Kad se krstimo, ne smemo to da činimo mehanički, već moramo u sebi da zamislimo svetu putanju od čela ka grudima, sa jednog ramena na drugo. Svetlim putem naše ruke osvetljavamo svoju dušu blagodaću Hristovom i svetlošću naše vere.
U svetu prepunom užurbanosti i površnosti, dok se uz molitvu krstimo, to je prilika za dublje povezivanje sa našom verom i duhovnošću. Ovaj jednostavni, ali duboko značajan čin, nosi sa sobom više od pukog fizičkog pokreta ruke. Protođakon Ljubomir Ranković, poznat među vernicima kao otac Ljuba, podseća nas na važnost pravilnog krštenja, koje se ne sme obavljati mehanički:
Shutterstock
Premeštanje ruke na čelo je prazni hod, a svetli hod počinje kad stavimo tri prsta na čelo
- Kada se krstimo, nemojmo to da radimo mehanički. To nije mehanička radnja, niti glagol. Ako govorimo o fizičkoj slici, dok se krstimo postoji svetli hod i prazni hod. Premeštanje ruke na čelo je prazni hod. Svetli hod počinje kad stavimo tri prsta na čelo i kažemo: “U ime Oca”. To uvek činimo polusklopljenih očiju. Ova putanja ruke od čela ka grudima, pa zatim sa jednog ramena na drugo, predstavlja svetlost koju donosimo u svoje živote - putanja je svetlosti - objašnjava otac Ljuba za “Žive reči”.
Privatna arhiva
Protođakon Ljubomir Ranković
- Uvek zamišljajmo da na svojim grudima, na svome telu i biću mi činimo svetlonosni znak. Zašto svetlonosni? Zato što Gospod Hristos kaže: “Ja sam svetlo svetu”. Knjiga večnog života Biblija, počinje pričom o svetloću: “Reče Bog, neka bude svetlost, kad je stvarao svet”. A Jevanđelje po Jovanu počinje rečenicom: “U početku beše reč, i reč beše u Boga, i reč beše Bog. On beše u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu beše život, i život beše svetlost ljudima.” Dakle, kad se krstimo, ne činimo to mehanički i nemojmo da zaboravimo da u sebi zamislimo tu svetu putanju od čela ka grudima, i sa jednog ramena na drugo. Uvek zamišljajmo svetli put naše ruke. Time mi osenjujemo, osvetljavamo svoju dušu, svoj biće i svoje srce svetlošću blagodati Hristove i svetlošću naše vere - poručuje protođakon Ljubomir Ranković,
Shutterstock
Dok se uz molitvu krstimo, to je prilika za dublje povezivanje sa našom verom i duhovnošću
U ovom činu, koji je mnogo više od prostog pokreta, nalazimo svetlost koja nas vodi kroz tamu svakodnevnog života, podsećajući nas na duhovnu dimenziju naše egzistencije i na večnu svetlost koja nam je data kroz veru u Hrista. Krstimo se pravilno, sa srcem ispunjenim svetlom, jer samo tako možemo osvetliti put pred sobom i oko sebe.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
U izraelu se obeležava se 3. oktobra 2026. godine, a u dijaspori se Simhat tora slavi dan kasnije; evo zbog čega se osmi dan razlikuje od prethodnih sedam i kakvu simboliku nosi ovaj praznični datum.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Sama Oran je, posle grčevite borbe, rekla da je želela da se krsti, ali da ju je neki unutrašnji glas od toga odvrćao. Kako je bila uporna, dogodilo se šta se dogodilo...
Vlasti Jordana najavile su da će uoči jubileja 2030. godine biti izgrađeni kompleks za hodočasnike i muzej, uz velika ulaganja u Al-Magtas, tradicionalno mesto Hristovog krštenja
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.