćanstva pojas se nalazio u Jerusalimu, a tokom 4. veka prenet je u Kapadokiju. Kasnije je smešten u zlatni kovčeg i prenet u Carigrad, gde je čuvan s velikim poštovanjem.
Posebno mesto u njegovoj istoriji zauzima događaj iz vremena cara Lava VI Mudrog. Prema predanju, pojas je tada iskorišćen prilikom isceljenja carice Zoi, kojoj lekari nisu mogli da pomognu. U znak zahvalnosti Presvetoj Bogorodici, carica je pojas ukrasila zlatnim vezom, pa je upravo tada dobio izgled po kojem je danas prepoznatljiv.
Svetinja koja je bila i u Srbiji kneza Lazara
Tokom burnih vekova pojas je više puta premeštan, deljen na manje delove i nošen kroz različite zemlje. Nakon poraza vizantijskog cara Isaka II Anđela od bugarskog vladara Asena krajem 12. veka, svetinja je preneta iz Carigrada u Bugarsku.
Gde se sve čuvaju delovi pojasa
Nakon pada Carigrada, delovi pojasa rasuti su širom sveta. Danas je poznato nekoliko mesta gde se čuvaju celi pojasevi ili delovi ove svetinje:
- Manastir Vatoped (Sveta Gora) - najveći sačuvani deo relikvije (dar kneza Lazara ili cara Jovana VI Kantakuzina)
- Crkva Svetog Ursa, Loš (Francuska)
- Notr-dam di Pij, Gras (Francuska)
- Opatija u Kentenu (Francuska)
- Crkva Bogorodice Dalbad u Alsembergu (Belgija)
- Bazilika Deve Marije, Mastriht (Holandija)
- Manastir Trodoitisa (Kipar)
- Ženski manastir Kato Panagija Ksenija na planini Otris u Grčkoj (deo pojasa čuva se od 1522).
Vlahernska crkva u Zugdidiju (Gruzija) - deo pojasa koji je donela nećaka cara Romana III kada se udala za gruzijskog cara Bagrata IV
- Hram Ilije Proroka Obidenog u Moskvi - deo relikvije čuva se u moštaniku pored oltara apostola Petra i Pavla
- Kazanjski sabor u Sankt Peterburgu - gde je manji deo poklonjen na večno čuvanje 2011.
Prato (Italija) - Sacra Cintola, katolička relikvija koju su navodno ugrabili krstaši tokom Prvog krstaškog rata u Jerusalimu i koju je u grad doneo trgovac Mikele Dagomari 1141. godine. [6]
Nekoliko vekova kasnije njena istorija tesno se povezala sa srpskim narodom. U 14. veku Pojas Presvete Bogorodice dospeo je u posed kneza Lazara Hrebeljanovića, koji ga je čuvao s velikom pažnjom i poštovanjem.
Upravo je knez Lazar kasnije ovu svetinju, zajedno sa delom Časnog krsta, darovao Manastiru Vatoped. Zbog toga se često ističe da je poslednji put pre današnjeg poklonjenja Pojas Presvete Bogorodice u Srbiji boravio još u vreme slavnog srpskog vladara.
Praznik posvećen Bogorodičinom pojasu
Srpska pravoslavna crkva praznuje Polaganje Pojasa Presvete Bogorodice 13. septembra. Ovaj praznik vekovima zauzima posebno mesto u narodnoj pobožnosti.
Ризница литургијског богословља и живота
Polaganje Pojasa Presvete Bogorodice
Naročito ga poštuju žene i supružnici koji se mole za dar potomstva. Na taj dan vernici posećuju crkve i manastire posvećene Presvetoj Bogorodici, uznoseći molitve za zdravlje, porodicu i duhovni napredak. U pojedinim krajevima Srbije ovaj praznik se obeležava i kao krsna slava.
Dani koji će ostati upamćeni
Odlaskom Pojasa Presvete Bogorodice završava se period koji će mnogi vernici pamtiti kao jedinstvenu priliku da se poklone jednoj od najvećih svetinja pravoslavnog sveta. Iako se svetinja danas vraća na Svetu Goru, utisak koji je ostavila među vernim narodom Srbije ostaje duboko urezan kao svedočanstvo da je vera i dalje jedna od najjačih spona koja okuplja naš narod.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da je od dolaska Pojasa Presvete Bogorodice kroz Hram Svetog Save prošlo čak 478.000 vernika, dok se redovi za poklonjenje i dalje ne smanjuju, a boravak svetinje u Beogradu traje do 6. juna.
Časni pojas Presvete Bogorodice nalazi se u Hramu Svetog Save od 20. maja, a zbog ogromnog odziva vernika njegov boravak u Srbiji produžen je do 6. juna.
Grčki portali ističu da je Hram Svetog Save na Vračaru postao mesto "neprekidnog hodočašća", u kojem se danima smenjuju kolone vernika iz Srbije, regiona i dijaspore.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.
U manastiru Vatoped vekovima se čuvaju brojna svedočanstva bračnih parova koji su, posle dugogodišnje borbe za potomstvo, dobili decu moleći se pred ovom svetinjom.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
U besedi za petak 21. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, kroz muke cara Davida i Hristovo stradanje, govori o borbi sa zlom i otkriva zbog čega ono što izgleda kao poraz može postati put ka pobedi.