ŠTA RADI ĐAVO ČOVEKU KAD KRENE KOD SVEŠTENIKA: Prepodobni Varsanufije Optinski otkriva kako tad brzo delovati i šta činiti
Sotona čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno.
Povodom Pedesetnice i 220 godina Crkve Svete Trojice u budvanskom Starom gradu, vernici će uz liturgije, litiju, duhovnu akademiji i nastup crkvenog hora obeležiti ovaj duhovni praznik.
U srcu Budve, predstojeća Trojičindanska litija predstavljaće vrhunac duhovnih svečanosti koje okupljaju vernike i čuvare pravoslavne tradicije. Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, zajedno sa sveštenstvom, služiće arhijerejsku liturgiju u Hramu Svete Trojice, na Trojičindan, 23. juna, sa početkom u 8 časova. Ovaj trenutak biće uvod u čitav niz svečanosti koje slave praznik Pedesetnice i 220 godina postojanja Crkve Svete Trojice u Starom gradu.
Nakon večernje službe, koja počinje u 18 časova, mitropolit Joanikije predvodiće svečanu litiju oko Starog grada. Ovaj molitveni hod kroz istorijske ulice Budve predstavljaće vrhunac duhovnog okupljanja, podsećajući na snagu vere i zajedništva.
Nakon litije, u 20 časova, na platou između crkava, biće upriličena Duhovna akademija. Ovo posebno veče obeležiće reči mudrosti i duhovne pouke, okupljajući vernike u molitvi i razmišljanju o značaju Pedesetnice.
Program Trojičindanskih svečanosti započinje već u subotu, 22. juna, sa liturgijom u Crkvi Svetog arhangela Mihaila u 9 časova, praćenom pomenom sveštenicima i dobrotvorima starogradskih crkava. Uveče, u 18 časova, praznično bdenije donosi dodatni trenutak duhovnog sabranja. Na platou između crkava, u 20:30 časova, hor „Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški“ iz Trebinja održaće koncert, pružajući muziku kao dar duši.
Na Duhovski ponedeljak, 24. juna, Sveta liturgija biće služena u 8 časova, nastavljajući niz duhovnih obreda. Uveče, u 20:30 časova, na platou između crkava, biće predstavljeno reprint izdanje „Kratka povijest pravoslavnog srbskog obštestva budvanskog“, podsećajući na bogatu istoriju i tradiciju pravoslavne zajednice Budve.


Na prazničnoj službi u manastiru Ćelija Piperska naglašeno je koliko običaj pomirenja pre Božića osnažuje duhovnu snagu i motiviše na dobro.
Od Njegoševog amaneta do borbe protiv rušitelja kapele – kako hram, poezija i duhovna snaga čuvaju identitet i veru naroda.
Potpisi mitropolita Joanikija i predsednika opštine Nikole Jovanovića otvorili su put projektu koji spaja predanje i savremeni razvoj, uz planiranu donaciju od milion evra, izradu dokumentacije i uređenje prostora za buduću svetinju.
U duhovnoj svetlosti i molitvi, među vernicima i sestrinstvom manastira koji je zadužbina kralja Stefana Dečanskog i cara Dušana iz 14. veka.
Ona je bila luda Hrista radi, a to je najveća ljubav, i proživela je svoj život u velikom poniženju i stradanju, odbačena od ljudi, ali prihvaćena od Boga, poručio je vladika.
Jedan apel poglavara Srpske pravoslavne crkve pretvara molitvu u konkretno delo: krv koja se daruje u beogradskim hramovima postaje nada za nečiji novi početak.
Odluka gradske vlasti i Mitropolije otvorila je put ka izgradnji crkve posvećene Ostroškom Čudotvorcu, kao trajnom mestu sabiranja i nade u Podgorici.
Mitropolit kruševački David rukopoložio je đakona Ivana Petronijevića u sveštenički čin.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Svetogorski podvižnik objašnjava zašto naše reči često povređuju i kako male greške u komunikaciji mogu da ostave dugotrajan trag, čak i kada ne želimo da naudimo.
Iako je celog života bio slabog zdravlja, ipak je doživeo osamdesetu godinu.
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.