NI BOGATSTVO, NI DECA NE MOGU TE SPASITI: Otkrijte tajnu večnog mira
Stihovi 34:37-38 podsećaju muslimane da je pravi put do Božije milosti kroz iskrenu veru i dobra dela, dok oni koji poriču Njegovu poruku suočavaju se s ozbiljnim posledicama.
Freska Arhanđela Gavrila u hramu u Arilju svedoči o neprolaznoj lepoti i veri, a vekovima nadahnjuje verne i umetnike. Njegova prisutnost večito ostaje simbol svetosti i Božije milosti, duboko ukorenjene u duhovnom nasleđu srpskog naroda.
U pitomoj dolini reke Rzav, vekovima stoji Crkva Svetog Ahilija, duhovni svetionik Arilja i svedok burne istorije srpskog naroda. Izgrađena 1276. godine po zapovesti kralja Dragutina Nemanjića, ova svetinja nosi ime po episkopu Ahiliju, čije su mošti prenete u Arilje početkom 12. veka iz daleke Larise. Ime ovog svetitelja vekovima osvetljava ovaj kraj, dok njegovo prisustvo utemeljuje svetost ovog prostora.
- Na mestu gde se danas uzdiže velelepno zdanje ove crkve, postojalo je svetilište još u starijem gvozdenom i bronzanom dobu. Prvi materijalni trag paganskog hrama predstavlja Trajanov novčić pronađen u najstarijem delu arheološkog lokaliteta, što dokazuje postojanje aktivne naseobine. Današnja crkva podignuta je na temeljima male crkve koja je tu postojala - kaže etnolog-antropolog Marija Aleksić.
Crkva Svetog Ahilija nije samo svedok istorije, već i čuvar drevnih tajni koje se kriju u njenim zidinama. Njena specifična arhitektura i bogatstvo fresaka iz trinaestog veka, među kojima se izdvaja ona poznata kao Plavi anđeo, čine ovu crkvu jednom od najvažnijih srpskih srednjovekovnih svetinja.
- Ariljski Plavi anđeo predstavlja Arhangela Gavrila, koji okrenut nadesno blagosilja Bogorodicu, lako ispruženom desnom rukom, a u levoj nosi glasničku palicu. Predstavom svetih arhanđela na prilazima oltaru pripisuje se uloga čuvara svetilišta, a slikani su u najsvečanijim carskim ili drugim odorama - otkriva etnolog-antropolog Marija Aleksić, prenosi Rina.
Ovaj nebeski čuvar, u večnom plavetnilu, koje okružuje njegovo lice, vekovima opčinjava posmatrače. Njegova lepota senči sve ostale freske u crkvi, privlačeći pažnju ne samo vernika već i umetnika i pesnika. Branko Miljković, nadahnut ovom freskom, ispevao je pesmu koja odzvanja dubokom duhovnom umetnošću. Ova freska nije samo slika; ona je most između neba i zemlje, duhovni prikaz Arhangela Gavrila, čuvara svetilišta i vesnika Božije milosti.
Ali tajna Plavog anđela ne leži samo u njegovoj umetničkoj lepoti. Kroz vekove, freska je nosila sa sobom i mističnu priču o svojim očima. Prema jednom predanju, Turci, koji su u vreme svoje vladavine crkvu pretvorili u konjušnicu, iskopali su oči svecima kako bi ih oslepili, ne želeći da budu posmatrani. Druga legenda, međutim, govori o duhovnom čudu: oči su namerno uklonjene da bi slepi progledali. Ova dvostruka tajna, koja spaja svetovno i duhovno, učvršćuje Plavog anđela kao simbol vere i nade, podsećajući nas na delovanje tajanstvenih sila koje prevazilaze naše shvatanje.
Crkva Svetog Ahilija, uzdignuta u rang mitropolije za vreme cara Dušana, prošla je kroz teške vekove paljenja i uništavanja, da bi u 19. veku ponovo zasijala svojim starim sjajem. Od 1829. godine, kada je započeta njena obnova, pa do danas, crkvena zvona ponovo odjekuju nad Ariljem, svedočeći o veri koja ne gasne i o snazi naroda koji čuva svoje svetinje.
Proglasivši je za spomenik od izuzetnog značaja, Republika Srbija priznala je vrednost i značaj ove svetinje, ali istinska tajna crkve ostaje skrivena u očima onih koji je posete, u njihovom susretu sa Plavim anđelom, čuvarom drevnih tajni i svedokom večne borbe svetlosti protiv tame.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Nesvakidašnji freskopis Vladimira Skerlića, koji je spojio pravoslavnu tradiciju sa motivima afričkog podneblja, izazvao je talas komentara i oduševljenja među vernicima i na društvenim mrežama.
Sveti Jovan Šangajski je upravo sa ikonom Svetog Nauma obilazio bolnice i molio se za bolesne.
U hramu Svetog Spasa u Šibeniku svečano su otkrivene mošti episkopa Nikodima Milaša, velikog teologa i svetitelja Srpske Pravoslavne Crkve.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Jerej Srpske pravoslavne crkve ističe da se krsna slava ne obeležava radi običaja, već radi očuvanja vere i kontinuiteta.
Od posta i molitve do čuda i Vaskrsenja, broj 40 u pravoslavlju ima duboku simboliku koja se provlači kroz istoriju spasenja i duhovne prakse Crkve.
Otkrijte kako život i mučeništvo svetih sestara i njihove hrabre majke i danas pomažu vernicima da pronađu unutrašnji mir, snagu i utehu pred Bogom.
Današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjava dubinu Hristovih reči i vodi čitaoca do srca božanske tajne koja nadilazi ljudsko poimanje.