Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Srpska pravoslavna crkva 22. novembra molitveno se seća Svetih mučenika Onisifora i Porfirija, dvojice hrišćana koji su za vreme cara Dioklecijana postradali zbog svoje vere u Isusa Hrista.
Njihovo stradanje ostalo je svedočanstvo nepokolebljive vere i hrabrosti pred najstrašnijim mukama koje su im pripremili oni koji su pokušavali da ih nateraju da se odreknu Hrista.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje. Zbog takvog odgovora bili su izloženi surovom mučenju. Mučitelji su ih tukli po celom telu, a zatim položili na usijane železne rešetke, pokušavajući da ih živim ognjem slome i nateraju na odricanje od vere.
SPC
Sveti mučenici Onisifor i Porfirije
Međutim, ni u tim strašnim trenucima sveti mučenici nisu klonuli duhom. Naprotiv, radovali su se i zahvaljivali Bogu, verujući da im upravo on daje snagu da izdrže sve što ih je snašlo.
Videvši da ih ni takve muke ne mogu pokolebati, mučitelji su pribegli još surovijem načinu kažnjavanja. Vezali su ih za repove divljih konja i terali životinje preko trnovitih, kamenitih i brdovitih predela. Tela svetih stradalnika bila su teško povređena i raskomadana, a njihove duše naposletku su se preselile Gospodu.
Hrišćani su noću, u tajnosti, sakupili ostatke njihovih tela i dostojno ih sahranili u mestu Pankean. Na njihovom grobu događala su se brojna čuda i isceljenja, pa je sećanje na ove svete mučenike nastavilo da živi među vernicima.
Tropar Svetim mučenicima Onisiforu i Porfiriju, glas 4:
"Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše."
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.