Kad se krstimo, ne smemo to da činimo mehanički, već moramo u sebi da zamislimo svetu putanju od čela ka grudima, sa jednog ramena na drugo. Svetlim putem naše ruke osvetljavamo svoju dušu blagodaću Hristovom i svetlošću naše vere.
U svetu prepunom užurbanosti i površnosti, dok se uz molitvu krstimo, to je prilika za dublje povezivanje sa našom verom i duhovnošću. Ovaj jednostavni, ali duboko značajan čin, nosi sa sobom više od pukog fizičkog pokreta ruke. Protođakon Ljubomir Ranković, poznat među vernicima kao otac Ljuba, podseća nas na važnost pravilnog krštenja, koje se ne sme obavljati mehanički:
Shutterstock
Premeštanje ruke na čelo je prazni hod, a svetli hod počinje kad stavimo tri prsta na čelo
- Kada se krstimo, nemojmo to da radimo mehanički. To nije mehanička radnja, niti glagol. Ako govorimo o fizičkoj slici, dok se krstimo postoji svetli hod i prazni hod. Premeštanje ruke na čelo je prazni hod. Svetli hod počinje kad stavimo tri prsta na čelo i kažemo: “U ime Oca”. To uvek činimo polusklopljenih očiju. Ova putanja ruke od čela ka grudima, pa zatim sa jednog ramena na drugo, predstavlja svetlost koju donosimo u svoje živote - putanja je svetlosti - objašnjava otac Ljuba za “Žive reči”.
Privatna arhiva
Protođakon Ljubomir Ranković
- Uvek zamišljajmo da na svojim grudima, na svome telu i biću mi činimo svetlonosni znak. Zašto svetlonosni? Zato što Gospod Hristos kaže: “Ja sam svetlo svetu”. Knjiga večnog života Biblija, počinje pričom o svetloću: “Reče Bog, neka bude svetlost, kad je stvarao svet”. A Jevanđelje po Jovanu počinje rečenicom: “U početku beše reč, i reč beše u Boga, i reč beše Bog. On beše u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu beše život, i život beše svetlost ljudima.” Dakle, kad se krstimo, ne činimo to mehanički i nemojmo da zaboravimo da u sebi zamislimo tu svetu putanju od čela ka grudima, i sa jednog ramena na drugo. Uvek zamišljajmo svetli put naše ruke. Time mi osenjujemo, osvetljavamo svoju dušu, svoj biće i svoje srce svetlošću blagodati Hristove i svetlošću naše vere - poručuje protođakon Ljubomir Ranković,
Shutterstock
Dok se uz molitvu krstimo, to je prilika za dublje povezivanje sa našom verom i duhovnošću
U ovom činu, koji je mnogo više od prostog pokreta, nalazimo svetlost koja nas vodi kroz tamu svakodnevnog života, podsećajući nas na duhovnu dimenziju naše egzistencije i na večnu svetlost koja nam je data kroz veru u Hrista. Krstimo se pravilno, sa srcem ispunjenim svetlom, jer samo tako možemo osvetliti put pred sobom i oko sebe.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
U jubilejskoj poslanici kardinal Ladislav Nemet podseća da vera može ujediniti različite tradicije, dok nas poziva da sačuvamo planetu i pomognemo najugroženijima.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Sama Oran je, posle grčevite borbe, rekla da je želela da se krsti, ali da ju je neki unutrašnji glas od toga odvrćao. Kako je bila uporna, dogodilo se šta se dogodilo...
Jedan od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka isticao je da prava zaštita novorođenčeta dolazi kroz Molitvu znamenja, osveštanu vodu i sveti čin krštenja, a ne kroz praznoverje i narodne običaje.
Kroz svete tajne i svakodnevne molitve, sveštena lica preuzimaju ulogu duhovnih roditelja, pružajući vernicima putokaz ka Božjoj milosti i duhovnom rastu.
U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.