NJOJ SE ISUS PRVOJ JAVIO KAD JE VASKRSAO! Ko je bila Marija Magdalena - BLUDNICA ILI SVETICA!
Najpouzdanije svedočanstvo o životu Marije Magdaline daje nam Sveto Jevanđelje, pogotovo što sva četvorica jevanđelista obraćaju pažnju na nju.
Duhovni sin apostola Petra, prvi episkop Misira i pisac jednog od četiri sveta Jevanđelja, Sveti Marko ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crkve i primer vere, ljubavi i hrabrosti koju ni tamnice ni zverstva ovoga sveta nisu mogli da ugase.
Danas, kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja Svetog apostola i jevanđelistu Marka, nebo kao da postaje bliže, a duša vernog naroda uspinje se ka onome što je večno, sveto i istinito. U liku Svetog Marka, Crkva nam daruje uzor služenja, odanosti i neustrašive ljubavi prema Gospodu — ljubavi koja se do kraja daje i dušom i telom.
Sveti Marko, duhovni sin apostola Petra, bio je saputnik velikih misionarskih puteva, ali i pisac reči koje su, Božijom blagodaću, postale Jevanđelje po Marku — jedno od četiri sveta Jevanđelja, stubova Hristove istine. U Rimu, gde su se verni sabirali oko apostola Petra, bi zamoljen da zabeleži reči Spasiteljeve, Njegova čudesa i život. Tako nastade sveto Jevanđelje, koje potvrdi i sam Petar kao istinito i božanski nadahnuto.
Ali Markova misija tu ne završava. Poslan od Svetog apostola Petra, postaje prvi episkop Misira — današnjeg Egipta, zemlje pokrivene gustim mrakom idolopoklonstva i sujeverja. Ipak, Duh Božiji ne poznaje prepreke. Kao zrak jutarnjeg sunca, Marko prosvetli narode Libije, Amonikije i Pentapolja, a potom, nošen nadahnućem, stiže i u Aleksandriju, gde započinje novo poglavlje hrišćanske istorije.

U Aleksandriji, među neznabošcima i čarobnjacima, Sveti Marko podiže Crkvu Božiju. Postavlja episkopa, sveštenike i đakone, učvršćuje vernike u pravoslavnoj veri, potvrđujući reč Božiju znamenjima i čudesima. No, istina je uvek trn u oku onima koji žive u tami. Kada se broj hrišćana umnožio i kada vera procveta, pokrenuše se sile zla. Neznabošci ga uhvatiše i vučahu ulicama Aleksandrije, vičući pogrdno: „Povucimo vola u obor!“
Sav izranavljen i krvav, bačen u tamnicu, nije ostao sam. U tišini ćelije javi mu se anđeo Gospodnji, a potom i sam Hristos sa rečima: „Mir tebi, Marko, jevanđeliste moj.“ A Marko odgovori: „Mir i Tebi, Gospode moj Isuse Hriste.“
Sutradan, isti bolni put. Ista zlodela. Ali duša Svetog Marka već beše uzneta, i on blagim glasom predade duh svoj Bogu: „U ruke Tvoje, Gospode, predajem duh moj!“
Njegovo sveto telo bi časno sahranjeno od strane vernih, a njegove mošti postaše izvor isceljenja za ljude svih vremena. Sveti Marko, prvi jevanđelista Misira, apostol nepokolebljive vere, stoji i danas kao svetionik onima koji svedoče Hrista među talasima ovoga sveta.
Na današnji dan, neka nas sećanje na njegovu žrtvu i njegovu reč podseti da je svaka svetlost koja izviri iz tame dar Gospoda — i da kroz reč Jevanđelja, koje nam ostavi Sveti Marko, i mi možemo pronaći put, istinu i život.
Najpouzdanije svedočanstvo o životu Marije Magdaline daje nam Sveto Jevanđelje, pogotovo što sva četvorica jevanđelista obraćaju pažnju na nju.
Uz molitveno učešće mnogobrojnog blagočestivog naroda Knjaževca i okoline, tokom svete liturgije su sasluživali i drugi.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.
Godine 2012, u pravoslavnom hramu u Kolumbiji, Rodrigo je primio krštenje i dobio duhovno ime Teofilo – što na grčkom znači "bogljubivi".
Budi deo Religija.rs zajednice.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 8. mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Dom ovog ugodnika Božjeg bio je utočište apostolu Pavlu, a život mu je svedočanstvo tihe vere koja ruši idole i gradi Crkvu.
Kako je jedna molitva i isceljenje Jovana Damaskina iz 8. veka oblikovalo vekovne običaje, donelo svetlost u najmračnijim vremenima i postalo simbol večne zaštite manastira Hilandar.
Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.