NJOJ SE ISUS PRVOJ JAVIO KAD JE VASKRSAO! Ko je bila Marija Magdalena - BLUDNICA ILI SVETICA!
Najpouzdanije svedočanstvo o životu Marije Magdaline daje nam Sveto Jevanđelje, pogotovo što sva četvorica jevanđelista obraćaju pažnju na nju.
Duhovni sin apostola Petra, prvi episkop Misira i pisac jednog od četiri sveta Jevanđelja, Sveti Marko ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crkve i primer vere, ljubavi i hrabrosti koju ni tamnice ni zverstva ovoga sveta nisu mogli da ugase.
Danas, kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja Svetog apostola i jevanđelistu Marka, nebo kao da postaje bliže, a duša vernog naroda uspinje se ka onome što je večno, sveto i istinito. U liku Svetog Marka, Crkva nam daruje uzor služenja, odanosti i neustrašive ljubavi prema Gospodu — ljubavi koja se do kraja daje i dušom i telom.
Sveti Marko, duhovni sin apostola Petra, bio je saputnik velikih misionarskih puteva, ali i pisac reči koje su, Božijom blagodaću, postale Jevanđelje po Marku — jedno od četiri sveta Jevanđelja, stubova Hristove istine. U Rimu, gde su se verni sabirali oko apostola Petra, bi zamoljen da zabeleži reči Spasiteljeve, Njegova čudesa i život. Tako nastade sveto Jevanđelje, koje potvrdi i sam Petar kao istinito i božanski nadahnuto.
Ali Markova misija tu ne završava. Poslan od Svetog apostola Petra, postaje prvi episkop Misira — današnjeg Egipta, zemlje pokrivene gustim mrakom idolopoklonstva i sujeverja. Ipak, Duh Božiji ne poznaje prepreke. Kao zrak jutarnjeg sunca, Marko prosvetli narode Libije, Amonikije i Pentapolja, a potom, nošen nadahnućem, stiže i u Aleksandriju, gde započinje novo poglavlje hrišćanske istorije.

U Aleksandriji, među neznabošcima i čarobnjacima, Sveti Marko podiže Crkvu Božiju. Postavlja episkopa, sveštenike i đakone, učvršćuje vernike u pravoslavnoj veri, potvrđujući reč Božiju znamenjima i čudesima. No, istina je uvek trn u oku onima koji žive u tami. Kada se broj hrišćana umnožio i kada vera procveta, pokrenuše se sile zla. Neznabošci ga uhvatiše i vučahu ulicama Aleksandrije, vičući pogrdno: „Povucimo vola u obor!“
Sav izranavljen i krvav, bačen u tamnicu, nije ostao sam. U tišini ćelije javi mu se anđeo Gospodnji, a potom i sam Hristos sa rečima: „Mir tebi, Marko, jevanđeliste moj.“ A Marko odgovori: „Mir i Tebi, Gospode moj Isuse Hriste.“
Sutradan, isti bolni put. Ista zlodela. Ali duša Svetog Marka već beše uzneta, i on blagim glasom predade duh svoj Bogu: „U ruke Tvoje, Gospode, predajem duh moj!“
Njegovo sveto telo bi časno sahranjeno od strane vernih, a njegove mošti postaše izvor isceljenja za ljude svih vremena. Sveti Marko, prvi jevanđelista Misira, apostol nepokolebljive vere, stoji i danas kao svetionik onima koji svedoče Hrista među talasima ovoga sveta.
Na današnji dan, neka nas sećanje na njegovu žrtvu i njegovu reč podseti da je svaka svetlost koja izviri iz tame dar Gospoda — i da kroz reč Jevanđelja, koje nam ostavi Sveti Marko, i mi možemo pronaći put, istinu i život.
Najpouzdanije svedočanstvo o životu Marije Magdaline daje nam Sveto Jevanđelje, pogotovo što sva četvorica jevanđelista obraćaju pažnju na nju.
Uz molitveno učešće mnogobrojnog blagočestivog naroda Knjaževca i okoline, tokom svete liturgije su sasluživali i drugi.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.
Godine 2012, u pravoslavnom hramu u Kolumbiji, Rodrigo je primio krštenje i dobio duhovno ime Teofilo – što na grčkom znači "bogljubivi".
Bio je najbliži saputnik apostola Petra, zapisao je jedno od četiri Jevanđelja i doneo hrišćanstvo u Egipat, a zbog vere je prošao kroz strašna stradanja. Predanje kaže da mu se u tamnici javio sam Hristos pred poslednje trenutke života.
Pored duhovnog rada, ostavio je dubok trag u hrišćanskoj književnosti.
Svetitelj 4. veka pretvorio je običnu prodaju u nenametljivu propoved koja je razoružala tvrdoglavo jeretičko uverenje i dovela do neočekivanog obrta.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Judu i Svetog Jovana Šangajskog po novom kalendaru, dok se po starom kalendaru obeležava Polaganje rize Presvete Bogorodice u crkvu Vlahernsku u Carigradu. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Otona iz Bamberga, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Svetitelj 4. veka pretvorio je običnu prodaju u nenametljivu propoved koja je razoružala tvrdoglavo jeretičko uverenje i dovela do neočekivanog obrta.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.