Kad se krstimo, ne smemo to da činimo mehanički, već moramo u sebi da zamislimo svetu putanju od čela ka grudima, sa jednog ramena na drugo. Svetlim putem naše ruke osvetljavamo svoju dušu blagodaću Hristovom i svetlošću naše vere.
U svetu prepunom užurbanosti i površnosti, dok se uz molitvu krstimo, to je prilika za dublje povezivanje sa našom verom i duhovnošću. Ovaj jednostavni, ali duboko značajan čin, nosi sa sobom više od pukog fizičkog pokreta ruke. Protođakon Ljubomir Ranković, poznat među vernicima kao otac Ljuba, podseća nas na važnost pravilnog krštenja, koje se ne sme obavljati mehanički:
Shutterstock
Premeštanje ruke na čelo je prazni hod, a svetli hod počinje kad stavimo tri prsta na čelo
- Kada se krstimo, nemojmo to da radimo mehanički. To nije mehanička radnja, niti glagol. Ako govorimo o fizičkoj slici, dok se krstimo postoji svetli hod i prazni hod. Premeštanje ruke na čelo je prazni hod. Svetli hod počinje kad stavimo tri prsta na čelo i kažemo: “U ime Oca”. To uvek činimo polusklopljenih očiju. Ova putanja ruke od čela ka grudima, pa zatim sa jednog ramena na drugo, predstavlja svetlost koju donosimo u svoje živote - putanja je svetlosti - objašnjava otac Ljuba za “Žive reči”.
Privatna arhiva
Protođakon Ljubomir Ranković
- Uvek zamišljajmo da na svojim grudima, na svome telu i biću mi činimo svetlonosni znak. Zašto svetlonosni? Zato što Gospod Hristos kaže: “Ja sam svetlo svetu”. Knjiga večnog života Biblija, počinje pričom o svetloću: “Reče Bog, neka bude svetlost, kad je stvarao svet”. A Jevanđelje po Jovanu počinje rečenicom: “U početku beše reč, i reč beše u Boga, i reč beše Bog. On beše u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu beše život, i život beše svetlost ljudima.” Dakle, kad se krstimo, ne činimo to mehanički i nemojmo da zaboravimo da u sebi zamislimo tu svetu putanju od čela ka grudima, i sa jednog ramena na drugo. Uvek zamišljajmo svetli put naše ruke. Time mi osenjujemo, osvetljavamo svoju dušu, svoj biće i svoje srce svetlošću blagodati Hristove i svetlošću naše vere - poručuje protođakon Ljubomir Ranković,
Shutterstock
Dok se uz molitvu krstimo, to je prilika za dublje povezivanje sa našom verom i duhovnošću
U ovom činu, koji je mnogo više od prostog pokreta, nalazimo svetlost koja nas vodi kroz tamu svakodnevnog života, podsećajući nas na duhovnu dimenziju naše egzistencije i na večnu svetlost koja nam je data kroz veru u Hrista. Krstimo se pravilno, sa srcem ispunjenim svetlom, jer samo tako možemo osvetliti put pred sobom i oko sebe.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
Crkveno učenje podseća da vernici ne bi trebalo olako da pristupaju oltaru. Od naklona i odgovora „Amin“ do duhovne pripreme za primanje Svete evharistije, postoje pravila čije zanemarivanje može imati ozbiljan verski značaj.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Sama Oran je, posle grčevite borbe, rekla da je želela da se krsti, ali da ju je neki unutrašnji glas od toga odvrćao. Kako je bila uporna, dogodilo se šta se dogodilo...
Jedan od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka isticao je da prava zaštita novorođenčeta dolazi kroz Molitvu znamenja, osveštanu vodu i sveti čin krštenja, a ne kroz praznoverje i narodne običaje.
Kroz svete tajne i svakodnevne molitve, sveštena lica preuzimaju ulogu duhovnih roditelja, pružajući vernicima putokaz ka Božjoj milosti i duhovnom rastu.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.