SETLOST KOJA NIKADA NE BLEDI: Vladika Nikolaj podseća na lekciju koju ljudi često propuštaju
U besedi za 22. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ističe da se prava lepota prepoznaje kroz duhovnu svetlost i blagodet koja menja čoveka.
Kad se krstimo, ne smemo to da činimo mehanički, već moramo u sebi da zamislimo svetu putanju od čela ka grudima, sa jednog ramena na drugo. Svetlim putem naše ruke osvetljavamo svoju dušu blagodaću Hristovom i svetlošću naše vere.
U svetu prepunom užurbanosti i površnosti, dok se uz molitvu krstimo, to je prilika za dublje povezivanje sa našom verom i duhovnošću. Ovaj jednostavni, ali duboko značajan čin, nosi sa sobom više od pukog fizičkog pokreta ruke. Protođakon Ljubomir Ranković, poznat među vernicima kao otac Ljuba, podseća nas na važnost pravilnog krštenja, koje se ne sme obavljati mehanički:
- Kada se krstimo, nemojmo to da radimo mehanički. To nije mehanička radnja, niti glagol. Ako govorimo o fizičkoj slici, dok se krstimo postoji svetli hod i prazni hod. Premeštanje ruke na čelo je prazni hod. Svetli hod počinje kad stavimo tri prsta na čelo i kažemo: “U ime Oca”. To uvek činimo polusklopljenih očiju. Ova putanja ruke od čela ka grudima, pa zatim sa jednog ramena na drugo, predstavlja svetlost koju donosimo u svoje živote - putanja je svetlosti - objašnjava otac Ljuba za “Žive reči”.
- Uvek zamišljajmo da na svojim grudima, na svome telu i biću mi činimo svetlonosni znak. Zašto svetlonosni? Zato što Gospod Hristos kaže: “Ja sam svetlo svetu”. Knjiga večnog života Biblija, počinje pričom o svetloću: “Reče Bog, neka bude svetlost, kad je stvarao svet”. A Jevanđelje po Jovanu počinje rečenicom: “U početku beše reč, i reč beše u Boga, i reč beše Bog. On beše u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu beše život, i život beše svetlost ljudima.” Dakle, kad se krstimo, ne činimo to mehanički i nemojmo da zaboravimo da u sebi zamislimo tu svetu putanju od čela ka grudima, i sa jednog ramena na drugo. Uvek zamišljajmo svetli put naše ruke. Time mi osenjujemo, osvetljavamo svoju dušu, svoj biće i svoje srce svetlošću blagodati Hristove i svetlošću naše vere - poručuje protođakon Ljubomir Ranković,
U ovom činu, koji je mnogo više od prostog pokreta, nalazimo svetlost koja nas vodi kroz tamu svakodnevnog života, podsećajući nas na duhovnu dimenziju naše egzistencije i na večnu svetlost koja nam je data kroz veru u Hrista. Krstimo se pravilno, sa srcem ispunjenim svetlom, jer samo tako možemo osvetliti put pred sobom i oko sebe.



Sama Oran je, posle grčevite borbe, rekla da je želela da se krsti, ali da ju je neki unutrašnji glas od toga odvrćao. Kako je bila uporna, dogodilo se šta se dogodilo...
Jedan od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka isticao je da prava zaštita novorođenčeta dolazi kroz Molitvu znamenja, osveštanu vodu i sveti čin krštenja, a ne kroz praznoverje i narodne običaje.
Kroz svete tajne i svakodnevne molitve, sveštena lica preuzimaju ulogu duhovnih roditelja, pružajući vernicima putokaz ka Božjoj milosti i duhovnom rastu.
U besedi za 22. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ističe da se prava lepota prepoznaje kroz duhovnu svetlost i blagodet koja menja čoveka.
Shi-iguman manastira Sanaksar učio je da najdublji mir dolazi onda kada se čovek probudi sa molitvom na usnama.
Dok stotine vernika mole ispred suda i monasi hrabro odbijaju da predaju manastire, ukrajinska vlast pokušava da uguši kanonsko pravoslavlje i slobodu vernika, izazivajući alarm u pravoslavnom svetu.
Odluka Grčke pošte da zatvori filijalu na Atosu izazvala je burne reakcije među monasima, za koje pošta nije obična služba, već duhovna veza sa svetom kroz koju putuju blagoslovi, ikone i pisma vernika.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ma koliko čovek verovao, smrt je teška za svakoga i izaziva veliku tugu.
Đavo ne može stvoriti ništa novo, ali može iskriviti dobro koje je Bog stvorio.
Starinski recept iz vremena kada domaćice pravile đakonije isključivo od prirodnih sastojaka – kremasti sir, mirisna mirođija i nežna šargarepa spajaju se u predjelo koje oduševljava i oči i nepca, idealno za porodicu i goste.