Crkve i manastiri 01.09.2024 | 00:10

TAJNA FRESKE PLAVOG ANĐELA: Nebeski čuvar u ariljskoj Crkvi Svetog Ahilija

Izvor: Rina
Autor: Saša Tošić
TAJNA FRESKE PLAVOG ANĐELA: Nebeski čuvar u ariljskoj Crkvi Svetog Ahilija
Rina

Freska Arhanđela Gavrila u hramu u Arilju svedoči o neprolaznoj lepoti i veri, a vekovima nadahnjuje verne i umetnike. Njegova prisutnost večito ostaje simbol svetosti i Božije milosti, duboko ukorenjene u duhovnom nasleđu srpskog naroda.

U pitomoj dolini reke Rzav, vekovima stoji Crkva Svetog Ahilija, duhovni svetionik Arilja i svedok burne istorije srpskog naroda. Izgrađena 1276. godine po zapovesti kralja Dragutina Nemanjića, ova svetinja nosi ime po episkopu Ahiliju, čije su mošti prenete u Arilje početkom 12. veka iz daleke Larise. Ime ovog svetitelja vekovima osvetljava ovaj kraj, dok njegovo prisustvo utemeljuje svetost ovog prostora.

- Na mestu gde se danas uzdiže velelepno zdanje ove crkve, postojalo je svetilište još u starijem gvozdenom i bronzanom dobu. Prvi materijalni trag paganskog hrama predstavlja Trajanov novčić pronađen u najstarijem delu arheološkog lokaliteta, što dokazuje postojanje aktivne naseobine. Današnja crkva podignuta je na temeljima male crkve koja je tu postojala - kaže etnolog-antropolog Marija Aleksić.

RINA
Crkva Svetog Ahilija u Arilju

Crkva Svetog Ahilija nije samo svedok istorije, već i čuvar drevnih tajni koje se kriju u njenim zidinama. Njena specifična arhitektura i bogatstvo fresaka iz trinaestog veka, među kojima se izdvaja ona poznata kao Plavi anđeo, čine ovu crkvu jednom od najvažnijih srpskih srednjovekovnih svetinja.

- Ariljski Plavi anđeo predstavlja Arhangela Gavrila, koji okrenut nadesno blagosilja Bogorodicu, lako ispruženom desnom rukom, a u levoj nosi glasničku palicu. Predstavom svetih arhanđela na prilazima oltaru pripisuje se uloga čuvara svetilišta, a slikani su u najsvečanijim carskim ili drugim odorama - otkriva etnolog-antropolog Marija Aleksić, prenosi Rina.

RINA
Freska Plavog anđela u ariljskoj Crkvi Svetog Ahilija 

Ovaj nebeski čuvar, u večnom plavetnilu, koje okružuje njegovo lice, vekovima opčinjava posmatrače. Njegova lepota senči sve ostale freske u crkvi, privlačeći pažnju ne samo vernika već i umetnika i pesnika. Branko Miljković, nadahnut ovom freskom, ispevao je pesmu koja odzvanja dubokom duhovnom umetnošću. Ova freska nije samo slika; ona je most između neba i zemlje, duhovni prikaz Arhangela Gavrila, čuvara svetilišta i vesnika Božije milosti.

Ali tajna Plavog anđela ne leži samo u njegovoj umetničkoj lepoti. Kroz vekove, freska je nosila sa sobom i mističnu priču o svojim očima. Prema jednom predanju, Turci, koji su u vreme svoje vladavine crkvu pretvorili u konjušnicu, iskopali su oči svecima kako bi ih oslepili, ne želeći da budu posmatrani. Druga legenda, međutim, govori o duhovnom čudu: oči su namerno uklonjene da bi slepi progledali. Ova dvostruka tajna, koja spaja svetovno i duhovno, učvršćuje Plavog anđela kao simbol vere i nade, podsećajući nas na delovanje tajanstvenih sila koje prevazilaze naše shvatanje.

RINA
Ariljska Crkva Svetog Ahilija

Crkva Svetog Ahilija, uzdignuta u rang mitropolije za vreme cara Dušana, prošla je kroz teške vekove paljenja i uništavanja, da bi u 19. veku ponovo zasijala svojim starim sjajem. Od 1829. godine, kada je započeta njena obnova, pa do danas, crkvena zvona ponovo odjekuju nad Ariljem, svedočeći o veri koja ne gasne i o snazi naroda koji čuva svoje svetinje.

Proglasivši je za spomenik od izuzetnog značaja, Republika Srbija priznala je vrednost i značaj ove svetinje, ali istinska tajna crkve ostaje skrivena u očima onih koji je posete, u njihovom susretu sa Plavim anđelom, čuvarom drevnih tajni i svedokom večne borbe svetlosti protiv tame.