Na prazničnoj liturgiji vernicima se obratio mitropolit dalmatinski Nikodim, pozvavši ih da ljubav prema Bogu potvrde brigom o bližnjima i da nastave tradiciju svojih predaka.
Na veliki praznik Preobraženja Gospodnjeg, Manastir Krka ponovo je bio mesto molitve, susreta i sabranja velikog broja vernika koji su iz različitih krajeva sveta pristigli u drevnu svetinju, nastavljajući tradiciju svojih predaka. U manastirskoj svetinji, gde su se generacije vernika okupljale o velikim praznicima, praznovanje Preobraženja i ove godine proteklo je u znaku svete liturgije, molitve i podsećanja na odgovornost koju hrišćanin ima prema bližnjem.
Svetu liturgiju služio je arhiepiskop zadarsko-šibenički i mitropolit dalmatinski g. Nikodim, koji je okupljenom narodu poželeo da praznično sabranje doživi kao radost susreta sa Gospodom.
- Nadam se da se ovde osećate onako kako su se osećali apostoli kada se Gospod preobrazio pred njima i kada su rekli: "Dobro nam je ovde biti!".
Govoreći o događaju na gori Tavor, kada je Hristos pred apostolima Petrom, Jakovom i Jovanom pokazao slavu svoje božanske prirode, mitropolit je podsetio da praznik Preobraženja nije samo sećanje na događaj iz Jevanđelja, već i poziv svakom hrišćaninu da preispita sopstveni život.
Foto: SPC
Preobraženje Gospodnje u Manastiru Krka
Preobraženje kao poziv na promenu
Prema rečima mitropolita Nikodima, radost koju su apostoli osetili pred preobraženim Hristom treba da bude prisutna i u životu vernika kada se okupljaju u svetinjama i prinose molitve za sebe, svoje bližnje i one koji su im daleko.
- Takvu radost treba i mi da osećamo kada se okupljamo oko naših manastira i u molitvama pominjemo sve svoje bližnje, a posebno one koji su nam daleko.
Praznik, međutim, ne ostaje samo na osećanju radosti. On pred čoveka postavlja i pitanje odnosa prema drugome, jer se ljubav prema Bogu, kako je istakao mitropolit, ne može odvojiti od ljubavi prema bližnjem.
- Svoju ljubav prema Bogu pokazaćemo upravo kroz ljubav i brigu o svojim bližnjima, jer se jedni bez drugih ne možemo spasiti.
Posebno je ukazao na one koji su usamljeni, napušteni i zaboravljeni, pozvavši vernike da ih se ne sećaju samo u molitvama, već da im, koliko mogu, pruže konkretnu pomoć i pažnju.
- Ta briga treba posebno da bude usmerena na one koji su napušteni i sami, o kojima se niko ne brine, njih pre svega treba da imamo u molitvama, ali i da im pomažemo i da ih obilazimo koliko možemo.
Praznično sabranje u Manastiru Krka ima posebno značenje i zbog veze koju ovo mesto čuva sa prethodnim generacijama vernika. Za mnoge koji dolaze na Preobraženje, dolazak u manastir nije samo odlazak na bogosluženje, već i nastavak puta kojim su išli njihovi roditelji, dedovi i preci.
Mitropolit Nikodim zato je posebno naglasio značaj očuvanja ove tradicije i okupljanja u Krki upravo na veliki praznik.
- Jako je važno da nastavimo da se o Preobraženju okupljamo ovde, u manastiru Krki, na mestu gde su se okupljali i naši stari, jer nas oni pozivaju na ovo sveto mesto da nastavimo tamo gde su oni stali i tako ispoštujemo sećanje na njih i budemo njihovi dostojni naslednici.
U toj poruci sadržana je i dublja slika crkvenog života: praznična okupljanja povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost, a svetinja postaje mesto na kojem se čuva sećanje na pretke i istovremeno prenosi vera na nove generacije.
- Oni nisu bez razloga ovde dolazili, Bog ih je privlačio, kao što danas privlači i nas, jer nas samo Bog sve drži na ovome svetu i bez Njegove sile i milosti nema ničega - rekao je mitropolit.
Za vernike okupljene u Krki, Preobraženje je tako bilo i prilika da se podsete da se vera ne iscrpljuje u očuvanju običaja. Tradicija dobija svoj puni smisao onda kada čoveka vodi ka dubljoj molitvi, ljubavi prema drugima i spremnosti da menja sopstveni život.
Foto: SPC
Vladika Nikodim osveštao je grožđe
"Dobro nam je ovde biti"
Obraćanje mitropolita Nikodima završilo se pozivom da praznična radost bude podsticaj za unutrašnju promenu. Preobraženje Hristovo, prema toj poruci, treba da podseti svakog vernika da je pred njim zadatak da pogleda u sopstvenu dušu i prepozna ono što treba da se promeni.
- Nadam se da vam je ovo današnje sabranje donelo radost, ali pre svega da vas je podstaklo da pogledate u svoju dušu i razmislite kakvi ste prema svojim bližnjima i, ako je potrebno, da se menjate, da se preobrazite i ugledate na Gospoda i da pokušamo svi zajedno da zadobijemo Carstvo nebesko.“
Upravo u tome mitropolit vidi i smisao dolaska u svetinje. Čovek se u njima susreće sa Bogom kroz molitvu i svete tajne, ali i sa sopstvenom nemoći, gresima i potrebom za promenom.
- Taj predokušaj Carstva nebeskog mi možemo da osetimo jedino kada dolazimo u svete hramove i učestvujemo u svetim tajnama, kada sagledamo svoje grehe, kada se molimo Gospodu i shvatimo koliko smo mali pred Njim.
Praznično sabranje u Manastiru Krka tako je i ove godine povezalo ono što je vekovima bilo neraskidivo povezano sa životom pravoslavnog čoveka: molitvu, svetinju, zajednicu, sećanje na pretke i odgovornost prema bližnjem. U danu kada Crkva proslavlja Hristovo Preobraženje, poruka praznika ostaje jednostavna, ali zahtevna: nije dovoljno samo doći u svetinju i osetiti radost praznika. Potrebno je dozvoliti da ta radost promeni čoveka i njegov odnos prema Bogu i ljudima.
U dalmatinskom selu u zaleđu Splita, gde su generacije pravoslavnih Srba čuvale svoju veru, vernici su se okupili oko hrama Svete velikomučenice Nedelje.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.
Od osvećenih plodova i litija do neobičnih običaja u različitim zemljama, iza ovog praznika krije se priča mnogo dublja od onoga što se vidi na prvi pogled.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.