BACALI SU JE U PEĆ, ROV I NA KRAJU PRED DIVLJE ZVERI: Sutra slavimo Svetu velikomučenicu Jefimiju
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Na svom putu od greha do svetosti, ovaj ugodnik Božji postao je primer hrišćanskog preobražaja i snage vere Isusove.
Srpska pravoslavna crkva 10. septembra molitveno se seća Prepodobnog Mojseja Murina, svetitelja čije ime je upisano u knjigu večnog života ne zbog čestitosti od početka, već zbog dubokog pokajanja i nepokolebljivog podviga. Ovaj Etiopljanin, koji je u mladosti hodio tamnim stazama greha kao vođa razbojničke družine, svojom unutrašnjom borbom i pokajanjem postao je primer istinskog preobraženja i uzvišene poslušnosti.
Osetivši gorku težinu savesti zbog nedela koja je počinio, Mojsej se povukao iz sveta i stupio u manastir, predavši se duhovnom ocu sa potpunim poverenjem i poslušnošću. Odatle počinje njegova duga i teška borba za očišćenje duše.
Kao podvižnik, povukao se u samoću kelije, posvetivši dane i noći neprekidnoj molitvi, telesnom trudu i bdenju. Ipak, demoni nisu ostavili ovog velikog pokajnika na miru. Mučen demonskim iskušenjima, posebno strastima tela, Mojsej nije klonuo, već je u mudrom savetu svog duhovnika pronašao snagu da istraje. Post i neumorno bdenje, kao i noćno poslušanje starcima, noseći vodu iz dalekog bunara, postali su njegova svakodnevna borba.

Tek nakon šest godina strahovitog truda, svetitelj je dobio isceljenje – ne od ljudi, već od Boga, kroz čudesno delo Svetog Isidora. Ovo isceljenje obeležilo je prekretnicu u njegovom duhovnom životu, pripremivši ga za viši poziv – svešteničku službu. Kao duhovni otac, Mojsej nije bio posvećen samo svojoj ličnoj borbi, već je okupio i 75 učenika, osnivajući manastir koji je postao svetionik duhovnog života.
Njegov kraj, međutim, svedoči o neizmernoj veri i smirenju. Znajući da će varvari napasti manastir, Mojsej je posavetovao svoje učenike da pobegnu, dok je on ostao samo sa šestoricom sabraće, spreman da položi svoj život. Proročki je rekao da će poginuti od nasilja, kako je i sam nekada činio, sledeći reči Hristove: „Ko se noža maši, od noža će poginuti“ (Mat. 26, 52). U smrtnom času, Bog mu je ukazao čudesni znak – sedam svetlih venaca spustilo se s neba, krunišući njega i sabraću mučenike.
Prepodobni Mojsej Murin, svetitelj koji je svojom krvlju zapečatio život pun pokajanja, postao je oličenje Božjeg milosrđa i snage preobražaja duše. Njegov život svedoči da nema tog greha koji se ne može očistiti istinskim pokajanjem i da uvek postoji put ka svetosti, čak i iz najmračnijih dubina.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Srce pravoslavnog odnosa prema grehu jeste pokajanje.
U današnjoj pouci iz knjige Misli za svaki dan u godini, svetitelj poručuje da grešnici još imaju nade, ali da oni koji su otpali od vere svesno sebe izopštavaju iz Hristovog stada i postaju plen duhovnih zveri.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, Sveti Teofan Zatvornik u Nedelji mesopusnoj poziva nas na trenutnu promenu, pre nego što bude prekasno.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vozdviženje časnog Krsta, Krstovdan, po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti mučenik Kalistrat i 49 mučenika sa njim. Katolička crkva obeležava Svetog Vinka Paulskog, dok Jevreji danas praznuju drugi dan Sukota, a muslimani nemaju neki veliki praznik.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.