KAD ISTINA POSTAJE DEMONSKO ORUŽJE: Otac Andrej o stvarima o kojima se uvek mora ćutati
Reći nešto što je istinito, ali u pogrešno vreme, pred pogrešnim ljudima i sa pogrešnim srcem, može naneti veću štetu nego laž.
Dok je na kolenima čekala da joj odrube glavu zbog vere u Hrista, ova svetiteljka je uzdigla ruke ka nebu i pomolila se Bogu da pomiluje i spase sve one koji budu slavili njen spomen.
Sveta mučenica Nedelja je zaštitnica onih koji nepokolebljivo stoje u veri i ljubavi prema Hristu. Sećanje na njeno herojsko stradanje i njeno posvećenje Bogu budi osećaj dubokog poštovanja i divljenja prema svetiteljki koja je kroz neizrecive muke zadobila rajsku radost.
U vreme hristobornih careva Dioklecijana i Maksimijana, u Anadoliji su živele dve pobožne duše, Dorotej i Jevsevija. Bili su bogati, ali bez poroda, sve dok molitvama nisu isprosili od Boga jedno čedo - Svetu Nedelju. Od detinjstva, Nedelja je sebe posvetila Bogu, uzdržavajući se od svega što čine raskalašna deca. Krasna telom i dušom, kada je odrasla, mnogi prosci su je zaprosili, no ona ih je sve odbila govoreći da je sebe obručila Hristu i da ovozemaljski život želi da skonča kao devojka.
Jedan od odbijenih prosaca optužio je Nedelju i njene roditelje caru Dioklecijanu kao hrišćane. Car je odmah naredio da njene roditelje stave na teške muke, te ih protera u grad Melitinu, gde su oni skončali za Hrista. Njihovu ćerku Nedelju, poslao je Maksimijanu na sud.
Pred njim, ona je potvrdila svoju veru u Hrista, zbog čega su je položili na zemlju i šibali volovskim žilama. Izmučenu, predali su je vojvodama, najpre Ilarionu, a potom Apoloniju, koji je dalje mučio na sve moguće načine, no sve beše uzalud.
Dok je bila u tamnici, javio joj se Hristos, iscelio joj rane i rekao: “Ne boj se, Nedeljo, muka, blagodat je moja s tobom.” Blagodat Hristova spasila je ovu mučenicu, dok su bezbožne sudije mislile da je čeka sigurna smrt. Međutim, videvši čudesno spasenje Nedelje, mnogi neznabošci poverovaše u Hrista, pa su zbog toga bili posečeni.
Sveta Nedelja reče Apoloniju: “Za mene je život za Hrista umreti.” Tada Apolonije naredi da je mačem poseku. Nedelja je klekla na kolena, uzdigla ruke ka nebu i pomolila se Bogu da pomiluje i spase sve one koji budu slavili njen spomen, te da upokoji njenu dušu zajedno sa dušom njenih roditelja. Završivši molitvu, ona je predala dušu Gospodu pre nego što se mač spustio na njenu glavu. Česno je postradala i preselila se u večnu radost 289. godine u Nikomidiji.
Danas, vernici se sećaju njene žrtve, moleći se i inspirišući se njenim primerom vernosti i hrabrosti. Sveta mučenica Nedelja, kroz vekove, ostaje svetionik vere, nade i ljubavi prema Bogu, kao i podsetnik na snagu koju istinska vera može dati svakome od nas.

Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jefrema Sirina po starom kalendaru i Svetog sveštenomučenika Haralampija po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Šolastike, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Napisao je mnogo knjiga, ali i molitvi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog Jovana Zlatousta po starom i Svetog mučenika Nikifora po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetu Apoloniju, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Kada je svetitelj unesen u Crkvu Svetih Apostola i postavljen u presto patrijaršijski, tada je masa sveta čula iz njegovih usta reči: Mir vsjem!
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Dom nije samo prostor u kojem se živi, već duhovna radionica u kojoj se oblikuju misli, reči i dela, a roditelji su prvi i najvažniji učitelji vere.
Protojerej-stavrofor Borivoje Radojičić jedan je od retkih sveštenika Srpske Pravoslavne Crkve koji je dočekao sedam decenija neprekidne službe.
Stroge zabrane isplovljavanja blokiraju ulazak u glavne luke, dok mala alternativa u Jerisosu prima tek nekoliko desetina ljudi, ostavljajući hodočasnike iz sveta i Grčke razočarane i bez rešenja.