Posle bogosluženja i čina osveštavanja, mitropolit vranjski je poslao poruku naglašavajući da je naša sveta dužnost da nastavimo brigu o svetinjama, jer tako čuvamo i svoju veru.
Među živopisnim brežuljcima Surdulice uzdiže se Manastir Uspenja Presvete Bogorodice, drevna svetinja koja već vekovima čuva tajne prošlosti i pruža utehu verujućima. Podignut u XIII veku, u doba slavnih Dejanovića, ovaj manastir, sa svojom skromnom, ali duhovno bogatom jednobrodnom crkvom, postao je utočište za duše koje traže mir i isceljenje.
SPC/Eparhija vranjska
Vladika Pahomije sa vernicima u porti Manastira Uspenja Presvete Bogorodice
Na dan kada je SPC proslavljala Uspenje Presvete Bogorodice, ovaj manastir je oživeo duhom i radošću. Mitropolit vranjski Pahomije, uz sasluženje sveštenoslužitelja iz Eparhije vranjske i molitveno učešće vernika iz celog surduličkog kraja, služio je arhijerejsku liturgiju. Posle liturgije, ispunjene molitvama, desio se trenutak velikog blagoslova – osvećenje novog zvonika, koji sada ponosno poziva na molitvu i tiho odjekuje dolinom.
Zvonik, sagrađen trudom i požrtvovanošću Miloša Kovačevića iz Vlasotinaca i Miroslava Jovanovića iz Beograda, svedoči o neumornom naporu da se očuva i obnovi ono što su naši preci sa ljubavlju i verom gradili.
- Naše svetinje, podignute na temeljima Nemanjićkih zadužbina, nose u sebi dušu i istoriju našeg naroda. Naša sveta dužnost je da nastavimo brigu o njima, jer tako čuvamo i svoju veru - naglasio je mitropolit Pahomije obraćajući se sabranom narodu.
SPC/Eparhija vranjska
Novi, osveštani zvonik u porti Manastira Uspenja Presvete Bogorodice u Palji
I dok obnova manastira nastavlja svoj neumorni put, priroda ne prestaje da podseća na čudotvornu prisutnost Bogorodice. U blizini manastira izvire lekovita voda, poznata po svojim isceliteljskim svojstvima, naročito kod bolesti očiju. Veruje se da ovaj izvor daruje utehu i zdravlje onima koji s verom priđu, a po predanju, jednom prilikom posetio ga je i sam Sveti Sava, vraćajući se iz Carigrada.
Manastir, iako zapostavljen tokom vremena, ponovo oživljava. Njegova obnova, započeta 1994. godine, kulminirala je 2016. godine osvećenjem novog monaškog konaka. Danas, u njegovom mirnom krilu živi monah Prohor, čuvar ove svetinje i svedok čuda koja se u njoj svakodnevno događaju. Njegova posvećenost i ljubav prema manastiru ogledaju se u svakom kamenčiću i svakoj molitvi, koja se tiho uzdiže ka nebu, noseći blagoslov onima koji tragaju za verom, mirom i isceljenjem.
Obnovom Manastira Uspenja Presvete Bogorodice ne samo da se vraća stara slava ove svetinje, već se obnavlja i duh naroda, koji kroz nju pronalazi nadu, veru i snagu da istraje u svom hodočasničkom putu ka večnom spasenju.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Kako je jedna molitva i isceljenje Jovana Damaskina iz 8. veka oblikovalo vekovne običaje, donelo svetlost u najmračnijim vremenima i postalo simbol večne zaštite manastira Hilandar.
Mitropoliti Atanasije i Metodije predvodili svečanost u selu Dapsići – vernici poručuju da su dobili svetionik vere i mesto gde se sve granice brišu ljubavlju.
Na Nedelju svih svetih, u hramu Rođenja Hristovog služena je sveta liturgija, a zatim osveštani i temelji budućeg parohijskog doma – duhovnog centra koji će postati oslonac vernicima ovog kraja i mesto hrišćanskog sabranja.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".