Praznik Svete Marije Magdaline posebno se proslavlja u Simonopetri, jer se u ovom manastiru čuva njena sveta ruka, pred kojom se vekovima mole pravoslavni vernici.
U manastiru Simonopetra na Svetoj Gori večeras je počeo veliki panigir u čast Svete ravnoapostolne Marije Magdaline, jedne od najpoštovanijih svetiteljki u pravoslavnom svetu. Ovaj praznik ima posebno mesto u životu manastira, jer se u Simonopetri čuva leva šaka Svete Marije Magdaline, svetinja koja vekovima privlači monahe i hodočasnike iz svih krajeva pravoslavlja.
Značaj ove relikvije ne ogleda se samo u njenoj starini, već pre svega u ličnosti svetiteljke kojoj pripada. Sveta Marija Magdalena u Pravoslavnoj crkvi nosi naziv ravnoapostolna jer je, prema jevanđelskom predanju, bila među ženama mironosicama koje su prve bile svedoci Hristovog vaskrsenja i koje su apostolima objavile radosnu vest. Zbog toga je u crkvenom predanju nazvana i „apostolom apostola“.
Leva šaka Svete Marije Magdaline jedna je od najdragocenijih svetinja Manastira Simonopetra. Prema predanju koje čuvaju svetogorski monasi, ova relikvija je netruležna, a brojni hodočasnici i monasi vekovima svedoče o njenoj posebnosti, navodeći da prilikom poklonjenja osećaju toplotu i blagouhanje. Zbog brojnih svedočanstava o uslišanjima molitava pred ovom svetinjom, bratstvo Simonopetre Svetu Mariju Magdalinu poštuje kao posebnu zaštitnicu svog manastira.
Facebook
Ruka Svete Marije Magdaline - Blage marije
Celonoćno bdenje
Panigir je započeo svečanim panigirijskim večernjem. Kao i svake godine, manastirski katolikon ispunjen je prazničnim pojanjima posvećenim svetiteljki, dok monasi i hodočasnici učestvuju u bogosluženju prema drevnom svetogorskom poretku.
Tokom večernjeg bogosluženja pevaju se praznične stihire, čitaju odgovarajuća svetopisamska začela, a služi se i praznično večernje sa petohlebnicom, odnosno blagosiljanjem pet hlebova, pšenice, vina i ulja, što je sastavni deo velikih svetogorskih proslava.
Poseban trenutak praznične večeri jeste iznošenje na poklonjenje leve šake Svete Marije Magdaline. Monasi i vernici prilaze ovoj svetinji sa molitvom, odajući počast učenici Hristovoj koja je svoj život posvetila propovedanju Jevanđelja.
Nakon večernjeg bogosluženja, prema svetogorskom običaju, uslediće zajednička praznična trpeza u manastirskoj trpezariji, a potom će početi agripnija, odnosno celonoćno bdenje. Tokom noći služiće se jutrenje sa polijelejem, prazničnim kanonom i ostalim delovima bogosluženja, uz karakteristično vizantijsko pojanje po kojem je Simonopetra poznata.
Shutterstock
Manastir Simonopetra
Obeležavanje praznika Svete Marije Magdaline
Sutra, na sam dan praznika Svete ravnoapostolne Marije Magdaline, završava se noćno bdenje i služi se svečana Sveta liturgija. Bogosluženju će prisustvovati bratstvo manastira, kao i hodočasnici koji su došli da učestvuju u ovoj velikoj svetogorskoj svetkovini.
Nakon liturgije nastavlja se praznična proslava prema svetogorskoj tradiciji. Vernici će imati priliku da se poklone moštima Svete Marije Magdaline, a bratstvo Simonopetre će sa gostima učestvovati u svečanoj trpezi.
Panigir Svete Marije Magdaline jedan je od najznačajnijih godišnjih događaja u Simonopetri,a li i na celoj Svetoj Gori upravo zbog neraskidive veze manastira sa ovom svetinjom. Za pravoslavne vernike ova relikvija predstavlja živu vezu sa jednom od najbližih učenica Hristovih i podsećanje na njeno svedočanstvo vere, ljubavi i vernosti Vaskrslom Gospodu.
Više od 163.000 putnika krenulo je ka svetogorskim manastirima za manje od šest meseci, ali se iza povećanog interesovanja kriju velike promene među poklonicima i višegodišnji problemi sa prevozom gostiju.
Dok su mnogi iz straha napustili Hrista, Marija Magdalena ostala je pod krstom na Golgoti zajedno sa Presvetom Bogorodicom i drugim ženama mironosicama, deleći bol zbog njegovog raspeća.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelistu Luku po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete apostole iz Sedamdesetorice. Katolička crkva spominje Svetog Alfonsa Rodrigeza, dok Jevreji obeležavaju Šabat, a muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.