Dok su mnogi iz straha napustili Hrista, Marija Magdalena ostala je pod krstom na Golgoti zajedno sa Presvetom Bogorodicom i drugim ženama mironosicama, deleći bol zbog njegovog raspeća.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) 4. avgusta proslavlja Svetu Mariju Magdalinu, svetu mironosicu i ravnoapostolnu, u narodu poznatiju kao Blagu Mariju.
Kao jedna od najodanijih sledbenica Gospoda Isusa Hrista, ostala je uz Spasitelja u trenucima njegovog najvećeg stradanja, a upravo njoj se, prema Jevanđelju, vaskrsli Hristos prvi javio, zbog čega zauzima posebno mesto u istoriji hrišćanstva.
Sveta Marija Magdalena bila je rodom iz Magdale, mesta na obali Genezaretskog jezera, iz plemena Isaharovog. Pre nego što je upoznala Gospoda Isusa Hrista, bila je mučena od sedam zlih duhova. Hristos ju je oslobodio tog teškog stradanja, iscelio je i podario joj novi život, nakon čega je postala njegova verna sledbenica i služiteljka.
Od tog trenutka pratila je Spasitelja tokom njegove zemaljske propovedi i sa dubokom verom služila njemu i njegovim učenicima. Njena odanost nije pokolebana ni u časovima najvećeg iskušenja.
Dok su mnogi iz straha napustili Hrista, Marija Magdalena ostala je pod krstom na Golgoti zajedno sa Presvetom Bogorodicom i drugim ženama mironosicama, deleći bol zbog njegovog raspeća.
Shutterstock hramikona
Sveta Marija Magdalena - Blaga Marija
Posle Hristovog stradanja tri puta je dolazila na njegov grob da oda poslednju poštu svom učitelju. Upravo je ona među prvima saznala radosnu vest o Vaskrsenju. Prema Jevanđelju i crkvenom predanju, vaskrsli Gospod najpre se javio Mariji Magdalini, a potom i ostalim ženama mironosicama. Zbog toga je Crkva naziva ravnoapostolnom, jer je prva objavila svetu vest o Hristovom Vaskrsenju.
Po Vaskrsenju i Vaznesenju Gospodnjem nastavila je da propoveda Jevanđelje. Predanje govori da je otputovala u Rim, gde je izašla pred cara Tiberija noseći crveno obojeno jaje. Predavši mu ga, pozdravila ga je rečima: "Hristos Vaskrse!". Ovaj događaj smatra se početkom običaja darivanja crvenih vaskršnjih jaja, koji se i danas čuva u pravoslavnoj tradiciji.
Istom prilikom pred carem je optužila Pontija Pilata zbog nepravedne osude Gospoda Isusa Hrista. Car Tiberije je, prema predanju, saslušao njene reči i naredio da Pilat bude uklonjen iz Jerusalima i poslat u Galiju, gde je završio život u nemilosti i teškoj bolesti.
Posle boravka u Rimu, Sveta Marija Magdalena vratila se u Efes, gde je pomagala Svetom Jovanu Bogoslovu u propovedanju Jevanđelja. Sa velikom ljubavlju prema vaskrslom Hristu i neumornom revnošću širila je hrišćansku veru, zbog čega je ostala upamćena kao jedna od najznačajnijih žena prvobitne Crkve.
Mirno se upokojila u Efesu, gde je, prema predanju, i sahranjena u pećini u kojoj su kasnije počivala i Sedmorica efeskih mladića. Njene svete mošti docnije su prenete u Carigrad, dok se u blizini Getsimanskog vrta u Jerusalimu i danas uzdiže veličanstveni ruski hram posvećen Svetoj Mariji Magdaleni, jedno od najpoznatijih svetilišta koje nosi njeno ime.
Ne želeći da stupi u brak sa smrtnim čovekom, Fevronija je svoj život posvetila Hristu i zamonašila se u ženskom manastiru u Asiriji, kojim je upravljala njena tetka Vriena.
Sveštenik Evgenije Murzin govori o dva pravoslavna tumačenja ovog neobičnog jevanđeljskog stiha i objašnjava zašto se Sveta Marija Magdalena poštuje kao ravnoapostolna.
Kao žena koju je Hristos izbavio od demonskih sila i prva vesnica Njegovog Vaskrsenja, Blaga Marija vekovima nadahnjuje vernike da se uz molitvu, pokajanje i pouzdanje u Boga suoče sa životnim izazovima.
Praznik Svete Marije Magdaline posebno se proslavlja u Simonopetri, jer se u ovom manastiru čuva njena sveta ruka, pred kojom se vekovima mole pravoslavni vernici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vavilu po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Svete mučenice Vera, Nada i Ljubav i majka im Sofija. Katolička crkva obeležava Rane Svetog Franje, dok Jevreji danas obeležavaju šesti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Znak krsta je za vernike podsetnik na veru i Božije prisustvo, a njegovo mesto nije samo u crkvi ili za vreme molitve već i u mnogim svakodnevnim trenucima.
U besedi za četvrtak 16. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je pretvaranje vode u vino osnova Hristovih čudesa i kakvu poruku nosi čoveku čija su vera, nada i unutrašnja snaga oslabile.