Prepodobna Makrina bila je najstarija sestra velikih crkvenih otaca – Svetog Vasilija Velikog i Svetog Grigorija Niskog.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 1. avgusta obeležavaju praznik Prepodobne Makrine, jedne od najpoštovanijih svetiteljki prvih vekova hrišćanstva.
Poznata po svojoj dubokoj veri, mudrosti i podvižničkom životu, Makrina je ostavila neizbrisiv trag u istoriji Crkve, a njen primer vekovima nadahnjuje monahe i vernike širom pravoslavnog sveta.
Prepodobna Makrina bila je najstarija sestra velikih crkvenih otaca – Svetog Vasilija Velikog i Svetog Grigorija Niskog. Poticala je iz ugledne i pobožne hrišćanske porodice, iz koje je izraslo više svetitelja. Još u mladosti bila je obećana za brak jednom plemenitom mladiću, ali je njegova iznenadna smrt promenila tok njenog života.
Verujući da smrt nije kraj, već prelazak u večni život, Makrina je odbila da se ponovo uda. Smatrala je da vernost ne prestaje smrću i da onaj ko je usnuo u Gospodu nije izgubljen, već živ pred Bogom. Zbog toga je odlučila da čitav svoj život posveti Hristu i služenju Bogu.
SPC
Prepodobna Makrina
Kasnije je zajedno sa svojom majkom Svetom Emilijom primila monaški postrig i povukla se u ženski manastir. Tamo su, zajedno sa ostalim monahinjama, vodile život ispunjen molitvom, postom, smirenjem i radom. Svoj svakodnevni hleb sticale su sopstvenim rukama, dok su najveći deo vremena posvećivale bogomisli, čitanju Svetog pisma i neprestanoj molitvi.
Prepodobna Makrina važila je za ženu izuzetne duhovne snage i mudrosti. Svojim savetima i primerom bila je oslonac ne samo sestrinstvu manastira već i svojoj braći, među kojima su bili neki od najvećih bogoslova u istoriji hrišćanstva.
Posle smrti svoje majke, a zatim i voljenog brata Svetog Vasilija Velikog, nastavila je da nosi životna iskušenja sa velikim strpljenjem i verom. Devet meseci nakon Vasilijevog upokojenja posetio ju je brat Sveti Grigorije Niski, koji ju je zatekao teško bolesnu. Njihov poslednji susret ostao je zabeležen kao jedno od najdirljivijih svedočanstava o veri u vaskrsenje i večni život.
Pred samo upokojenje, Prepodobna Makrina uputila je usrdnu molitvu Gospodu, moleći da joj oprosti grehe i da njenu dušu primi čistu i dostojnu Carstva nebeskog.
Nakon što se prekrstila, mirno je predala svoju dušu Gospodu 379. godine.
Ne želeći da stupi u brak sa smrtnim čovekom, Fevronija je svoj život posvetila Hristu i zamonašila se u ženskom manastiru u Asiriji, kojim je upravljala njena tetka Vriena.
Posle teških mučenja, tokom kojih je, kako se navodi u žitiju, anđeo Božji krepio i ublažavao stradanja mučenika, najpre su mačem posečeni Atinogenovi učenici i saslužitelji, a zatim je istom smrću postradao i njihov episkop.
U vremenu kada se brak često posmatra kroz prolazna osećanja ili spoljašnje okolnosti, pravoslavna vera podseća da je njegova snaga u zavetu koji se daje pred Bogom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jedan deo moštiju Svetih Kirika i Julite čuva se u Ohridu, u crkvi Presvete Bogorodice Bolničke, gde im vernici vekovima dolaze na poklonjenje i molitvu.
Jedan od Sedamdesetorice apostola zajedno sa suprugom Priskilom širio je Jevanđelje, pomagao u osnivanju prvih hrišćanskih zajednica i ostao upamćen kao mučenik koji je do kraja ostao veran Hristu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Emilijana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Evdokim. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ignacija Lojolskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Ime Marina nosi drevno značenje povezano sa morem, ali i priču o 15-godišnjoj devojci iz Antiohije koja je zbog vere u Hrista pretrpela mučeničko stradanje koje vekovima čuva crkveno predanje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Marinu – Ognjenu Mariju po starom kalendaru, i Svete apostole Silu, Siluana, Kriskenta, Epeneta i Andronika po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Krizologa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Emilijana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Evdokim. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ignacija Lojolskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu
Dvadesetpetogodišnji Pantelis Diamantakis stradao je tokom gašenja velikog požara na Kritu, a njegova smrt posebno je potresla celo ostrvo, jer je poticao iz porodice u kojoj su se sveštenički poziv i služenje Crkvi prenosili kroz više generacija.