OD SVAKE SVAĐE OPASNIJE JE OVO, A DOLAZI TEK POSLE: Ove reči Svetog Nektarija mnoge će naterati da zastanu
Svetitelj upozorava da sukob može biti završen spolja, dok u čoveku nastavlja da traje mnogo duže i polako zauzima sve više prostora.
Dok je na kolenima čekala da joj odrube glavu zbog vere u Hrista, ova svetiteljka je uzdigla ruke ka nebu i pomolila se Bogu da pomiluje i spase sve one koji budu slavili njen spomen.
Sveta mučenica Nedelja je zaštitnica onih koji nepokolebljivo stoje u veri i ljubavi prema Hristu. Sećanje na njeno herojsko stradanje i njeno posvećenje Bogu budi osećaj dubokog poštovanja i divljenja prema svetiteljki koja je kroz neizrecive muke zadobila rajsku radost.
U vreme hristobornih careva Dioklecijana i Maksimijana, u Anadoliji su živele dve pobožne duše, Dorotej i Jevsevija. Bili su bogati, ali bez poroda, sve dok molitvama nisu isprosili od Boga jedno čedo - Svetu Nedelju. Od detinjstva, Nedelja je sebe posvetila Bogu, uzdržavajući se od svega što čine raskalašna deca. Krasna telom i dušom, kada je odrasla, mnogi prosci su je zaprosili, no ona ih je sve odbila govoreći da je sebe obručila Hristu i da ovozemaljski život želi da skonča kao devojka.
Jedan od odbijenih prosaca optužio je Nedelju i njene roditelje caru Dioklecijanu kao hrišćane. Car je odmah naredio da njene roditelje stave na teške muke, te ih protera u grad Melitinu, gde su oni skončali za Hrista. Njihovu ćerku Nedelju, poslao je Maksimijanu na sud.
Pred njim, ona je potvrdila svoju veru u Hrista, zbog čega su je položili na zemlju i šibali volovskim žilama. Izmučenu, predali su je vojvodama, najpre Ilarionu, a potom Apoloniju, koji je dalje mučio na sve moguće načine, no sve beše uzalud.
Dok je bila u tamnici, javio joj se Hristos, iscelio joj rane i rekao: “Ne boj se, Nedeljo, muka, blagodat je moja s tobom.” Blagodat Hristova spasila je ovu mučenicu, dok su bezbožne sudije mislile da je čeka sigurna smrt. Međutim, videvši čudesno spasenje Nedelje, mnogi neznabošci poverovaše u Hrista, pa su zbog toga bili posečeni.
Sveta Nedelja reče Apoloniju: “Za mene je život za Hrista umreti.” Tada Apolonije naredi da je mačem poseku. Nedelja je klekla na kolena, uzdigla ruke ka nebu i pomolila se Bogu da pomiluje i spase sve one koji budu slavili njen spomen, te da upokoji njenu dušu zajedno sa dušom njenih roditelja. Završivši molitvu, ona je predala dušu Gospodu pre nego što se mač spustio na njenu glavu. Česno je postradala i preselila se u večnu radost 289. godine u Nikomidiji.
Danas, vernici se sećaju njene žrtve, moleći se i inspirišući se njenim primerom vernosti i hrabrosti. Sveta mučenica Nedelja, kroz vekove, ostaje svetionik vere, nade i ljubavi prema Bogu, kao i podsetnik na snagu koju istinska vera može dati svakome od nas.

Odlikovao se i darom proroštva, a za života je počinio mnoga čudesa i isceljenja.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Polaganje pojasa Presvete Bogorodice po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Kornilije, satnik. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Jovana Zlatoustog, dok Jevreji danas slave drugi dan Roš Hašane, a muslimani nemaju veliki praznik.
Nakon uspenja Presvete Bogorodice, njen pojas pripao je Svetom apostolu Tomi.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Krompir, crni luk i jaja uz malo masti daju jelo koje je nekada bilo jednostavno rešenje za gladne pastire i ukućane.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.