Freska Arhanđela Gavrila u hramu u Arilju svedoči o neprolaznoj lepoti i veri, a vekovima nadahnjuje verne i umetnike. Njegova prisutnost večito ostaje simbol svetosti i Božije milosti, duboko ukorenjene u duhovnom nasleđu srpskog naroda.
U pitomoj dolini reke Rzav, vekovima stoji Crkva Svetog Ahilija, duhovni svetionik Arilja i svedok burne istorije srpskog naroda. Izgrađena 1276. godine po zapovesti kralja Dragutina Nemanjića, ova svetinja nosi ime po episkopu Ahiliju, čije su mošti prenete u Arilje početkom 12. veka iz daleke Larise. Ime ovog svetitelja vekovima osvetljava ovaj kraj, dok njegovo prisustvo utemeljuje svetost ovog prostora.
- Na mestu gde se danas uzdiže velelepno zdanje ove crkve, postojalo je svetilište još u starijem gvozdenom i bronzanom dobu. Prvi materijalni trag paganskog hrama predstavlja Trajanov novčić pronađen u najstarijem delu arheološkog lokaliteta, što dokazuje postojanje aktivne naseobine. Današnja crkva podignuta je na temeljima male crkve koja je tu postojala - kaže etnolog-antropolog Marija Aleksić.
RINA
Crkva Svetog Ahilija u Arilju
Crkva Svetog Ahilija nije samo svedok istorije, već i čuvar drevnih tajni koje se kriju u njenim zidinama. Njena specifična arhitektura i bogatstvo fresaka iz trinaestog veka, među kojima se izdvaja ona poznata kao Plavi anđeo, čine ovu crkvu jednom od najvažnijih srpskih srednjovekovnih svetinja.
- Ariljski Plavi anđeo predstavlja Arhangela Gavrila, koji okrenut nadesno blagosilja Bogorodicu, lako ispruženom desnom rukom, a u levoj nosi glasničku palicu. Predstavom svetih arhanđela na prilazima oltaru pripisuje se uloga čuvara svetilišta, a slikani su u najsvečanijim carskim ili drugim odorama - otkriva etnolog-antropolog Marija Aleksić, prenosi Rina.
RINA
Freska Plavog anđela u ariljskoj Crkvi Svetog Ahilija
Ovaj nebeski čuvar, u večnom plavetnilu, koje okružuje njegovo lice, vekovima opčinjava posmatrače. Njegova lepota senči sve ostale freske u crkvi, privlačeći pažnju ne samo vernika već i umetnika i pesnika. Branko Miljković, nadahnut ovom freskom, ispevao je pesmu koja odzvanja dubokom duhovnom umetnošću. Ova freska nije samo slika; ona je most između neba i zemlje, duhovni prikaz Arhangela Gavrila, čuvara svetilišta i vesnika Božije milosti.
Ali tajna Plavog anđela ne leži samo u njegovoj umetničkoj lepoti. Kroz vekove, freska je nosila sa sobom i mističnu priču o svojim očima. Prema jednom predanju, Turci, koji su u vreme svoje vladavine crkvu pretvorili u konjušnicu, iskopali su oči svecima kako bi ih oslepili, ne želeći da budu posmatrani. Druga legenda, međutim, govori o duhovnom čudu: oči su namerno uklonjene da bi slepi progledali. Ova dvostruka tajna, koja spaja svetovno i duhovno, učvršćuje Plavog anđela kao simbol vere i nade, podsećajući nas na delovanje tajanstvenih sila koje prevazilaze naše shvatanje.
RINA
Ariljska Crkva Svetog Ahilija
Crkva Svetog Ahilija, uzdignuta u rang mitropolije za vreme cara Dušana, prošla je kroz teške vekove paljenja i uništavanja, da bi u 19. veku ponovo zasijala svojim starim sjajem. Od 1829. godine, kada je započeta njena obnova, pa do danas, crkvena zvona ponovo odjekuju nad Ariljem, svedočeći o veri koja ne gasne i o snazi naroda koji čuva svoje svetinje.
Proglasivši je za spomenik od izuzetnog značaja, Republika Srbija priznala je vrednost i značaj ove svetinje, ali istinska tajna crkve ostaje skrivena u očima onih koji je posete, u njihovom susretu sa Plavim anđelom, čuvarom drevnih tajni i svedokom večne borbe svetlosti protiv tame.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.